Slike raspjevane Rujevice punile su riječka srca. Atmosfera kakvoj nogometna Rijeka dugo nije svjedočila, kao da je ukrašavala konačan rezultat koji se, mislili smo, sanjali smo, morao dogoditi. Lijepa večer bila je na strani Rijeke sve do 108. minute, kada se lopta od vratnice morala odbiti na nogu Jonathana Davida. Kanađanin kojeg smo upoznali u partiji s Vatrenima na SP-u u Kataru, nek se ne naljuti, ali u dvije utakmice, u 210 minuta loptanja nije napravio ništa. Ali, valjda je to tako, veliki igrači, velika imena zabijaju, odlučuju dvoboje, europske sudbine i onda kada ne igraju najbolje...
Dala je Sopićeva Rijeka sve, baš sve što je imala. Odigrala hrabro, muški, beskompromisno... No, ne kažu uzalud da se bolje roditi bez "one stvari" nego bez sreće. To jest, sportsku sreću moraš imati ako misliš napraviti veliki rezultat. Zadnja minuta u Lilleu, par vrhunskih obrana večeras, Lilleov vratar učinio je dovoljno, VAR je dvaput bio na riječkoj strani. No, očito je doza sreće ove večeri bila premala. Šteta, jer mogla je ovo u kompletu biti jedna od najvećih večeri riječkog nogometa.
Igrački, sve je to bilo u okviru nečega što smo već danima najavljivali. Lille se postavio u skladu s renomeom, skupoćom i snagom kadra, a Rijeka je bila ta koja je morala gristi. Gristi više no ikad, iako je takvih utakmica već i ovoga ljeta bilo napretek. I šest europskih, i Poljud, Maksimir, sve su to Riječani prošli, a još nije otpočeo ni rujan. Na kraju ispada da su sve važne utakmice izgubili, ali tko im išta može zamjeriti? Tko na ovakvu Rijeku može pokazati prstom i reći bilo što osim... Bravo, dečki.
Jasno je da Lille, Dinamo u Zagrebu, Hajduk u Splitu, moraš izdržati u drugačijem ritmu. Nekad ti to što ti treba ne može dati ni sjajna atmosfera, ni nevjerojatna borbenost, a sreću moraš isprovocirati... Kad to nije tako, gube se riječi, a misli vrludaju prema drugačijem raspletu. On se sada nije dogodio.
Pozitivne stvari? Naravno da ih na Rujevici mogu izvući. Moraju. Ova momčad ima budućnost, ima itekakvu perspektivu da se u ovakvoj snazi bori za sam vrh hrvatskog nogometa. Ona floskula "okrećemo se prvenstvu i kupu" sada mora biti maksimalno prihvaćena. Europa će doći. Ponovit će se već jednom i Stuttgart i Kopenhagen, doći će na Rujevicu kontnentalni velikani, o tome nema spora. Prejaka je ovo priča, predobar plan da se to ne dogodi.
Igrači? Gromade. Ljudi su s terena izašli visoko uzdignutih glava. Da, sa suzama u očima, ali ponosni na sve što su uspjeli napraviti. Tako to treba biti. To je put do uspjeha. Sve će se to u zlatu vratiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....