Vjekoslav Miletić od 2007. godine radi kao trener u Rijeci, u omladinskom pogonu ili u stožeru prve ekipe. Bio je pomoćnik Matjažu Keku i Simonu Rožmanu, a sada je desna ruka Goranu Tomiću. Nekadašnji igrač mlađih kategorija Bijelih, kojeg je ratni put 1991. odvojio od nogometa, a kasnije je nosio dres brojnih manjih klubova, u veteranima je i danas suigrač Mladenoviću, Šariću, Banu, Čavalu…
Liber je već provjeren
Na kraju priprema u Kranjskoj Gori pitali smo ga kako ocjenjuje urađeno i igre ekipe.
- Pripreme su za desetku. Dečki su izvanredno radili i odlično prihvatili sve što trener traži. Nismo imali ozljeda, trenirali smo u dobrim uvjetima, a kroz utakmice smo vidjeli kostur momčadi. U igri je bilo pogrešaka, no naglašeni su voljni moment i želja. Ostalo nam je i vremena za korekcije. Ako se sve zbroji, i prikazano i odrađeno, ocjena je između devet i deset - kazao je Miletić koji se osvrnuo i na nove igrače.
Je li ga netko posebno zadovoljio?
- Svaki je donio sa sobom energiju i specifične karakteristike. Prince Ampem i Abass, koji su došli kao provjereni igrači, pokazali su da su agresivni i čvrsti, da imaju želju. Drmić se vratio pun elana, ima volju za igranjem. Labrović je golman, pa je to drugačije. No, i svi drugi su radili kvalitetno i bore se za mjesto u momčadi.
Nameće li se netko od mlađih?
- Liber je već provjeren jer je ulazio u Prvoj ligi, a za ostale je to veliki korak te vjerujem da će i dalje ići na posudbe. Teško je izravno ući u prvu momčad, premda imaju perspektivu. Čekaju nas kvalifikacije za Konferencijsku ligu koja i klubu, i igračima, i nama trenerima, donosi puno, te ovog časa nemamo vremena razvijati igrače. Doći će trenutak za to…
Nedostaje li vam netko posebno od onih koji su otišli?
- Svatko od njih mi nedostaje, a koliko tko ovisi i o vremenu koje sam proveo s njim. S Frankom Andrijaševićem sam bio najduže, osvojili smo zajedno dvostruku krunu, sve to nosi uspomene i emocije i zato mogu reći da je Franko na prvom mjestu. Daleko od toga da mi ne fale i Menalo, Kulenović, Štefulj, Nevistić…
Maksimalna borba
Što očekujete od Rijeke u novoj sezoni?
- Uvijek sam optimist. Očekujem da ćemo biti među prva četiri kluba u Prvoj HNL. Bez obzira koliko su Dinamo i Osijek jaki, a Hajduk se pojačao. Želimo i sljedeće sezone ući u Europu. No, bitna je i Konferencijska liga. Prošle godine, kad nam nitko nije dao nikakve šanse, izborili smo skupinu Europske lige, gdje smo igrali s Napolijem, Real Sociedadom i AZ-om. To je vrhunska stvar za svakog igrača, pogotovo s naših prostora. Dakle, pred nama je maksimalna borba u prvenstvu, da budemo pri vrhu, te “žuljamo” snažnije i veće, kao i da u Konferencijskoj ligi stignemo što dalje. Gledao sam igrače protekle godine, nastup u skupini je poseban doživljaj za njih, osjećaju se većim, jačim, ljepšim… Pogotovo oni koji su igrali takve utakmice. Htio bih da to opet doživimo, a i klub bi financijski profitirao.
Kakva je suradnja s Tomićem u odnosu na Keka i Rožmana?
- Bili smo zajedno na Akademiji na UEFA Pro licenci pa se od prije znamo. Sličnih smo razmišljanja o nogometu, otvoreniji je i komunikativniji sa mnom u odnosu na prethodnike. Ponekad donosimo zajedničke odluke, što mi je drago. Što god dobro napravimo, uvijek će biti Goranovo ime na prvom mjestu.
Vrlo ugodan posao
Imate veći utjecaj nego prije?
- Sad sam izravno prvi pomoćnik, pa možda imam veći utjecaj, ali prije svega je veća komunikacija i protočnost ideja. Tu je i Danko Matrljan, koji također zajedno sa mnom radi s Goranom. Dakako da je Tomić taj koji donosi konačnu odluku.
Imate li ambicije da budete i prvi trener ili ste se zadovoljili s ulogom pomoćnika?
- Naravno da imam ambicije. Splet okolnosti je takav da sam bio pomoćni trener nekolicini stručnjaka. Međutim, ta ambicija treba biti prirodna i zdrava, te se iskazivati isključivo kroz rad. Moram kroz komunikaciju s igračima, kolegama, Upravom i predsjednikom pokazati u nekom času da je to trenutak u kojem mogu biti prvi trener. Svaki pomoćnik mora imati ambiciju, ali mora biti normalan i pošten čovjek, a ne zabijati prvom treneru nož u leđa i čekati njegov posrtaj. Najvažnije je biti potpora glavnom treneru, a onda ti se jednom možda u životu otvori šansa. Vidite primjer Damira Krznara u Dinamu. Godinama je bio asistent, a sada je broj 1. Često smo o tome znali razgovarati on i ja. Meni je i ovaj posao koji sada radim vrlo ugodan - rekao je Miletić i zaključio:
- Sretan sam što se navijači vraćaju na tribine, nogomet će postati normalniji. Veselim se utakmicama, za njih radimo. Natjecatelj sam po prirodi.