Klupske zastave na Rujevici, Poljudu i Opus Areni danas su spuštene na pola koplja. Na otužan su način, a s aspekta navijača i iritantan, Rijeka, Hajduk i Osijek doživjeli europsku blamažu. Doduše, Riječani još imaju priliku u doigravanju za Konferencijsku ligu, protiv ljubljanske Olimpije, barem donekle "spasiti europsku sezonu".

A kolovoz je tako lijepo počeo... Nakon sedam godina kikseva i razočaranja, hrvatski su klubovi uspješno prebrodili drugo pretkolo europskih kvalifikacija: u konkurenciji klubova Europske lige Rijeka je eliminirala rumunjski Corvinul (0-0, 1-0), dočim je u Konferencijskoj ligi Hajduk izbacio HB s Farskih otoka (0-0, 2-0), a Osijek estonsku Levadiju (5-1, 1-0). S pet osvojenih bodova HNL se popeo na diobu 19. mjesta s ukrajinskom Premier ligom (22.400 bodova), ispred srpske Mozzart Bet Super lige (21.975).

Ždrijeb osnažio euforiju

Euforija je dodatno osnažila nakon ždrijeba u Nyonu koji je Riječanima podario švedski Elfsborg, Hajduku slovački Ružomberok, a Osijeku azerbajdžansku Ziru. Nominalno, svi su hrvatski klubovi u trećem pretkolu Europske i Konferencijske lige slovili za favorite. Čak su i potencijalni protivnici u narednom krugu (doigravanje za plasman u skupine) spomenutih natjecanja poticali nadu u uspjeh: Rijeci je "prijetio" norveški Molde (i belgijski Cercle Brugge), Osijeku ciparska Omonia (i mađarski Fehervar), a navijači Hajduka živjeli su u uvjerenju (odnosno, u zabludi) da njihovi ljubimci mogu prebroditi grčki AEK. Čak su i mediji proricali da bi hrvatski nogomet napokon mogao imati (barem) tri kluba u skupinama europskih natjecanja.

Sada već bivši trener Rijeke Željko Sopić je nakon ždrijeba ustvrdio da su Hrvati uvijek "najljepši i najpametniji". I posljedično "znaju sve o nogometu". Prije utakmice...

A danas, poslije posvemašnjeg kolapsa vlastitih iluzija, tražimo krivce i bilo kakva (racionalna) opravdanja. Tražimo odgovor na pitanje: zašto (opet) nismo uspjeli? Nekoliko je razloga koji su doveli do neželjenog epiloga. Jedan je temeljni: razina igračke kvalitete u HNL-u svake je sezone sve opskurnija jer klubovi žive od prodaje supstance. Poglavito je problematično razdoblje na početku sezone, kada je pitanje rostera počesto još nedefinirano, a momčadi su praktički neuigrane.

No osim globalnog problema HNL-a, svaki pojedini klub iskazao je i autohtone manjkavosti, posebice na personalnoj i organizacijskoj razini. Smjena trenera nekoliko dana prije krucijalne utakmice uvijek dovodi u pitanje ozbiljnost klupske strategije. Iznenađenje je utoliko veće što je trenera odstranio Damir Mišković, vlasnik NK Rijeka, koji se do sada nije isticao ishitrenim potezima. Pritom, Željko Sopić nije smijenjen zbog loših rezultata (do uručivanja otkaza nije doživio nijedan poraz ove sezone), nego zbog "neusklađenosti s klupskom politikom". Ostaje nejasno zašto Mišković suradnju Sopiću nije otkazao odmah nakon prošlog prvenstva ako je već tada bio nezadovoljan nekim njegovim potezima (zamjerio je treneru što nije više protežirao igrače koji su bili predodređeni za prodaju). Tajming konačnog obračuna pokazao se katastrofalnim po klub. Ustoličenjem novog trenera (Radomira Đalovića) momčad nije iskazala očekivani impuls.

A Miškoviću kao da je svejedno hoće li Rijeka igrati u Europskoj ili Konferencijskoj ligi. On grozničavo traži nekoga kome bi prodao klub.

Ljudski je faktor bitno utjecao i na neuspjeh Osijeka. Još početkom prijelaznog roka doimalo se kako sportski direktor José Boto ima viziju stvaranja osječke momčadi. Ali onda je početkom kolovoza Portugalac napravio nekoliko nelogičnih, naprosto diletantskih poteza. Prvo je 19-godišnjeg Marina Prekodravca, dečka za kojega se smatralo da će biti projekt kluba, poslao na posudbu u Šibenik. A potom je u svega nekoliko dana transferirao dvojicu ključnih igrača, napadača Ramona Miereza i stopera Andrea Duartea, pa je na poziciji srednjeg braniča protiv Zire u Bakuu morao igrati - Darko Nejašmić!?

Hajduk sinonim za nekonzistentnost klupske politike

Sveukupna promašenost osječke sportske politike očitovala se u jednom unezvijerenom pogledu trenera Coppitellija, koji je uoči produžetaka utakmice bespomoćno konstatirao da na klupi ima šestoricu juniora!

No najizravniji sinonim za nekonzistentnost klupske politike svakako je splitski Hajduk. Više je deplasirano i brojati koliko se upravljačkih struktura promijenilo na Poljudu u posljednjih dvadeset godina. Neprestano se mijenjaju lica i imena, ali "sindrom Velike Gospe" i dalje je prisutan.

Ove se sezone i sudbina narugala Hajduku. Da je prošao slovački Ružomberok, splitski bi klub igrao protiv viceprvaka Armenije, kluba po imenu Noah, koji je senzacionalno eliminirao grčki AEK. No Hajdukovo europsko prokletstvo ispadanja od evidentno slabijih klubova se nastavlja.

Medijska euforija s početka kolovoza brzo se ugasila. Bildanje nacionalnog koeficijenta i ove je sezone prepušteno zagrebačkom Dinamu. Štoviše, "modri" se mogu ultimativno fokusirati na europske izazove jer je, uz ovakvu konkurenciju, borba za naslov prvaka HNL-a samo isprazna floskula.