Kad smo prije nekih godinu dana razgovarali s Marijom Tolj i njezinim trenerom Rolandom Vargom o ciljevima u sezoni koja je pred njima, odgovor je glasio - ulazak u finale Svjetskog prvenstva u Eugeneu i plasman među šest najboljih na Europskom prvenstvu u Münchenu.
Što su najavili, to su i ostvarili. U Eugeneu se Marija prvi put plasirala u finale jednog velikog seniorskog natjecanja i završila na osmom mjestu, a iz Münchena se mjesec dana kasnije vratila sa šestim mjestom. I nije to bilo sve - sezonu su začinili zlatom na Mediteranskim igrama u Alžiru gdje je 23-godišnja atletičarka Dinamo-Zrinjevca bacila disk 64,71 m i za više od metra popravila osobni rekord.
Sve što sam željela
Nije stoga ni čudno da će joj se, kad danas razgovaramo o prošloj sezoni, na licu pojaviti široki osmijeh.
- Prošle godine sam ostvarila sve što sam željela. Tek je pred kraj sezone došlo do malog zasićenja, pa na Hanžekovićevom memorijalu nisam uspjela odraditi ono što sam htjela iako je i taj nastup sa 61,23 bio dobar. Ali sve u svemu, cijela je sezona ispala jako dobra. Zadovoljna sam rezultatima, napravila sam što sam htjela, ali sad moramo letvicu postaviti malo više jer vidim da sam počela ispunjavati ono što najavljujem - smije se djevojka iz Orebića.
Pa, kad je već sama spomenula letvicu, na koju su je visinu postavili za 2023. godinu?
- Moramo još malo razmisliti i dogovoriti to trener i ja - oprezna je Marija, ali trener koji je to slušao puno je izravniji.
- Moramo napraviti još korak naprijed. Na primjer, biti među prvih šest na SP-u, kao što je lani bila na EP-u. To bi već bio dobar pomak s kojim bismo mogli biti zadovoljni. A što se tiče daljina, svakako treba bacati preko 65 metara, to je definitivno cilj - jasan ja Varga.
Njegova učenica to i potvrđuje.
- Spremna jesam, samo treba vidjeti kada će se to dogoditi.
Natjecateljsku godinu je otvorila prije desetak dana na Zimskom bacačkom prvenstvu Hrvatske u Zagrebu s 59,38 metara. Nije to daljina koja će je učiniti posebno zadovoljnom, ali bilo je to ionako samo test i razbijanje monotonije treninga jer pravi početak sezone je još uvijek daleko.
- Nije taj rezultat pokazao u kakvoj je Marija formi, može ona trenutno bacati 2-3 metra dalje, ali prvo natjecanje je uvijek takvo. Može ispasti i jako dobro i loše, a mi smo se našli negdje na sredini. Znamo na čemu trebamo raditi i to ćemo posložiti do početka sezone - kaže Varga.
Put gradim polako
Marija nije iz one priče o strelovitom usponu, njezin i Vargin scenarij je malo drugačiji. Iz sezone u sezonu popravljaju rezultate i plasmane na velikim natjecanjima i polako grade svoj put prema vrhu.
- Malo po malo se penjem. Ne treba to raditi previše naglo jer kad naglo odeš prema gore, onda naglo i padneš, ha-ha. Radimo polako, sigurno i čuvamo se ozljeda. Trener mi je uvijek govorio - nisu bitne mlađe kategorije, idemo ciljati da budeš zdrava i živa za seniorske rezultate.
Sve veće iskustvo očituje se i u tome da više nema toliko oscilacija u rezultatima tijekom sezone, kao ni treme koja ju je znala “pojesti” na velikim natjecanjima.
- S vremenom dođe iskustvo i shvatiš da treba malo više slušati trenera i ne biti svojeglav, ha-ha. A istina je da je i treme sve manje. Jest, malo smo si zakuhali probleme na EP-u, ali na kraju smo se opet izvukli - aludira Marija na finale Münchena u kojem u prve četiri serije nije uspjela baciti dalje od 57,57, ali je na kraju izvukla iz sebe respektabilnih 63,37.
- Ma, uvijek se pamti krajnji rezultat, nitko se neće sjećati kako smo došli do njega - smije se trener.
U 2021. godini Marija je nastupila na četiri mitinga elitne Dijamantne lige, uključujući i finale u Zürichu. Lani je, međutim, ostala samo na uvodnom nastupu u Birminghamu, za kasnije su mitinge pozivnice izostale premda je i na SP-u i na EP-u pokazala da spada u diskaški vrh.
- Prošle godine je ispala nakon što je u Birminghamu bacala ispod prosjeka, jednostavno je poslije toga više nisu zvali. Ali, možda je bilo i bolje tako jer imali smo dva velika natjecanja lani i nismo se trošili, nam je ostalo vremena posložiti sve kako treba. Tako da i nismo žalili za Dijamantnom ligom, ali ove godine bi trebalo biti više nastupa - ističe Varga.
Pitali smo ga i u čemu njegova učenica ima najviše prostora za napredak.
- Ima u svakom segmentu. Može biti tehnički bolja, može dobiti puno više snage, brzine i eksplozivnosti, tako da ima još dosta prostora kod nje. Ali najvažnije je da iz godine u godinu ostvaruje sve bolje rezultate i nadam se da se već sljedeće godine može boriti za medalju na Olimpijskim igrama u Parizu.
Uvijek fali malo
To je svakako lijepa najava, ali prije Pariza nas već ovo ljeto čeka Svjetsko prvenstvo u Budimpešti. Nikad u povijesti ovo natjecanje nije bilo bliže Hrvatskoj.
- I još je kod trenera doma, tako da moramo tamo biti dobri, za to se najviše spremam. A doći će vjerojatno i obitelj, skupit će se navijača.
Ne sumnjamo da će do mađarske metropole potegnuti i delegacija iz Orebića. Na Pelješcu se redovito slave Marijini uspjesi, a i njoj je rodna gruda idealno mjesto za punjenje baterija između sezona.
- Nisam ih napunila do kraja, uvijek fali malo, ha-ha. Ali, dobro je, bila sam mjesec dana dolje, uživala sam, odmarala se, vidjela svoje, obišla sve. I prešla preko Pelješkog mosta više puta, isplati se definitivno, predivan je.
Marija je, inače, poznata kao ljubiteljica tetovaža. Na jednoj podlaktici ima anđeosko krilo posvećeno mami, na drugoj riječi “sunce ćaćino” posvećeno tati, a na leđima su i olimpijski krugovi kao uspomena na nastup u Tokiju. Je li u pripremi i neka nova?
- Nemam ništa novo, ali bit će, pomalo... Kad osvojim neku veliku seniorsku medalju, morat ću to obilježiti.