Izgubio je Hajduk 4:2 na gostovanju kod Villarreala, a prošao je dobro. Španjolci su nakon četiri na brzinu i lako zabijena pogotka ubacili u brzinu ili dvije niže te rutinski privodili utakmicu kraju. Malo ih je na kraju poremetio 11-erac koji se dogodio slučajno, nesmotrenošću njihovog stopera, a nikako kao posljedica Hajdukovih napada, ali teško će Villarrealovi igrači slabije spavati zato što je završilo 4:2. Sinoć su igrali protiv momčadi koje je slabija barem dva jakosna razreda. I toga su svjesni svi. I Španjolci i igrači Hajduka.
Teško je konkretnije pisati o igri Hajduka, jer nje sinoć nije bilo. I to tužna priča ovog Hajduka koji je u Španjolsku putovao uvjeren da ima pristojnu šansu. Villarreal nije u punoj formi, iza njega je tek jedna natjecateljska utakmica, momčad se još slaže... Sve to - međutim - zaboravite. Villarreal je neki drugi svijet za Hajduk.
Ajmo malo o Hajduku. Primio je osam golova u vezanih 90 minuta. Četiri u drugom poluvremenu u Maksimiru, pa četiri u prvom kod Villarreala. A oba je puta vodio 1:0. Toliko golova u tako malo minuta ne može primiti momčad koja ima posloženu strukturu igre i pristojan obrambeni blok.
Zašto Hajduk nema strukturu igre? Zašto što ima loše igrače, ili ima trenera koji ih ne koristi na pravi način, odnosno koji ne zna stvoriti igru? To je pitanje o kojem Lukša Jakobušić mora jako dobro razmisliti. Ne zbog uzvrata s Villarrealom, nego zbog sezone koja je tek počela i u kojoj bi Hajduk trebao jurišati na osvajanje naslova.
Hajduk je prije samo dva tjedna na Poljudu razbio Vitoriju (3:1), odigravši po svim kriterijima odličnu europsku utakmicu. I onda su uslijedila tri vezana poraza. Što je u njima trener Dambrauskas taktički radio? U Portugalu je na teren izveo postavu s dva beka na lijevoj strani terena. Epilog? Hajduk je bio bezopasan, dvije razine lošiji nego na Poljudu, ali se ipak provukao. Napisali smo jasno, ne zbog svoje kvalitete, nego zbog manjka kvalitete u igri Vitorije.
U derbiju s Dinamom Dambrauskas se vratio igri s tri stopera i dva beka (5-3-2), od koje je odustao još u veljači nakon što je Rijeka na Poljudu razbila njegovu momčad. I razgolitila sve Hajdukove slabosti u takvom načinu igre. Epilog? Dinamo je slavio 4:1. Uz veliku dominaciju u najvećem dijelu utakmice.
I napokon, sinoć u Valenciji litavski se trener vratio igri u sustavu 4-2-3-1, ali je u vezni red premjestio stopera Awaziema. Ispalo je tako kako je ispalo. Poslije utakmice objašnjavao nam je kako je Awaziem u "mladim danima igrao veznog igrača i da mu ta pozicija nije strana". Provjerili smo, doista je kao junior znao igrati defenzivnog veznog. No, to je bio juniorski nogomet i to je bilo prije sedam godina. U međuvremenu je kao senior tri puta zaigrao kao vezni igrač. Dva puta po osam minuta, kada bi s klupe ušao da "zabetonira" vodstvo svoje momčadi. I samo jednom svih 90 minuta. Kao igrač Leganesa u susretu s Real Madridom. Trener Leganesa očito je - baš poput Dambrauskasa - želio s Awaziemom u vezni osnažiti obrambeni blok. Završilo je 5:0 za Real Madrid.
