Prošli mjesec mladi brazilski talent Endrick debitirao je za Brazil i time postao četvrti najmlađi debitant za Seleção. Ovaj 17-godišnjak već je svojim igrama zaludio nogometnu javnost te mu mnogi tepaju da je pravi nasljednik "pravog“ Ronalda kojega Brazilci već dugo čekaju. Kako se radi o ozbiljnom igraču pokazao je Real Madrid koji je već prošle godine učinio sve kako bi osigurao da Brazilac dođe u Madrid na ljeto 2024. plativši 60 milijuna eura, što je bio rekord za brazilske klubove. Engleski Guardian posjetio je Endricka i njegovu obitelj te napravio iscrpan intervju u kojem mladi Brazilac priča o teškim počecima roditelja, kritikama i pritisku u Brazilu.
Endrickova nova stvarnost u suprotnosti je s njegovom prošlošću. Dok je danas najpopularniji igrač brazilskog nogometa, s novcem i slavom, njegovi su roditelji prolazili kroz poteškoće koje mladom napadaču ne izlaze iz sjećanja.
- Nikad nisam gladovao, ali moji roditelji jesu. Zbog mene su gladovali. To mi je dalo puno snage jer nisam želio vidjeti da to opet rade. Nisam želio da ih vidim u potrebi, da mi daju hranu i da ostanu bez njih - rekao je.
Endrick je rođen u Taguatingi, gradu u blizini Brasilije. Brazilski glavni grad može se pohvaliti jednim od najboljih životnih standarda u zemlji, ali okolno područje pati od visoke razine nasilja i siromaštva. Endrickov otac Douglas imao je vrlo teško djetinjstvo. Otac ga je napustio te je morao zajedno s dvije sestre živjeti u sirotištu 6 mjeseci jer im majka nije imala smještaj ni posao.
I Douglas je pokušao iskovati profesionalnu karijeru u nogometu. Igrao je za razne male klubove u Brazilu, ali ništa previše obećavajuće. U 1980-ima, dosta prije nego što se trajno preselio 2010., odvažio se u São Paulo, ali bez uspjeha.
- Uzeo sam autobus od Game do Luziânije s ruksakom, dvije boce, jednom soka i jednom vode, i došao sam stopirajući - prisjeća se.
- Stigao sam u São Paulo tijekom jedne od najhladnijih noći u godini. Spavao sam na ulici i probudio se uz ženu koja me udarila po ramenu i pozvala da spavam u hostelu da ne umrem od hladnoće.
Iako nije iskusio iste probleme kao njegovi roditelji, Endrick je osjetljiv na one koje društvo isključuje. Zbog toga, osim što uči nove jezike koji će mu pomoći u profesionalnoj karijeri, ima želju za komunikacijom s gluhim osobama.
- Postavio sam sebi cilj da moram naučiti pet jezika. Jedan od njih će biti vrlo drugačiji jer će mi biti jako važan. Želim naučiti znakovni jezik. Želim se povezati sa svima. Želim razgovarati s nijemima i ljudima koji ne čuju.
Endrick je svojom igrom već ostavio veliki dojam u Brazilu. Bio je najbolji igrač Palmeirasa u osvajanju brazilskog naslova, druge lige zaredom u njegovoj karijeri. S 11 golova postao je prvi igrač ispod 18 godina koji je postigao dvoznamenkastu brojku u brazilskoj ligi od Neymara, koji je postigao deset, 2009. godien. Ipak, njegova reakcija na takav uspjeh je, prema vlastitom priznanju, pomalo prigušena. Endrick priznaje da je izvana osoba s malo emocija.
- Moja majka i moja sestra kažu da sam hladna osoba. Ljudi kažu da imam ledeno srce i da sam vrlo hladan prema odlukama koje donosim i onome što govorim - kaže.
Možda je to njegov način da se nosi sa svim promjenama i pritiscima u svom mladom životu. Prije nekoliko mjeseci oštre kritike upućene Endricku natjerale su ga da odluči promijeniti svoje ponašanje i odgovoriti na te kritike.
- Bio sam ljut jedno vrijeme jer sam im htio pokazati tko sam. Pokušao sam se suprotstaviti kritikama i pokazati tko sam. Ali tada sam shvatio da to ne trebam dokazivati, ne trebam pokazivati suprotno. Ja sam Endrick. Ako me žele vrijeđati, ja se neću obazirati. Da, teško je, ali... to mi više nije važno. Kritike me više ne bole.
Endrick se zatim nadovezao na negativne komentare prema Neymaru u Brazilu.
- Pogledajte što se događa. U Portugalu je Cristiano idol. Svi ljudi ga vole. U Argentini je Messi idol. Svi ljudi ga vole. U Poljskoj je Lewandowski idol. I vidite što rade s Neymarom ovdje u Brazilu. Čini se da ga Brazilci ne vole. Ovo ostavlja igrača malo potresenim, tužnim. Ali pokušavam ne razmišljati o tome kako se ne bih uzrujao. Želim usrećiti Brazilce s brazilskom momčadi.
Mladi Brazilac već prima usporedbe s “pravim” Ronaldom i Cristianom Ronaldom. Obojica su idoli Real Madrida, njegovog sljedećeg kluba. S više od 7,5 milijuna pratitelja na društvenim mrežama, Endrick se počeo navikavati biti među najvećim zvijezdama. Primio je poruke s čestitkama od Ronalda, kao i od Viníciusa Júniora, Judea Bellinghama i Rodryga.
- Oni su spektakularni igrači. Uvijek šalju poruke i komentiraju moje fotografije na Instagramu. I znati da ću jednog dana biti s njima velika je stvar. Vrlo sam sretan. Ali moram živjeti dan po dan. Budućnost pripada Bogu.
U srpnju iduće godine Endrick će igrati s Viníciusom Júniorom, poput njega Brazilcem i crncem, koji je patio od rasizma. Endrick je doživio iste ružne uvrede kada je imao deset godina i frustriran je nedostatkom akcije protiv počinitelja.
- Moja je teta otišla u policijsku postaju to prijaviti, ali ništa od toga - kaže.
- Od malena znamo da se rasisti ne kažnjavaju, da od toga nema ništa. Stoga stojim uz Vinija, Rodryga i sve u nogometu.
A o nastupu za Kanarince bio je pun oduševljenja:
- Bilo je to prekrasno iskustvo. Reprezentacija je mjesto gdje se osjećam ugodno jer sam tamo igrao u omladinskoj selekciji. Sve sam već znao. Mogućnost povratka za mene je bio neobjašnjiv, jedinstven osjećaj. Sjećam se kad sam prvi put obukao brazilsku majicu. Naježio sam se. Želudac mi se ohladio svirajući. Bilo je to protiv Meksika, u Montaiguu. Taj put sam obukao majicu i otišao do ogledala da vidim kako izgledam. Hvala Bogu da mi je ta utakmica bila sretna. Zabio sam gol. Nakon te utakmice i gola bio sam smireniji. Majica mi jako dobro stoji. Taj dan je prošao jako dobro. Bio sam jak.
Uz sve teškoće koje su on, a posebno njegovi roditelji, imali u životu, Endrick je svjestan odgovornosti koju nosi:
- Danas se mogu zabaviti na terenu. Zaista se zabavljam na terenu. Zabavljam se igrajući nogomet. To je ono što želim raditi u svom životu. Jer ako nisam sretan, neću uspjeti.