Ovo je jedan od najvećih učinaka u karijeri Marija Mandžukića. Postići dva pogotka Realu u četvrtfinalu LP-a, praktično uništiti njihovu veliku prednost, ali i samopouzdanje, igrati u oba smjera kao pravi Spartanac, definitivno će biti uokvireno kao jedna od najdojmljivijih mu utakmica u životu.
Ne znamo da li će ovo biti njegova posljednja utakmica Lige prvaka, kao i Buffonu, ali svakako će biti među najposebnijima, uz bok finalu u Londonu 2013. godine, kada je postigao gol u pobjedi Bayerna.
Drugim golom iz 37. minute Mandžukić je ujedno postao i prvi igrač u povijesti Lige prvaka, koji je Realu zabio dva puta glavom u jednom susretu.
Na drugoj strani je Luka Modrić igrao do 75. minute, kada ga je, prilično umornog i vjerojatno ozlijeđenog, zamijenio Mateo Kovačić. Modrić je na trenutke djelovao lucidan u izvlačenju iz visokog presinga suparnika, ali je njegov trk i ritam igre bio "težak".
Čini se da mu je žestok sudar sa Matuidijem sredinom prvog dijela ostavio traga jer je prvo šepao 4-5 minuta, a potom kao da se oporavio. No, nije to bio pravi Modrić, a to je onda značilo da nema ni pravog Reala. Kovačić je ušao da svježinom i hitrinom donese malo više posjeda i mirnoće igri, što je načelno i dobro odradio.