Uigranim mehanizmima bacili su ugostiteljsku obranu na konopce, vršili sinkroniziran pritisak na prvoj liniji šanka, sa zavidnom količinom ubačaja i asistencija u zadnjoj trećini, dok su se vješto uvlačili i u najtanje međuprostore na zagrebačkim ulicama. Ako Škoti kaskaju za Hrvatima u nogometnom umijeću i skupljanju medalja, u ispijanju alkohola i režiranju spektakularnog navijačkog dekora su - u najmanju ruku - dostojan suparnik. Možda i nadmoćniji. Procijenite sami.
- Ne zanimaju nas pobjede, remiji ili porazi. Nogomet ovdje nije bitan. Važno nam je doći u novu državu, upoznati nove ljude i uživati. Ali, da ti budem iskren, vodimo 1-0, snađite se - dobacuje nam Ricky, 36-godišnji navijač, upirući prstom u bocu piva, čime aludira da Škoti drže primat na "svojem" terenu.
Dok nas škotski sugovornik podbada sitnim, prijateljskim provokacijama, s lica mu ne silazi osmijeh. Ni njemu ni njegovih petstotinjak preostalih sunarodnjaka, koji su se u petak navečer ponovno predstavili širem zagrebačkom centru, organiziravši "party dobrodošlice" u samom srcu grada. Tartan Army, skupina navijača škotske reprezentacije, kultna je družina avanturista, čija su zaštitna obilježja miroljubivost, ljubaznost i pozitiva. Što se tiče vanjskih karakteristika, pak, lako ćete ih identificirati ovih dana na ulicama glavnog grada, s obzirom na prepoznatljive kiltove, ali i sporran, tradicionalnu škotsku torbicu.
- Opipaj slobodno, pogledaj ovaj materijal - govore nam Kieran i Blair, tandem škotskih 22-godišnjaka, hvaleći se torbicom sa škotskim motivima, koja je djelomično izrađena i od konjske dlake, a usput nam otkrivaju da su za "škotski set" - kilt i sporran - izdvojili ukupno između 300 i 400 funti, odnosno između 350 i 480 eura.
Budući slavonski zet
U "minglu" sa Škotima smo, pak, zatekli i avangardnu modnu kombinaciju. Potpisnik ovih redaka - kojega su sugovornici ekspresno prekrštavali u Andrewa, po uzoru na njihova kapetana Robertsona - hitro je stupio u interakciju s vlasnikom najupečatljivijeg "outfita" večeri. Torbica, kilt i - dres Hrvatskog dragovoljca. U moru škotskih navijača, naletjeli smo na (budućeg) slavonskog zeta…
- Da ti budem iskren, vidio sam dres na Twitteru i svidio mi se. Moja buduća supruga je iz Davora, iz Slavonije. Gdje smo se upoznali? Na Malti. Prije osam godina išao sam na prijateljsku utakmicu Škotske i Italije, ona je bila tamo kao turist, vidjela me u kiltu i, čini se, svidjelo joj se, možda ju je to privuklo, ha-ha. Prije šest ili sedam godina preselila se u Glasgow - priča Scott (35), čiju smo životnu priču nakratko presjekli s pitanjem o nogometašu iz Davora, a on nas je spremno dočekao s odgovorom.
- Olić! Naravno, znam sve. Posjećujemo obitelj u Davoru barem jednom godišnje.
Iako su nam, praktički, svi sugovornici isticali škotsku nadmoć u ispijanju piva, ali i ostalih vrsta alkohola, Scott je jedini dao prednost Hrvatima. Ali ne i hrvatskim pićima.
- Rakija? Užas, ha-ha… Morao sam je piti u Slavoniji svaki dan - smije se Scott dok nakratko moramo uzeti stanku u razgovoru zbog zaglušujuće buke iz drugog dijela noćnog kluba, odakle odzvanja: "Scotland, ole, ole, ole".
U subotu nije prvi put gledao Škote i "vatrene" na Maksimiru, bio je na istom mjestu i 2013., kada su gosti slavili (0-1), ali nas je ugodno iznenadio informacijom da je na zagrebačkom stadionu bio prije nepuna dva mjeseca.
- Gledao sam Dinamo i Qarabag uživo. Stadion se nije puno promijenio, ali mi se sviđa. Star je, neobičan, za mene je bolji od nekih novih stadiona. Ima sve, povijest i dušu. Stvarno je ‘old school‘ - kaže 35-godišnjak, koji je hrvatske nogometaše gledao i na svjetskoj smotri u Rusiji, kada je bio na tribinama u Kalinjingradu, na utakmici protiv Nigerije.
Pritom je naš sugovornik zorno ilustrirao poznatu krilaticu Tartan Armyja: "Navijamo za Škotsku, Hrvatsku i sve one koji igraju protiv Engleske". S obzirom na to da su Grci večer prije odnijeli puni plijen s Wembleyja, razloga za zadovoljstvo nije nedostajalo.
- Bili smo u avionu iz Londona za Zagreb u vrijeme utakmice. Kada smo sletjeli, netko se zaderao da je Engleska izgubila i odmah je nastalo oduševljenje - zaključio je Scott.
