Hrvatska nogometna reprezentacija novu je sezonu Lige nacija otvorila porazom 2:1 u Lisabonu. Portugal je imao dva pogotka prednosti već do 34. minute, autogol Dalota dao je nadu Vatrenima, ali do pozitivnog rezultata ipak nismo došli. Hrvatska je iz Lisabona otišla bez boda/ova, koje će tražiti u Osijeku protiv Poljske, ali vidjeli smo naznake dobro igre i ono još važnije, prostora za poboljšanja. Za vas smo izdvojili dobre, ali i loše strane Hrvatske na gostovanju kod Cristiana Ronalda i društva.
Minusi
1) OBRAMBENI FOKUS
Za neuigranost obrane u liniji tri braniča znaju i mala djeca. Čim je prvo i novo, u sustavu i izboru aktera, onda je neuigrano. No, način na koji su naši primili dva gola ukazuje da nije sve u uigranosti. Ona se može “ispeglati”, ali ako akteri imaju teret fokusa, onda je to problem. Pongračić je gol kao sad Ronaldov “skrivio” i sa Španjolskom. Korekcije suigraču izostaju kod Gvardiola, Šutala ili Sose, kao i prije, kad se igralo u liniji četiri. Zašto izostaju, to Dalić mora detektirati odmah.
2) BOČNA PROBLEMATIČNOST
Neuspješnost struke u Hrvata da stvori solidne bekove nije odraz trenerskih neznanja, demografskih neprilika ili genetike. To je simbolika nereda u stručnom djelovanju domaćeg nogometa. Do daljnjeg Dalić nema opcije za bok koje će nositi nove vrijednosti u igri. Sosa ima određeni potencijal, ali nije jasno zašto je još nedorečenog učinka. No, treba mu dati kontinuitet da se opusti i vidi razina iskoraka. Desno se krpa u odsutnosti Stanišića i Juranovića. Igrali s tri ili četiri, ta se realnost neće još promijeniti.
3) IZOSTANAK DUBINE
U Lisabonu se vidjelo što znači manjak brzine u napadu, odnosno što je to izostanak dubine. Kontrola posjeda i gradnja napada traje, a nema ubrzanja okomitim pasovima jer fale igrači koji će napasti prazan prostor. To je veliki limit Hrvatske jer se tako devalvira sve dobro učinjeno u konstrukciji. Manjak dubine ne dopušta ni lakše izlaženje obrane i jaču kompaktnost prema naprijed jer su suparnici stalno plitke formacije, u pritisku, opasni u kontri. Upravo zato što imaju igrače “dubine”.
4) JALOVA REALIZACIJA
Realizacija Vatrenih je problematična. Poglavito se to odnosi na natjecateljske utakmice s jačim suparnicima. Nakon dva gola Nizozemskoj u lipnju 2023. (plus dva u produžetku, s dva jedanaesterca), Vatreni nisu postigli više od jednog pogotka ni s Turcima, ni s Walesom, Španjolskom, Italijom, a ni s Albanijom (1 autogol). Naši nisu pogodili gol Španjolske u dvije utakmice, a ni Portugala (autogol). Problemi u završnici vidjeli su se i u Lisabonu, što potvrđuje koliko je teško Vatrenima doći do pogotka.
5) RIZIK OD KOMPLEKSA
Posljednju natjecateljsku pobjedu s prestižnijim suparnikom upisalo se u Nizozemskoj (lipanj 2023) u Ligi nacija. Prijateljski dvoboj s Portugalom nije mjerilo za procjenu ima li Hrvatska trend neuspjeha s kvalitetnijim selekcijama. Od Rotterdama je igrano sa Španjolskom (2 utakmice), Turskom, Walesom, Italijom i sad s Portugalom i upisana su 4 poraza i remi. Pobjede su upisane sa slabije rangiranim Armencima, Latvijcima, uz remi sa Albanijom. Ako se nastavi linija neuspjeha s jačima, slijedi rizik gubitka samopouzdanja i stvaranja kompleksa.
Plusevi
1) NAZNAKE SOLIDNOSTI
Portugalska nogometna reprezentacija je vrhunska momčad s nizom vrhunskih pojedinaca. Hrvatska kvalitetom inferiornija, još i oslabljena. Unatoč slabom ulasku u dvoboj, dijelom i zbog noviteta u taktičkom smislu, ali i kadrovskim izborima, Vatreni su se oporavili i u više faza utakmice parirali su domaćinu. Na momente su bili i uvjerljiviji u igri. Dobra reakcija kako je dalje tekla utakmica ukazuje da ima prostora za pozitivu.
2) SUSTAV IGRE
Stil igre se mijenja kad se promijeni kadar i traži prilagodba raspoloživim profilima igrača. Vatreni imaju deficit krila i bekova, zato je sustav 4-3-3 manjkav za kadar koji se ima. Ovaj s tri braniča ima logike jer ima se više stopera i veznih igrača, robusnija je sredina i može se korektno kompenzirati bočne pozicije. Sustav je zahtjevan, traži preciznu korekturu, uigranost i nadasve razumijevanja igrača što trener od njih traži. Na mahove je to djelovalo solidno. Za početak.
3) POTVRDE NOSITELJA
Livaković, Šutalo, Gvardiol, Kovačić, Kramarić, uz posebnost Modrića, praktično su potvrdili spremnost da budu nositelji renovirane momčadi. Doprinose će davati i ostali koji su bili na klupi ili su zbog ozljede izostali, pa projekcija idućeg ciklusa ima nešto vedrije tonove u odnosu prije puta u Lisabon. Nakon godina euforija hrvatsko je okruženje u fazi katastrofičnih predviđanja. Ova utakmica daje naslutiti da je realnost negdje u sredini. Nismo više jaki, ali nismo ni loši.
4) POMLAĐIVANJE KADRA
Kad je negativna atmosfera, onda se u nas uvijek rida za pomlađivanja bez kritičkog promišljanja težine tog procesa. Kao što se odmah “starce” gura na izlaze.
U 23 igrača njih 14 je u dobi 20-27, iskusniji Kovačić (30), Pašalić, Petković, Pjaca (29). Stariji su Modrić (39) i Perišić (35) te Kramarić i Budimir (33). U Lisabonu su se uz već viđenog Luku Sučića ukazali Petar Sučić i Baturina. Potonji neuvjerljiv, ali to je dio sazrijevanja, a ne manjak potencijala.
5) KLASIČNA ‘DEVETKA’
Za njega je agitirao direktor Pletikosa, a u Lisabonu se dalo nazrijeti zašto. Igor Matanović je klasična “devetka”, 12 godina mlađi od sličnog, Budimira, ali je motoričniji. To mu omogućava brži ulaz u prostore, razigravanja suigrača. Kao i “devetka” Osasune odlično skače, ali upravo u reaktivnosti na skok daje naslutiti te razlike hitrine. Matanović uvijek ide prema lopti, napada prvu vratnicu, odnosno, želi preduhitriti braniče. Ovih pola sata obećava, ali očekuju se potvrde.