Iz uredničke ladice s naslovima u ovakvim se prilikama obično izvlače blago zašećerene ocjene poput 'srebro zlatnog sjaja' ili 'moralni pobjednici' ili 'da je bilo malo sportske sreće...'. Jer Dinamo se na Etihadu nije osramotio, samurajski hrabro držala je vojska Nenada Bjelice liniju obrane na vrhu kaznenog prostora duže od sat vremena, dok se plavi uragan prve kategorije obrušavao prema njoj prijeteći da je razbaca širinom stadiona.
Poraz 0-2 u dnevnom boravku najskuplje svjetske momčadi definitivno nije tragedija.
Dapače, dobar broj navijača potpisao bi uoči utakmice ovakvu dostojanstvenu kapitulaciju, budući da je sinopsis meča bio ispisan debelo prije utakmice. Projekcija svake utakmice Man Cityja je zapravo ista: znate da će 'blue moon' držati loptu u posjedu 70 posto vremena, da će slagati red za redom napada, osvajati prostor i vraćati izgubljenu loptu u sef već na tridesetak metara od suparnikova gola, izbijati mu zrak iz pluća sve dok ga vrtoglavica ne baci na rub halucinacija. Iz takve 'flajšmašine' mnogi izađu u obliku mljevenog mesa. Pitajte nogometaše Watforda.
Nenad Bjelica na Etihadu nije imao izbora. Parkirao je autobus pred Dominikom Livakovićem, zadužio je Theophilea i Dilavera da tamo ordiniraju u ulozi konduktera, a Perića, Stojanovića i Ademija zaposlio kao kontrolore.
Nije u toj podjeli uloga ostalo previše zraka za Olma, Oršića i Petkovića, napadačke adute koji su na otvaranju Lige prvaka razmontirali Atalantu u Maksimiru. Kada bi i dobili loptu, oni je nisu uspijevali staviti pod kopačku i podići glavu. Tamo na centru Etihada prometno je kao na londonskoj cesti u vrijeme traffic-jama. Iz te gužve ne možeš naprijed, nego samo natrag, u krilo golmanu.
Slične utakmice Dinamo nerijetko igra na domaćim travnjacima, samo u inverznoj formi. Plavi su Manchester City, a Inter, Istra ili Slaven Belupo bespomoćni promatrači.
Zato je bilo zanimljivo vidjeti kako će Bjeličini igrači ući u novu kožu i rezultat je solidan. Organizacija igre bila je na uzornoj razini, pet zvjezdica.
I ta se ocjena odnosi podjednako na obje momčadi. City je crtao elaborirane napadačke skice i bez Kevina De Bruynea na terenu, a Dinamo se pametno i agresivno branio. Istovremeno nema sumnje da će The Sun u srijedu u rubrici 'entertainment' ovaj dvoboj nagraditi samo jednom zvjezdicom. Dosadno je, naime, gledati kada jedna momčad prekomjerno granatira suparnikov šesnaesterac.
Nakon tridesetak minuta meča odnos dodavanja bio je 239-39 za Man City, pred kraj dvoboja Guardiolini igrači već su se vrtjeli oko brojke 600, a dinamovci nisu uspjeli povezati stotinu točnih pasova.
Drugim riječima, tortura je mogla završiti i ozbiljnim rezultatskim fijaskom da su Agüero, Gündogan, Mahrez i Sterling bili u boljoj pucačkoj formi, tako da je 0-2 na koncu podnošljiv poraz koji ne bi trebao ostaviti posljedice prilikom nastavka putovanja kroz Ligu prvaka...