Naravno da bi bilo apsolutno neozbiljno Awaziema prozvati kao igrača zbog kojeg je Hajduk izgledao tako nemoćno i nedoraslo Villarrealu. Nigerijac je bio izgubljen baš kao i velika većina njegovih suigrača. Samo što on eto ima određeni alibi, jer je igrao poziciju čije zahtjeve ne zna ispuniti. Pričao sam o Awaziemu sa Stjepanom Tomasom koji ga je imao u momčadi punu sezonu i koji ga već godinama pomno prati. "Awaziem je odličan stoper, praktički jednako dobro može pokriti obje stoperske pozicije, a upotrebljiv je i kao desni bek". Vezni red Tomas nije spomenuo. Awaziem je doduše i protiv Dinama u drugom poluvremenu, nakon što je Hajduk gubio 2:1, pomaknut u vezni red. Znamo kako je i to završilo...
Zbog svega navedenog odgovornost Valdasa Dambrauskasa za tri vezana poraza i dva klasična "potopa" Hajduka mora postojati. Previše teško shvatljivih eksperimenata iza kojih se nameće jedna poveznica - Dambrauskas nije siguran u to što radi. I ako momčad osjeti nesigurnost kod trenera, ona će i sama biti nesigurna. Protiv Vitorije je na Poljudu pucala od samopouzdanja, u sljedeće tri utakmice samopouzdanja nije bilo ni u tragovima. A te je utakmice taktički i izborom igrača obilježio Dambrauskas.
Možemo doduše pričati i o tome da je te tri utakmice Hajduk igrao kao gost. Je li ovaj Hajduk možda sposoban biti goropadan samo na svom Poljudu? Kada bi bilo, onda bi Hajduk bio u još većim problemima nego što to sada izgleda, ali nismo stava da je tako.
Da se vratimo malo Villarrealu. Španjolci su sjajna momčad, prije godinu i nešto dana osvojili su Europsku ligu, a prije četiri mjeseca igrali polufinale Lige prvaka. To je top momčad i tu nema razgovora. Međutim, nije Villarreal mega momčad. Prošlu sezonu završili su u La Ligi tek na sedmom mjestu. U 38 kola 16 pobjeda, te po 11 poraza i remija. Daleko od impresivnog.
Svjedočili smo prije 16 mjeseci ogledima Villarreala i Dinama. Prošli su Španjolci, slavili (2:1 i 1:0) u obje utakmice, ali Dinamo je bio itekako konkurentan, u puno segmenata i ravnopravan malo sreće mogao je napraviti i bitno više u obje utakmice. Protiv istog tog Villarreala, ili je realije naglasiti i bitno jačeg, jer sinoć protiv Hajduka trener Emery je na klupi ostavio šest, sedam igrača koji su inače starteri. Da, Villarreal je sjajna momčad, ali ne toliko dobra da Hajduk protiv njega izgleda kao osrednji španjolski drugoligaš. Pa čak i nešto slabije od toga.
Vidjet ćemo što će Dambrauskas pripremiti za uzvrat. Vjerojatno je svjestan da navijači nešto očekuju. Možda ne baš da Hajduk izbaci Villarreal, ali da ih barem uvjeri da ima momčad koja nije tako slaba i nedorasla ozbiljnom europskom nogometu.
U Maksimiru i Valenciji svjedočili smo velikoj nervozi Marka Livaje. Protiv Dinama je u jednom trenutku prišao klupi, bijesno bacio bocu s vodom te nešto poručio treneru. Ne znamo što, ali govor tijela otkrivao je poruku otprilike sljedećeg sadržaja: "Ne igramo ništa, ne dolazi mi lopta, daj nešto promijeni."
Što može Dambrauskas promijeniti? Prije svega vratiti hrabri i energični gard svojih igrača, ali ne riječima, nego djelima, izborom igrača i taktike koji će momčadi dati šansu. Hajduk je uzdrman, Hajduk se u tri vezana poraza očito i dosta pogubio. I jako treba kvalitetne odluke trenera. U suprotnom sezona neće ići u dobrom smjeru. Pustite Villarreal, Hajduk ga može eliminirati samo ako se dogodi nogometno čudo. Međutim, Hajduk bi morao protiv Villarreala nešto odigrati, pokazati da momčad koja se slaže već godinu i pol dana ima energiju i klasu i za prave europske utakmice.
Jer ako nije takva, na Poljudu mogu odmah zaboraviti Dinamo i lov na naslov prvaka...