Svaki se dinamovac u srijedu ujutro probudio sa širokim osmijehom na licu. Jer, Plavi su ostvarili lijepih 2:0 u prvoj utakmici 2. kvalifikacijskog kola za ulazak u Ligu prvaka protiv Omonije i nadohvat je ruke plasman u daljnje natjecanje. Međutim, ne smije biti nimalo opuštanja, Dinamovi nogometaši moraju uzvrat shvatiti kao jednu jedinu utakmicu, u kojoj popravka više nema, trebaju zaboraviti da na Cipar odlaze s dva gola viška.
Jer, odmah nakon lijepog buđenja, prisjetili smo se i – Tottenhama! I Englezi su, naime, s iskusnim Joseom Mourinhom na klupi, proljetos imali baš protiv Dinama dva pogotka prednosti iz Londona, no u Maksimiru su doživjeli jedan od najtežih poraza u klupskoj povijesti i Plavi su nakon produžetaka i grandiozne 3:0 pobjede otišli dalje.
Nema nemogućeg
Nogomet, eto, nudi svakakve priče i rasplete, u nogometu ne postoji riječ “nemoguće”, lopta kažnjava, poput žene, svaku pogrešku, svako omalovažavanje, podcjenjivanje i gotovanski pristup.
Nije bilo lako Plavima uoči dvoboja s Cipranima. Ljetni su dani, naime, već godinama najgore razdoblje za Dinamove igrače. A ove je sezone taj problem i “podebljan” zbog Eura, pa je strahovito teško ponajprije adekvatno i uravnoteženo tjelesno pripremiti sve igrače, potom ih i tako rano, u praskozorje sezone, dovesti do kakve-takve razine forme, koja će jamčiti spokojan prolaz barem do doigravanja za nastup u skupini Lige prvaka.
K tome, u mislima su Plavi još proživljavali i startni prvenstveni poraz protiv Slavena, koji je, objektivno gledajući, u većini medija bio predimenzioniran. Nije, naime, bilo nikakvoga razloga za uzbunu, jer se slične stvari događaju početkom svake sezone, zbog ranije navedenih razloga. Gdjekad se utakmice izgube, gdjekad i ne, ali slabija je igra gotovo uvijek bila pratitelj Dinamovih srpanjskih dana. Uzbuna ne, ali poziv na ozbiljnost svakako da...
Tako je i bilo uoči Omonije. Na travnjaku se odmah vidjelo da Dinamo ne želi srljati, da je kudikamo oprezniji i ozbiljniji nego protiv Slavena. I strpljiviji, što se na kraju pokazalo i dobitnom kombinacijom. Jer, Omonia je pala u zadnjih pola sata, Majer i Jakić iskoristili su razdoblje u kojem je gostima, očekivano, pala koncentracija i Dinamo je upisao obećavajućih 2:0, ostavivši Ciprane u dojmu da baš i nisu bili toliko lošiji koliko je to rezultat na kraju pokazao...
I to je taj “mamac varalica” kojeg je Omonia uredno “progutala”! Jer, čak i kad ne igraju na svojoj objektivnoj razini forme, bolje i kvalitetnije momčadi obično pobjeđuju na ovakav način kakvim je Dinamo slavio protiv ciparskog prvaka. Strpljivo, pojačavajući ritam i naizgled lagani pritisak iz minute u minutu, disciplinirano i organizirano, čekajući suparničku pogrešku, koja se jednostavno mora dogoditi. Dvaput se i dogodila...
No, kako kaže i trener Damir Krznar, “ništa još nije gotovo, nakon prvog poluvremena vodimo 2:0”. Krznar sigurno ne bi želio da ga nakon ciparskog utorka zovu “Mourinho”, stoga su te riječi stratega Plavih jamac posvemašnje ozbiljnosti s kojom će Zagrepčani otputovati na uzvrat u (pre)vruću Nikoziju. I bude li tako, a nema razloga da ne bude, dinamovci će se i sljedeće srijede probuditi nasmiješeni, s pogledom usmjerenim prema suparniku u 3. kvalifikacijskom kolu za ulazak u Ligu prvaka...