Nogometni svijet oprašta se od Ćire Blaževića, a posebno su emotivni nogometaši koje je vodio. Aljoša Asanović kroz suze je teško pronalazio riječi za oproštaj od trenera s kojim je 1998. osvojio svjetsku broncu.
- Otišao je jedan od najvećih hrvatskih trenera, genijalac, frajerčina, trenerčina, gospodin. Puno je napravio za hrvatski nogomet, puno je uradio i mojoj generaciji. Utvaram si da sam imao privilegiju biti njegov igrač i imam samo enormni respekt prema tom čovjeku - kazao je Aljoša Asanović u razgovoru za HTV.
Vatreni lakat danas žali što nije bio u intezivnijem kontaktu s Blaževićem.
- Žao mi je da nisam imao veću komunikaciju s njim. Možda sam ja asocijalan pa se ne volim toliko eksponirati ni pričati. No imao sam perfektan odnos s njim, jer s njim nije trebalo puno pričati oko ničega. Bio je dovoljan samo pogled i znao sam što ja trebam raditi, a i on je znao što treba reći. Jako mi je žao da nisam imao veću komunikaciju s njim... Zadužio je moju generaciju da i dalje promoviramo hrvatski nogomet. Bio je čovjek koji je znao komunicirati s ljudima, a pogotovo s igračima - dodao je Asanović
Otkrio je Asanović za HTV kako je Blažević bio jedini trener kojeg je oslovljavao sa "šefe". A to ipak nešto govori.
- Nismo mi sad na natjecanju da pričamo stvarno koliko je bio trener i čovjek. Neizmjerno je toga napravio, ostavio je iza sebe veliku hipoteku. Puno je s njim bilo zanimljivih stvari. Jednostavno će nam nedostajati. Jedini trener kojeg sam ikad u svojoj karijeri zvao "šefe" bio je Ćiro Blažević. Zato jer je bio šef, nije bio trener, bio je šef. Žao mi je da nikad nisam imao dublju komunikaciju s njim, ali je**ga, to je život. Teško je razgovarati s čovjekom koji polako odlazi i jednostavno nisam imao snage. Ne mogu više pričati, muka mi je od svega - rekao je na kraju razgovora emotivni Asanović.