Kako su se kazaljke na satu bližile ponoći, Škota je bilo sve više, a piva sve manje. Konobari su, doslovno, gotovo konstantno imali gajbe u rukama: u jednom smjeru su išle prazne, u drugom one pune. Iako je zabava službeno počinjala u 20 sati, već ubrzo nakon podneva počeli su okupirati taj kafić i okolne objekte, čime su zalihe "soka od hmelja" naglo počele isparavati. S obzirom na to da, kako su nam rekli, u Škotskoj za pivo moraju izdvojiti i dvostruko više, u Zagrebu su pronašli "svoje mjesto pod suncem".
- Kada vidimo cijene, ne preostaje nam ništa drugo nego da pijemo koliko možemo, ha-ha - bio je zajednički zaključak naših sugovornika.
No, osim velikih kapaciteta u noćnim barovima, i u pjesmi, i u piću, škotski su navijači ponovno pokazali i veliko srce. Naime, sada već tradicionalno, pri putovanju na gostujuće utakmice reprezentacije prikupljaju i donacije za humanitarnu udrugu u onoj zemlji u koju putuju. Koliko smo doznali, Škoti su u avionu rotirali škrabicu, skupljali priloge i do petka navečer skupili su između tri i četiri tisuće eura, a ta je gesta oduševila apsolutno sve. Pritom, iste te večeri, najveću "ludnicu" na njihovoj zabavi izazvala je pjesma "Freed From Desire". Poznatu "stvar" s nogometnih stadiona, čijom su izvedbom Škoti oduševili i na europskoj smotri u Njemačkoj, obradili su na jednostavan način, kada je Zagrebom dugo u noć odzvanjao refren - "Scotland on fire, na-na-na".
Atmosferu je "zapalio" i dobri, stari "Carnaval de Paris", čuveni hit iz čarobnog francuskog ljeta 1998., kada su "vatreni" rezervirali broncu. Te je stihove uživo, i to na prvoj utakmici turnira, slušao Robbie Watson, navijač koji nam je zapeo za oko zbog nakićene kape na glavi, prepune bedževa s raznih utakmica. Naša pretpostavka - "ovaj sigurno ima hrpu priča" - iskristalizirala se u točnu okladu.
"Mi smo braća"
- Bio sam na tristotinjak gostujućih utakmica, a prva je bila u Londonu protiv Engleske 1977. godine, kada su škotski navijači utrčali na teren nakon pobjede na Wembleyju - priča nam živopisni 63-godišnjak, koji je peti put u Hrvatskoj.
U zavidno navijačko iskustvo ugurao je i Svjetsko prvenstvo 1978. u Argentini, kada je uživo gledao Teófila Cubillasa, Kennyja Dalglisha i Johana Neeskensa. Ipak, jednu od najdražih uspomena vuče iz Maksimira.
- Posebno pamtim pobjedu protiv Hrvatske 2013., a uz tu, najdraža mi je utakmica ona između Škotske i Brazila 1998., na otvaranju Svjetskog prvenstva.
Dok nam pokazuje navijačku kapu, bogatu raznim bedževima s gostovanja, posebno ističe i jedan s hrvatskom šahovnicom.
- Što nam je zajedničko? Volimo partijati! U tandemu smo najbolji. Mi smo braća. Braća i sestre.
Žestoka rivalstva, začinjena netrpeljivošću i uvredama, neizostavan su dodatak u otočkim derbijima. I u Škotskoj, i u Engleskoj. Međutim, antagonizmi su, u ovakvim prilikama, pospremljeni u ladice, a na prvom mjestu je reprezentacija. Nakon što smo svakog sugovornika pitali o klubu za koji navija, Robbie nam je "spustio rampu".
- Samo Škotska. Kada ste na gostovanjima, onda ne govorite o klubovima, o navijanju za njih. To ostavljamo iza sebe - zaključio je.
Svjesni svojih nogometnih mana i manjkavosti, gosti su se poklonili talentu hrvatskih igrača, a Ricky, naš prijatelj s početka priče, uživo je svjedočio magiji hrvatskog "maestra".
- Modrić nam je dao čudesan pogodak na Hampdenu prije tri godine, bio sam na toj utakmici. Pratio sam Arsenal, tako da pamtim i Eduarda, ali, naravno, tu je i Davor Šuker. Međutim, znam što je sve Modrić prošao od djetinjstva, to je stvarno inspirirajuće.
Dok smo se polako opraštali od entuzijastičnih navijača - koji su bez problema stupali pred naš mikrofon, odbio nas je samo jedan gospodin, ali nam je odmah dao preporuku za drugog sugovornika - pogled smo polako usmjeravali prema prosincu, kada u goste Dinamu stiže Celtic.
- Jako se bojim te utakmice. Na nju će doći još više Škota ako dobiju dovoljno ulaznica - rekao je Kieran, navijač Celtica, dok se na naše provokacije - o jednostavnoj pobjedi za "modre" - samo nasmijao, ali ubacio se njegov prijatelj Blair.
- Dinamo i Celtic? Uh, lagano ćete pobijediti, bez problema, Celtic nije dobar - zaključili su Škoti, koji su, ponovno, u zavidnom broju pohodili hrvatsku prijestolnicu.
I još jednom demonstrirali moć. Na svoj specifičan način. Bez incidenata. Tek s "pokojom kapi" alkohola, uz sinergiju s hrvatskim navijačima i, naravno, nezaobilazan animozitet prema Englezima…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....