Izraelski projektili odjekivali su Iranom, subota nije bila ugodno jutro za obitelji i prijatelje Hrvata koji borave tamo. Među njima je i nogometaš Igor Postonjski, koji tri mjeseca igra za tamošnji klub Tractor iz grada Tabriza.

- Stalno sam na liniji sa suprugom koja sa sinom živi u Varaždinu, kao i s roditeljima koji žive u selu pokraj Bedekovčine, u Zagorju, ali jutros sam imao intenzivniju komunikaciju praktično sa cijelom rodbinom, svi su htjeli znati je li sve u redu, bili su zabrinuti jesam li na sigurnom. Kažem im da nema problema. Čim su vidjeli što se zbiva krenuli su pozivi i poruke - rekao nam je nekadašnji nogometaš Gorice, Intera iz Zaprešića, Zagorca i Varaždina.

- Mi smo u gradu Tabrizu, šestotinjak kilometara od lokacija u Teheranu na kojima su odjekivale eksplozije. Sve što znamo vidjeli smo u medijima. Prve informacije govorile su da nije bilo većih posljedica tih napada, potom da su poginula dva vojnika... Umirio sam sve koji su se brinuli. Kod nas je mirno, bez ikakvih problema.

Nisu u panici

Duže već traju najave o izraelskoj odmazdi Iranu, kao i iranske prijetnje Izraelu, iz hrvatske perspektive to izgleda kao najava sudnjega dana.

- Ovdje nema ratne psihoze. Govorim o klubu u kojem igram i gradu u kojem boravim. Ljudi normalno žive, nisu u panici, nasmijani su, ne vidim probleme. Sve je normalno. Među nama igračima i djelatnicima u Tractoru ne govori se o ratu, o raketama, nego samo u utakmicama i želji za dokazivanjem na terenu. Totalno je drugačije nego što možda mislite gledajući to iz Hrvatske.

Igor Postonjski

ZELJKO HAJDINJAK Cropix

Nogometna liga ide dalje, zasad je barem tako ne bude li širenja sukoba.

- Dobili smo informaciju da se igra normalno, u nedjelju imamo utakmicu na domaćem terenu, protivnik je Aluminium Arak.

Kako vam je inače u Iranu?

- Vrhunski. Baš sam zadovoljan. Nedostaje nam jedino malo bodova na domaćem terenu, jer osvojili smo samo jedan od devet, ali zato smo na gostovanju stopostotni. Također odlično guramo i u azijskoj Ligi prvaka. Pogodio sam što sam izabrao ovaj klub. Srećom imam stožer iz Hrvatske, puno mi olakšaju, pogotovo trener Dragan Skočić, koji ima nogomet u malom prstu. Ekipa je dobra, puna kvalitete.

Dva milijuna stanovnika

Suigrač mu je i sunarodnjak, napadač Tomislav Štrkalj.

- Je, odlično gura, zabija, hoće ga gol, nadam se da će nastaviti tako.

Vratili smo ga ipak na ratne teme...

- Meni je bitno da moji doma znaju da smo na sigurnom, da nas ima puno ovdje, a i naše veleposlanstvo nam je pri ruci ako što budemo trebali. Iskreno se nadam da ratni sukobi neće eskalirati, da ćemo se moći i dalje baviti nogometom, zbog čega smo i došli ovdje. Mediji vole napuhati da se nešto strašno događa, ali ne osjećam to. Nema drame.

Taj grad Tabriz nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Irana u regiji koja se zove Istočni Azerbajdžan, u dolini rijeke Quru, na popriličnoj nadmorskoj visini oko 1500 metara, što dovoljno govori da je to blizu granice s Azerbajdžanom, Armenijom i Turskom. Zasad su meta vojni kompleksi, a kako se može pročitati na internetu da se druga najveća iranska raketna baza nalazi upravo u Tabrizu, nije lišen opasnosti.

- Grad ima skoro dva milijuna stanovnika, odem nekad u centar na ručak ili večeru, ali u pravilu sam u kampu, jer klub ima velik kompleks. Hotel, teretanu, bazen, nogometne terene... U njemu živim i treniram, nisam niti stigao dobro upoznati grad. Nadam se da će i dalje ostati sve pod kontrolom.

Njegov Tabriz je 2015. godine proglašen svjetskim gradom tkanja tepiha, nekad u povijesti je bio i puno značajniji politički, a većina stanovnika su zapravo Azeri, te je grad dvojezičan, govori se i azerbajdžanskim i perzijskim jezikom.