Utakmicama u srijedu navečer pao je zastor na fazu Lige prvaka po grupama. To nije samo posljednja večer u rasporedu po skupinama, a prije nastavka natjecanja s direktnom eliminacijom. Ovo kolo bilo je povijesno završno u ovom 30-ak godina starom formatu. Od iduće sezone igrat će se unutar jedinstvene Lige, sa 36 sudionika u prilično kompliciranom formatu, o čemu ćemo nešto kasnije...
Kad je u pitanju ova jesen onda se u nogometnom smislu nije dogodilo ništa senzacionalno. Put u Ligi prvaka 2023./24. nastavljaju više manje očekivani favoriti po skupinama. Predvidljivost tih "prolazaka" jedan je od argumenata koji se tretiraju u medijima kao povod da se Liga prvaka treba modernizirati. Još doduše nitko nije uspio objasniti što će se drugačijim formatom natjecanja dobiti na neizvjesnosti. Problem unutar europskog nogometnog prostora, kad je u pitanju konkurentnosti klubova, nije u formatima natjecanjima, ili barem nije presudno po tom pitanju. Problem je što postoji 10-15 klubova koji su financijski toliko nadmoćni da ostala konkurencija ne može pratiti ritmove koje oni nameću. Svejedno je govorimo li o transferima, odnosno kupovini najboljih igrača koje nudi tržište. ili širinama rostera koje omogućavaju da se kroz dužu sezonu i borbu na više frontova (prvenstvo, kup, Euro kupovi) bude na nužnoj razini forme.
Na toj matrici razlika (materijalnih i posljedičnih) već se davno iskristalizirala umanjena ili gdje god nepostojeća konkurentnost unutar nacionalnih prvenstava. Još Engleska u tom smislu drži neku ravnotežu, ali to je zato što Premiership zarađuje apsolutno najveći novac u globalnom svijetu na ime TV prava i marketinga, a uz to imaju barem 7-8 klubova koji na tržištu mogu dominirati bez problema. S druge strane, čim je malo pala moć Reala i Barcelona prema bogatijima u Europi (Englezi, PSG) pa ta dva velikana više ne uspijevaju koncentrirati najvažnije igrače s tržišta, posljedično su i manje dominantni i to ne samo u Europi nego i u Španjolskoj. Zato je i ovo, u drugom smjeru, pokazatelj što novac znači u natjecateljskom smislu za tzv. moderni nogomet...
Zbog navedenih teškoća Florentino Perez, gazda Real Madrida, uz svesrdnu podršku Juventusa i Andree Agnellija i čelnika Barcelone Bartomeua i Laporte, krenuo je u avanturu osnivanja Super lige. Nije slučajno da su upravo oni bili najuporniji da se "odvoje", s obzirom da su Juventus i Barcelona, kako je ubrzo pokazalo stanje stvari, u ogromnim dugovima.
Engleski klubovi su se toj ideji priključili prioritetno zato da ne bi izgubili mogući novi financijski prihod koji bi Super liga mogla ostvariti za svoje članice. Pretpostavke su bile vrlo ružičaste, jer bi svima višestruko narastao prihod u odnosu na ono što mogu zaraditi u Ligi prvaka. Ključ je bio da se Super liga osamostali te da ti klubovi povuku najveći broj sponzora na svoju stranu, i za još ključnijim ciljem, da se taj ogroman financijski kolač ne dijeli s ostatkom nogometne Europe...
UEFA je dobila tu bitku, a uskoro će, najvjerojatnije i rat nakon konačnog očitovanja europskog suda. No, u UEFA su svjesni kako klubovima moraju pronaći nove modele financijskih prihoda u europskim natjecanjima, pa da se potpuno zatome bilo kakve buduće ideje Super liga.
Format koji će krenuti od iduće sezone, doduše, bio je promišljen i prije tog sukoba UEFA-SL, ali povod je bio na istim motivima. Podignuti razinu neizvjesnosti, privući dodatne i izdašnije sponzore i sponzoriranja, motivirati mlađe generacije (tehnološki "opterećene") da nastavi osiguravati veliku gledanost i interes za Ligu prvaka...
Je li to format jedinstvene grupe s 36 klubova? Što god se danas po tom pitanju teoretizira nije bitno, jer jedini će odgovor o reakcijama masa biti kada protekne prva sezona novog formata. Prije 30-ak godina, kada se uvodila Liga prvaka, a nakon što je 35 godina (od 1955.) funkcionirao Kup prvaka, uz dvije godine tranzicije (1990. - ‘92.) do ligaškog pristupa, bilo je dosta skepse kamo to vodi. Ona je dodatno porasla kada se uvelo pravo nastupa i drugoplasiranim klubovima jačih liga (po rankingu), a nedugo kasnije i trećem odnosno četvrtom predstavniku jedne zemlje. Puno su puta aktualizirane rasprave ima li smisla ovo natjecanje nazivati Ligom prvaka, kada u njoj ne sudjeluju samo prvaci. No, bilo je jasno, još i nakon presude Bosman (1995.) da nogomet u Europi više nema povratka na staro. Liberalizirani su transferi, novca je trebalo sve više i tako se ušlo u eru stalnih većih ili manjih mijena u euro kupovima. Bilo je prvo grupna faza ujesen i u proljeće, pa se onda ostalo samo na jeseni uz kup sustav od proljetnog starta. Ukinut je Kup Kupova 1999., uvedena je nakon UEFA kupa priča o Europrskoj ligi, čiji je pobjednik dobio pravo igranja u sljedećoj sezoni Lige prvaka. Isto tako odlučeno je da klubovi koji su treći u skupini Lige prvaka nastavljaju natjecanje u Europskoj ligi. Prije dvije godine opet je oživljen treći euro kup, formirana je Konferencijska liga...
Eto, sve te mijene ukazivale su i na potrebu nogometa da prati promjene ritmova svijeta, u kojem su tehnološke novotarije potpuno ubrzale globalno funkcioniranje, drastično promijenile navike ljudi. U tom skupu svekolikih novosti, nogomet je u Europi "izmislio" Ligu 36.
Od idućeg rujna ta Liga podrazumijevat će da svaki akter ima 8 suparnika, s kojima će se odmjeriti samo jednom, a gdje, ovisit će o ždrijebu. Svaki klub imati će četiri utakmice kući i četiri u gostima. Ždrijeb će naravno spajati klubove različitih rejtinga, ali ostaje osnova da veliki imaju što veće suparnike uz dio nižeg ranga. Kada se završi taj prvi dio imat ćemo jedinstvenu tablicu 36 sudionika. Prvih 8 klubova ići će u daljnje natjecanje direktno. Oni plasirani od 9. do 24. mjesta igrat će play off za još 8 onih koji će se priključiti prvoj osmorici i u formatu kup ispadanja igrati do finalnog dvoboja. Klubovi od 24. do 36. mjesta bit će eliminirani, a UEFA je odlučila da neće biti nikakvih utješnih "padova" u Europsku ligu.
Iduće godine u ovo vrijeme imat ćemo prve naznake kako se taj format dopao klubovima, navijačima, medijima, a ponajviše onima koji plaćaju velike sponzorske ugovore. Neovisno o svemu, već se sada može tvrditi kako UEFA priprema projekciju novog formatiranja Lige prvaka, jer je ova sa 36 klubova ipak bila projekt prije pojave Super lige.