Igor Jovićević nedavno je sa svojim Al Raedom svladao Al Nassr našeg Marcela Brozovića i Cristiana Ronalda na gostovanju 3:1 te mirnije čeka nastavak sezone i borbu za ostanak u Saudijskoj ligi.
- Jedini sam trener u klubovima iz donjeg dijela ljestvice koji vodi ekipu od početka sezone do jedanaest kola prije kraja. Svi ostali dobili su otkaz - kazao nam je Jovićević čiji trenerski put u Hrvatskoj najbolje znamo po etapama u Dinamu i Šahtaru.
Živi u Buraydahu, nije u žarištu zbivanja, nije u klubu u kojeg je država ukrcala golem novac, radi što može kako bi s jeftinom ekipom parirao bogatašima.
Intervju smo započeli klasičnim pitanjem za ljude koji žive na Bliskom istoku o tome kako im je tamo.
- Agresivna faza prilagodbe je prošla, stekao sam potpuno nova iskustva. Proputovao sam ranije skoro cijeli svijet, bio sam u Japanu, Kini, Brazilu, Ukrajini, Španjolskoj... ali s ovakvom kulturološkom i klimatskom razlikom, s geografskim položajem, prvi sam se put susreo. Na to se čovjek nema gdje pripremiti. Moj je životni stil da se uvijek adaptiram kameleonski, da se predam toj kulturi i državi u kojoj se nalazim, pokušavam usvojiti način razmišljanja, ali zaista je bilo teško. Mnogi treneri se na toj prepreci zaustave. Osobnom pobjedom smatram što sam opstao.
Što ste to novo spoznali?
- Ponekad se uhvatimo u razmišljanju moj trenerski stožer i ja da nam taktičko znanje ne pomaže. Bitnije je umijeće i vještina upravljanja ljudima. Više moraš biti menadžer nego trener, iako ne možeš niti bez ovoga drugoga jer igraš protiv stručnjaka koji su bolji od tebe. Neke su stvari izvan kontrole, kao klimatski uvjeti. Kad sam došao 15. srpnja, temperatura je bila 50 stupnjeva Celzija. Život se odvija noću, a ne danju. Ne možeš odraditi jutarnji trening, sve kreće od sedam-osam navečer kad temperatura padne. Sad je, pak, vrijeme ramazana. Moraš trenirati u deset navečer. Poste dok je dan, doručkuju u 18 sati... Puno toga što si naučio kroz karijeru i na Akademiji, kao i filozofiju svojeg nogometnog izričaja, moraš zaboraviti. Način života je totalno drugačiji. Kasno idu spavati, pet puta imaju molitvu na dan, to se treba poštovati. Samim time opterećenje na treningu ne može biti isto kao prošle sezone u Šahtaru gdje smo igrali UEFA-inu Ligu prvaka. To su nevjerojatna iskustva, ili se prilagodiš ili guraš po svome i pogineš.
Prva stvar za noćne ptice...
- U jedanaest navečer zovu me prijatelji Saudijci da odemo na kavu ili čaj. Zamislite da me u Zagrebu dečki s padela zovu hajdemo u 23 sata na kavu i čaj. To utječe na proces treninga, moraš prilagoditi opterećenje, ne možeš raditi vezane treninge male i velike skupine... Osim toga igračima progledaš kroz prste neke stvari. I to je nogomet...
Naočigled vidiš da se mijenja sve, čak i način razmišljanja ljudi
U Hrvatskoj se ujesen povela rasprava koliko može ponuditi Marcelo Brozović reprezentaciji nakon odlaska u Al Nassr. Potvrđujete da to nije ista razina treninga i igre kao što je imao u milanskom Interu.
- To je početak jednog projekta koji ima svijetlu budućnost. Imaju ambiciju, novac i plan koji se zove Saudi Arabia Vision 2030.
Piše se i kod nas o futurističkim projektima, gotovo nezamislivima poput novih gradova, pa zatvorenih gradova koji će cijeli biti pod nekom kupolom...
- Milijun dizalica ima po cijeloj državi. Od grada u kojem živim do Rijada. Svjetsko prvenstvo će organizirati 2034. godine, a 2030. je Expo. Zacrtali su si plan do tada. Naočigled vidiš da se mijenja sve, čak i način razmišljanja ljudi. Daleko su veće slobode, od toga da žene voze automobil, do toga da su 2019. godine otvorena kina. Žele biti turistički centar broj 1 na svijetu. Nisam ni znao koliko toga može ponuditi Saudijska Arabija. Od planina do plaža kao na Maldivima. Rijad je metropola... Neom je novi grad koji će biti stvoren za turiste. Nešto kao Dubai. Saudijska Arabija je uzbudljiva, ali nužna je prilagodba. Ako ne pogineš, ako se izboriš sam sa sobom te uđeš u njihov način života, možeš isplivati.
Od sljedeće sezone svaki klub ima u rosteru 25 igrača, a ne 30 te se broj stranaca povećava s osam na deset
Vratimo se na Brozovića...
- Nemam uvid u to kako točno trenira, kakav ima podražaj. O tome će bitno ovisiti koliko će biti spreman na Euru. Tko je gledao utakmicu Azijske lige prvaka njegova Al Nassra i Al Aina, vidio je da se radi o visokom ritmu igre. Al Nassr je ispao, ali to nema veze. Što više ima takvih utakmica, bolje za reprezentaciju... I mi smo im prije nekoliko dana nabili jak intenzitet igre i svladali ih 3:1. Imali smo više motiva nego oni. Jedino smo ih tako mogli dobiti sa skromnim talentom. Više smo željeli te iskoristili što su upali u crnu rupu jer im trenutačno ne ide.
