Kako londonska kiša izgleda u kombinaciji sa suzama igrača Chelseaja, najjasnije se moglo vidjeti nakon što je Clement Turpin odsvirao kraj utakmice s "tisuću činova". Tri Benzemine priče, od kojih bismo o svakoj mogli napisati pošten komad lako čitljivog eseja, Havertzov začin utakmici koji to zapravo i nije bio, Viniciusova greda i pomalo neutaživa glad za pogotkom. E baš ovo zadnje nedostajalo je domaćinu. Nedostanak spretnosti, izostanak udaraca u više navrata generirao je očaj. A onda suze i kiša na licima izgledaju baš onako kako smo to i mogli vidjeti.
Nije se Chelsea ugasio zbog razloga što u ovome trenutku nema vlasnika. U tome ne treba tražiti razlog za poraze, a ova zadnja dva bila su baš jako teška. Edouard Mendy, zlatna rukavica svijeta za prošlu godinu, primio je sedam komada u svega par dana. Nešto što mu se nije dogodilo odavno. A njegove reakcije na lopti? One zapravo govore sve. Totalna dekoncentriranost obrane, manjak bilo kakve inicijalne agresije, pa i vizije, one konkretne, da se nešto napravi prema naprijed režirali su upravo kaos u kojem se klub nalazi, kad je rezultat u pitanju.
A Real? Naravno, kad kao sinoć funkcionira osovina Modrić - Benzema, onda straha nema. Casemiro je pojeo Jorginha, baš onoga čovjeka koji bi trebao odrađivati posao iznošenja iz svoje polovice. Modrić, katalizator svega u Realu, lako je u džepu zadržao Kantea, pa i "lutalicu" Mounta. A Vinicius bi, da je mogao još tisuću puta pobjeći u rupi između preofenzivnog Jamesa i prestatičnog Christensena, to i učinio...
Brentford se Cheseaju dakle, nije dogodio slučajno. A Celta Realu zapravo jest. To je ono što će, prema svemu viđenom u londonskoj, obilježiti i madridsku epizodu ovoga dvomeča. Uhvatit će se navijači Bluesa za Barceloninih 0:4 s Bermabeua, ali Chelsea je u ovim trenucima ipak nešto sasvim deseto. I po filozofiji, i po glavama, moralu, sustavu. U prvom dijelu Real je domaćina "ubio" njegovim oružjem, kontrama i tranzicijom, a drugi je dio nakon Benzeminog hat-tricka bio samo vrhunski prikaz nadogradnje već prepoznatljivog stila kraljevskog kluba.
Još će veći problem, kao da ih nemaju dovoljno, za Plave biti utakmice koje slijede u domaćem prvenstvu. Jer, Arsenal i Tottenham su odmah pored svojih gradskih rivala u borbi za dva mjesta koja vode izravno u Ligu prvaka. U Madridu takvih briga nemaju. Već su si vizirali polufinale u mislima, a bilo da se radi o Cityju ili Atleticu, bit će to sjajno polufinale, u to ne treba dvojiti. Osim ako baš družina iz zapadnog Londona ne odluči u klupski autobus natrpati dovoljno goriva da zapali iskru pobjede koja se ugasila negdje u stanci za reprezentativne obveze.