Kad je nakon duže akcije cijele momčadi Fede Valverde došao do gola Chelsea i umjesto lakog pogotka uposlio svojeg suigrača u još lakšoj poziciji poentiranja, tada se vidjelo kakav je Real Madrid u odnosu na suparnika. Kad je jedan od skupo plaćenih akvizicija Chelsea, Ukrajinac Mudryk išao u završnicu akcije, uopće nije gledao položaj suigrača (Felix) nego je iskosa, "preko" dva braniča Reala pokušao pogoditi mrežu senzacionalno dobrog Courtoisa. U tim sekvencama je temeljna razlika između momčadi i skupa igrača, odnosno Reala i Chelsea...
Kraljevski Madrid je, po logičnom potencijalu velegrada i imućnog državnog okruženja, bio oduvijek bogat klub. I naravno da je kao takav, a pogotovo uz natjecateljske uspjehe, prerastao u dimenziju velikog svjetskog kluba. Mit o Realu nije, međutim, nastao na favoriziranjima državnog režima, gradskih otaca ili isključivo snazi novca. Da je tome tako onda bi Chelsea na primjer, postao mit nakon što je 20 godina pogonjen teškim ruskim i još težim američkim milijardama. Todd Boehly je frontman grupe ulagača u londonski klub, iako, kako djeluje u praksi upravljanja Chelseajom, djeluje više kao neki zalutali laik nogometa i biznisa. Boehly, kojeg su njegovi suradnici morali upozoriti s kim se upoznaje kad mu je prišao Paolo Maldini prije međusobne utakmice u grupi LP-a, jer ga u prvi mah nije ni pozdravio, može biti i primjer kako fama o tome da novcem kupuješ što god trebaš u ostvarivanju velikih ambicija, i to u velegradu kao što je London, jest samo fama...
Mit je stvorio legendarni Santiago Bernabeu
Santiago Bernabeu je bio stvaratelj mita o Blancosima, utemeljitelj načina funkcioniranja kojeg su sve kasnije generacije upravljača Reala slijedile bez pogovora. Naravno, nisu svi imali velike rezultate kao Bernabeu, jer svaki upravljač, svejedno koliko ima novca, podrške okruženja, veliki grad iza sebe, ima više ili manje znanja. Santiago Bernabeu je bio vizionar. I zato je, još u smiraj drugog svjetskog rata, 1944.godine, krenuo u izgradnju najvećeg stadiona u Europi, nedaleko od starog Chamartina. Tri godine kasnije, u prosincu 2017., otvoren je novi Chamartin sa 75 tisuća mjesta, od toga trećina sjedećih i natkrivenih.
Bila je to epohalna promjena Reala, koji je postao atrakcija globalnog odjeka, a što su, naravno, generirali moćni mediji španjolske prijestolnice. Danas je u svijetu medija normalno prekrajati stvarnosti, što dalje u povijest to i više. S uspješnosti Blancosa na terenu, pored posebnog stila i glamura, Realov mit je ipak uzeo zamaha od 1955.godine. Tada je naime utemeljen Kup prvaka, natjecanje u kojem će Real osigurati pet uzastopnih europskih titula! Nisu one bile slučajnost kada je u pitanju teren, jer je Santigao Bernabeu sa suradnicima okupio senzacionalno kvalitetnu grupu igrača koje su predvodili Rial, Di Stefano, Kopa, Puskas, Gento i drugi akteri ponajbolje generacije. Jedina slučajnost je činjenica da je Real započeo natjecanje u Kupu prvaka, iako je te godine prvak bila Barcelona. No, u Kataloniji nisu bili oduševljeni idejom novinara L‘Equipea koji su pokrenuli europsko klupsko prvenstvo, te su se zahvalili na pozivu i odlučili nastaviti u Kupu velesajamskih gradova. Nakon što su spoznali kakve je benefite, ne samo financijske, nego pogotovo u brendiranju kluba, proizveo senzacionalni Real, u Barceloni su bili bijesni pogotovo na svoje kratkovidne čelnike...
Prije nego je zaredao impresivan lanac uspjeha u Europi klupska uprava je odlučila, 1955.godine, da će se renovirani stadion nazvati po predsjedniku Santiago Bernabeu. On, koji je bio jedan od najvećih igrača-napadača u razdoblju od 1909. do 2027., toliko je zadivio Madrid da su mu još za života namijenili status božanstva. Santiago Bernabeu je od 1943. bio predsjednik pa sve do 1978., kada je preminuo u dobi od 83 godine. Ostao je njegov put koji na najbolji način u djelima slijedi Florentino Perez, koji nikad nije krio da je opčinjen likom i djelom slavnog mu prethodnika. Perez, u prošlosti političar ali uvijek poduzetnik (težak oko 2,3 milijarde dolara) u građevinskom biznisu (ACS), nadmašio je sva moguća očekivanja, svoja, ali pogotovo onih koji su ga prvi puta izglasali za predsjednika 2000.godine. Perez je utemeljio modernu eru Reala, u kojoj je doktrina dovoditi najveće zvijezde nogometa, njegovati spektakularni nogomet koji će privlačiti mase i prodavati brend širom svijeta te, naravno, osvajati trofeje. Dok se Bernabeu zaustavio za života na 29 trofeja unutar 35 godina predsjedničke mu ere, Perez je u dva mandata i 20 godina (2000-2006, 2009. do najmanje 2025.) ostvario 31 naslov. Osvajanjem Lige prvaka prošle godine u Parizu, Perez se izjednačio po europskim naslovima (6) s Bernabeuom, nastojeći dalje graditi legendu o Realovom DNK u Europi...