No Liga se i dalje mijenja...
- Prije nekoliko mjeseci bili smo u Savezu na konferenciji. Svi treneri koji ovdje radimo. Pozvao nas je izbornik Roberto Mancini. Sudjelovali su i Slaven Bilić i Igor Bišćan, koji je tada još vodio Al Shabab. Donesen je zaključak da od sljedeće sezone svaki klub ima u rosteru 25 igrača, a ne 30 te da se broj stranaca poveća s osam na deset. Bilić je dao prijedlog da država ne financira četiri kluba s nelimitiranim budžetom - Al Ahli, Al Nassr, Al Hilal i Al Ittihad - nego da se to disperzira. Oni imaju koncentraciju najboljih igrača, a protiv klubova iz donjeg dijela rezultati znaju biti i 9:0. To je Slaven naglasio, rekao je da to nije dobro jer razlika ne smije biti tako velika.
Puno je zvijezda u raznima ekipama koje ne možeš čuvati jedan na jedan. Sad sam bolji trener
Kako je raditi s gazdama? Priča se da šeici nameću trenerima koji igrači moraju igrati.
- Ha, ha, ha, mislim da sam imao kroz karijeru puno situacija koje su me očeličile i istovremeno otvorile oči kad treba poslušati, a kad pokazati stav. Ovdje je jako zanimljivo što ti na ulici prilaze navijači, pohvalit će te za ono što radiš, ali usput ti uvijek dati taktičke solucije kako treba igrati. Svaki na ulici. Prilaze ti: “Treneru, treneru... Treba igrati 4-4-2, i ovaj mora igrati...” Nevjerojatno. Imaš dva izlaza - da se pošoraš s njim, da ga stjeraš u jednu stvar ili da klimaš glavom i ispoštuješ ga. Mene je život naučio da moram slušati i da znam slušati. Ne treba mi ovdje anketa u Sportskim novostima. Samo izađem na cestu i znam glas naroda. Moraš slušati. Nisi na otoku da sam živiš, tu si među njima.
Kako je sve drugačije, Jovićević je promijenio i svoj omiljeni sustav igre...
- Prvi put u karijeri prakticiram 5-3-2. Prvih deset utakmica igrao sam kao lani sa Šahtarom, osvojili smo četiri boda. Komentari stručnjaka bili su pozitivni neovisno što smo gubili. Međutim, rekao sam kolegama u stožeru, a to su trojica Španjolaca i trojica Ukrajinaca koje sam doveo iz Šahtara, da moramo nešto poduzeti. Kazao sam nakon jedne utakmice - igrali samo kao nikad, a izgubili smo kao uvijek. To je bila poštapalica legende Reala Alfreda di Stefana. Tada sam kazao predsjedniku - promijenit ću način igre, moramo biti tvrđi. U sljedećih sedam utakmica od 21 boda uzeli smo 15. Puno je zvijezda u raznima ekipama koje ne možeš čuvati jedan na jedan. Sad sam bolji trener.
Imao sam susret s Karimom Benzemom, dao mi je svoj dres, žalio se da je teško priviknuti se na Saudijsku Arabiju
Buraydah je tradicionalan saudijski grad?
- Kod nas praktički nema stranaca. Grad ima 600.000 stanovnika. U centru Rijada osjećate se kao u Londonu ili Parizu, a ovdje je drugačije. Trenutačno je ugodna temperatura 25 stupnjeva bez vlage. Moraš se pomiriti s neki stvarima. Supruga i sinovi žive u Zagrebu. Bili su ovdje dva mjeseca, ali Filip i Marko imaju svoje poslove, a Snježani je bitno da bude uz njih. Nije lako, ali to je trenerski kruh. Već u nedjelju sam u Zagrebu, u ponedjeljak s dečkima igram padel... - nasmijao se Jovićević i dodao:
- Čekam da mi i oni kažu kako treba igrati. Navikao sam na njihovu “pozitivnu vređaonu”...
Kakva ste imali iskustva s najvećim zvijezdama poput Cristiana Ronalda, Manea...?
- Jedino sam imao susret s Karimom Benzemom, dao mi je svoj dres, žalio se da je teško priviknuti se na Saudijsku Arabiju... Vidjet ću što će vrijeme donijeti, gdje ću raditi sljedeće sezone. I dalje grizem, željan sam dokazivanja. Prošle godine sam se borio za titulu, sad za ostanak. To je ono Dinamovo - nema predaje!
Nemam informacija o Modrićevim planovima. Luka je od onih koji sami biraju gdje će igrati
Kako se Ivan Rakitić snašao u Al Shababu?
- Počeo je dobro, zabio gol, ali potom se ozlijedio. U posljednjoj utakmici je izašao iz igre. Želim mu sve najbolje. Pomoći će i on promidžbi saudijskog nogometa. Ovdje ne može nitko ući kojem ministarstvo ne upali zeleno svjetlo. Puno trenera i igrača želi doći.
Spominje se da bi i Luka Modrić mogao u Saudijsku Arabiju.
- Nemam informacija o tome. Luka je od onih koji sami biraju gdje će igrati. Od mene kao navijača hrvatske reprezentacije Luki mogu reći smo - hvala na svemu što mi daješ. To kako igra i sada je nevjerojatno, koja je to lakoća, kakav je to nogomet, to je čarolija. Može ići u MLS, u Saudijsku Arabiju, može se vratiti u Dinamo, a možda i ostane u Real Madridu.