Borba za naslov prvaka u Poljskoj napeta je gotovo kao u HNL-u. Rakow u kojem igraju Hrvati Fran Tudor i Zoran Arsenić pobjedom nad Stalom izbio je na prvo mjesto sa 51 bodom, jednim više od Pogona i dva od Lecha. Potonji je remizirao na gostovanju kod Wisle 1:1, a izjednačujući gol zabio je Antonio Milić u sedmoj minuti sudačke nadoknade.
- Nismo igrali kako smo zamislili, ali na kraju moramo biti sretni - kazao nam je Milić, 28-godišnji stoper koji igra jako dobru sezonu u Lechu.
Dao je već četvrti pogodak, pritom su vrlo bitni na rezultat, dva su značili minimalnu pobjedu, a ovaj bod. Osciliraju već neko vrijeme.
- Imali smo dosta jakih utakmica, niz se momčadi bori za ostanak pa je teže igrati nego u prvom dijelu sezone. Tri kluba natječu se za prvaka, svaki je rezultat bitan, tako i nama ovaj remi.
Rakow se probio na vrh.
- On i Pogon imaju do kraja vrlo teške utakmice, tako i međusobnu, a mi smo sve to prošli. Osim Legije na programu su nam slabiji rivali. Budemo li pravi u tim manjim susretima imamo jako velike šanse završiti na prvom mjestu.
Jeste li se okladili s Tudorom, Arsenićem ili Stipicom tko će osvojiti prvo mjesto?
- Nisam, no moram reći da je Rakow glavni konkuret jer je dobar, igra momčadski. Stipičin Pogon dolazi tek potom.
Milić je puno toga prošao u karijeri. Igrao je za Hajduk, Oostende, Anderlecht i Rayo Vallecano, u Belgiji je imao dvije odlične sezone, ali sada igra najzreliji nogomet.
- Jako sam zadovoljan načinom na koji igramo kao momčad, svojim izvedbama također. I defenzivno i ofenzivno smo kvalitetni, to mi puno pomaže. Iako, nije mi prvi put da zabijem, nije mi to strano, tresao sam mreže i za Hajduk i za Oostende. Ovo mi je jedna od najboljih sezona u karijeri, premda sam i prije imao izvrsnih u Belgiji. Doživio sam potom crno razdoblje, da bi mi u Poljskoj sve krenulo znatno bolje.
U Poznanju ga vole, iako će skromno kazati da ne bi govorio o sebi kao zvijezdi.
- Navijači su fantastični, dolaze u velikom broju, a sljedeće utakmica u subotu s Jagielonijom bit će posebna - slavimo 100 godina postojanja kluba. Na nama je da pokušamo dobivati i sve će biti dobro. Želimo titulu za taj veliki rođendan.
Navijači su žestoki, pogotovo huligani zvani Terrormachine.
- Svi su ovdje zaluđeni klubom. Ne mogu to ni opisati. Kad god izađem u grad osjeti se navijački duh, na svakom se mjestu govori o Lechu. Jako sam zadovoljan i atmosferom na utakmicama. Ne bih govorio za sebe da sam zvijezda, svi smo kao jedan. Zna na tribinama biti poruka koje pišu djeca tražeći od mene dres.
Kakva je klima u društvu s obzirom na rat u Ukrajini i veliki broj izbjeglica u Poljskoj. Koliko se to odražava na život?
- Ne osjećam to previše, ali čuo sam da je dosta izbjeglica stiglo, puno ih je po tramvajima i autobusovima. Nije lako, ali najgore je njima.
Za Vatrene je igrao tri utakmice, sve tri pod Zlatkom Dalićem, no nije ga dugo zvao. Gaji li još nadu? Ljevonogi je stoper, visok 190 cm.
- Nikad ne znaš. Dajem sve od sebe, svakom je igraču san igrati za reprezentaciju, a ne meni je da se iskažem kroz klub, da igram što bolje i otvorim si vrata. U Lechu sve ide kako treba. Jako sam sretan, dobri su igrači, prava je atmosfera. Rezultati diktiraju priču.
Kome dajete veće šanse za titulu Lechu ili vašem nekadašnjem klubu Hajduku?
- Mislim da smo mi nekako bliže - nasmijao se Antonio.
Malo vam je palo uvjerenje da će Bijeli biti prvaci?
- Daleko je kraj. Imat će niz teških utakmica, ali ako Hajduk bude pravi uvjeren sam da i on može osvojiti naslov - zaključio je Milić.