Perez slijedi Bernabeua i na planu infrastrukture
I na planu infrastrukture vrlo je jasna poveznica dva velikana povijesti Reala. Bernabeu je dao izgraditi stadion 1944., pa ga je rekonstruirao 1954., a bilo je još nekoliko akcija redizajna pogotovo luksuznog (za prodaju) dijela tribina. Bernabeu je nakon stadiona u susjedstvu, danas centru Madrida, dao izgraditi i Ciudad Real, klupski kamp da bi se "čuvao travnjak glavnog stadiona". Florentino Perez je prvi veliki zahvat učinio 2004. godine kada je odlučio financijski minus kluba riješiti tako da vrati dio novca, a dio reinvestira. Predložio je Gradu da otkupi zemljište starog kampa, koji je postao teret protoku prometa i urbanom rastu Madrida jer je bio u centru, te da se klubu dodijeli vrlo povoljno plaćen predio u Parku Valdebebas, kraj zračne luke Barajas. Madrid je, svjestan važnosti kluba za navijače, ali i imidž grada i države te ekonomiju, procijenio zemljište na 480 milijuna (današnjih) eura. Perez je vratio veći dio dugova kluba, dobio povjerenje banaka za nove zajmove i odmah investirao u gradnju novog kampa.
Od rujna 2005.godine tamo je nova Ciudad Real Madrid, kamp koji se prostire na 1,2 milijuna četvornih metara, s 12 prvoklasnih travnjaka, stadionom Alfredo di Stefano (za 9 tisuća ljudi, ali plan je dovesti ga na 25 tisuća) posebnim "kvartovima" za prvu momčad, omladinski pogon, drugu momčad Castillu te košarkaše Reala. Luksuz koji uživaju svi članovi Reala ima indeks pet zvjezdica. Zanimljiv je podatak da je do sada iskorišteno tek 1 trećina zemljišta (300 tisuća četvornih metara), što naznačuje da proces izgradnje kampa i dalje traje. Kad je u pitanju stadion Florentino Perez nije mogao pobjeći od sebe i doktrine Real. Prije četiri godine konačno se upustio u toliko željenu rekonstrukciju Bernabeua, koji je sada pred završetkom u novom super luksuznom i modernom ruhu. Perezov Real je u taj projekt investirao prvotnih 750 milijuna eura, ali s obzirom na kretanja cijena na tržištu nakon pandemije, malo tko vjeruje da će to arhitektonsko čudo s najnovijim tehnološkim izumima u korist generiranja novih profita, koštati manje od milijardu eura. Najvažnije je za Pereza, da to bude naj stadion na svijetu...
Real izborio 11. polufinale u 13 sezona LP
Sve to vrijeme Real je nastavio i dodatno pojačao natjecateljski gas. I tijekom drugog desetljeća ovog milenija, Blancosi su napravili novi veliki iskorak. Po najautoritativnijim kroničarima Reala, generacije kojoj su pripadali od današnjih igrača Benzema, Modrić, Kroos, Nacho, zaslužne su za najbolju eru klupske povijesti. Pobjedom protiv Chelsea, Real je ostvario 11.polufinale u posljednjih 13 sezona Lige prvaka. Ni po tome, kao što su druga galaksija za konkurenciju s 14 euro naslova (slijedi Milan 7...), Real nema premca. Ima više polufinala nego svi drugi Španjolci zajedno (Barca 16, Atletico 6, Valencija i Villarreal 2, La Coruna i Sociedad 1), a u 55% slučajeva izborili su finale. U tih 17 finala upisali su 14 pobjeda, a posljednje koje su izgubili bilo je 1981.godine, u Parizu, protiv Liverpoola. Tamo gdje je lani Real osvojio naslov upravo protiv Redsa...
Real Madrid je klub koji je učvrstio svoju svjetsku popularnost i karizmatičnost. Natjecateljski gledano, ove sezone ne djeluju da imaju momčad koja može, primjerice, zaustaviti (očekivani) Manchester City u polufinalu. No, Real je tako izgledao, nedorastao PSG-u, Manchester Cityju i Chelseaju prošle sezone, pa se na kraju slavilo 14. titulu...
Zbog tog europskog DNK niti jedan konkurent ne spava mirno pred dvoboje s Realom. Jedino je Todd Boehly uoči prvog dvoboja u Madridu tvrdio da će Chelsea slaviti 3:0. I u tome se ogleda tipična arogancija američkog tajkuna, vjerojatno i korijen objašnjenja kako je senzacionalno ostvario raspad kluba koji je prije godinu dana djelovao moćno, a na terenu više nego sposoban svladati Real. U devet mjeseci uništio je 20 godina rasta globalne vrijednosti Chelsea. Vjerojatno tako nešto, da žele, ne bi uspjelo ni Bernabeu a još manje Perezu...