Hrvati, jeste li napravili stadion? Tako nas je Aleksander Čeferin dočekao u sjedištu UEFA-e u Nyonu gdje je krovna europska nogometna organizacija ponovno pokrenula Outrech program u sklopu kojeg je pozvala u goste glavne nogometne novinare iz svih država članica podijeljene u skupine. Naš dan bio je 1. studenoga, mi Hrvati, kolega Tomislav Dasović iz Večernjeg lista i autor ovog teksta bili smo u društvu još šest zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije, a trebali su doći i Albanci ali se nisu pojavili.
- Hoćemo da gradimo taj stadion – na jednak način obratio nam se na ručku Crnogorac Ivan Radović, čovjek iz Čeferinova ureda zadužen za medije.
Puno je u UEFA-i ljudi iz naše i susjednih država, a glavna tema razgovora kad se spomene Hrvatska nisu bili izgledi Vatrenih da obrane rusko srebro u Kataru niti Final Foru Lige nacije, nije to bio ni Dinamov nastup u Ligi prvaka, čak niti kao najčešće Luka Modrić, svima bode oči jadno i sramotno stanje nogometne infrastrukture na koje u Nyonu u nevjerici vrte glavom. Posebno što su impresionirani rezultatima hrvatskog nogometa, pa nam je Radović dobacio:
- Ako napravite i stadion bit ćete svjetski prvaci. Nitko vam neće biti ravan.
Premda su u UEFA-i 26 posto zaposlenika Englezi, ključne upravljačke pozicije drže ljudi od Slovenije do Grčke. Slovenac Čeferin je predsjednik, Grk Theodore Theodoridis glavni tajnik, naš Zvonimir Boban je šef za nogomet i tehnički direktor pod kojim su i razvoj igre i suđenje, a Srbin Zoran Laković je direktor odjela za nacionalne saveze. Hrvatska problematika savršeno im je poznata.
Čeferin nas je dočekao u 9.45 ujutro, program je trajao do 20 sati. Na pauzama za kavu, u neformalnim razgovorima, emitiran nam je golem optimizam UEFA-inih čelnika da će se stvari napokon promijeniti i pokrenuti. Čeferin i Boban razgovarali su s premijerom Andrejom Plenkovićem, vjeruju mu, smatraju ga ozbiljnim političarom i odgovornim predsjednikom Vlade te očekuju da će pretočiti o djelo projekt koji su zajedno utanačili.
UEFA želi pomoći Hrvatskoj, ali to si prije svega mora sama. Boban se sastao i sa zagrebačkim gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem u kojeg također polaže goleme nade jer drži da voli Dinamo i nogomet te razumije što treba napraviti. Dojam je da je Zvone sav posvećen, da mu je to trenutačno životni projekt, Čeferinu je također stalo, UEFA u suradnji s HNS-om čiji je predsjednik Marijan Kustić isto tako maksimalno angažiran, nastoji pogurati Hrvatsku naprijed jer stadion nije samo nogometno nego i civilizacijsko pitanje. Rečeno nam je da bi UEFA mogla dati 20-30 milijuna eura. Taj novac HNS mora povući preko Hat-trick programa.
Radi se o velikoj akciji izgradnje i uređenja infrastrukture o kojoj su Sportske novosti već pisale. Po planu koji ne na stolu u UEFA-i Maksimiru bi se napravio novi stadion sa 32 tisuća mjesta. Prije toga u Kranjčevičevoj ulici za 12 tisuća. Za potonji je potrebno devet mjeseci da se izradi dokumentacija, za Maksimir od zemljišta do papirologije sve zajedno godina i pol. Po najoptimističnijim procjenama radovi bi na Maksimiru krenuli 2024. godine, a još godina i pol nužna je da se sruši staro i podigne novo zdanje. Otvorenje bi bilo moguće 2025. ili 2026. godine.
U Zagrebu bi se na terenu Chromosa gradio kamp i Kuća nogometa, a veliki su projekti i izvan glavnog grada. Obnova Poljuda, krov na Rujevici, Drosini i u Varaždinu te što je posebno zanimljivo tri potpuno nova stadiona sa osam tisuća mjesta, dobrim dijelom montažni, u Koprivnici, Šibeniku i Zadru. Svaki bi bio u bojama svojeg grada...
U novinaru uvijek čuči barem mali skeptik pogotovo po pitanju po kojem su ljubitelji nogometa kroz tridesetak godina više puta prevareni, no kad vas iz UEFA-e isprate s tvrdnjom kako su sigurni da će ovaj put Hrvatska izgraditi stadione s veseljem i zanimanjem čekamo nastavak priče.
Baratalo se i s nekim brojkama koliko bi sve to koštalo, spominjalo se oko 130 milijuna eura, ali i da je 200 za jednu državu to nije previše. Mađari su, što je također navedeno, uložili preko dvije milijarde eura, a pritom su imali povoljnije cijene od tržišnih jer su tvrtkama koje su ih gradile dali porezne olakšice.
Laković nam je servirao niz brojki, naglasio da UEFA zarađuje samo od dva natjecanje – Lige prvaka i Europskog prvenstva. Sve ostalo je trošak i donosi minus. Od Lige prvaka godišnje inkasira 3,6 milijardi eura. Prezentirao je koliko su nacionalni savezi bolje prošli otkako su 2014. godine centralizirana televizijska prava i za kvalifikacije čiji je skok došao u proteklom ciklusu na 1,9 milijardi eura, od čega UEFA malo toga zadrži, gotovo sve ide državnim federacijama koje su sada financijski stabilne. Iako, na to je Laković upozorio:
- Otkako nacionalni savezi dobivaju daleko veći novac uočili smo da su plaće izbornika otišle u nebo, a mi smo se nadali da će se više odvajati za razvoj nogometa i Grassroots.
UEFA-in prihod s Eura 2016. godine bio je 1,9 milijardi eura od čega čak 1,02 milijarde od televizijskih prava, primjerice samo 269 milijuna od ulaznica, od toga je UEFA-i išlo 847 milijuna, a imala je troškove organizacije 595 milijuna eura.
Na Euru 2020. pao je priljev zbog Covida na 1,88 milijarde eura, a troškovi porasli na 703 milijuna eura. Za Hat-trick program je od 2024. do 2028. godine izdvojila 995 milijuna eura, svakom savezu u četiri godine 17 milijuna eura, od toga pet mora biti uloženo za investicije, a 12 je varijabilno. No, može se povući za nekoliko godina unaprijed, što je Hrvatska u prigodu učiniti za stadione...
Ponuđena nam je i lista UEFA-inih ulaganja gdje se vidi da je Hrvatska uzela manje nego mnogi drugi, a najsvjetliji naš primjer su hibridni tereni.
- UEFA je sudjelovala s lokalnim vlatima u 760 projekata, od toga izgrađena su 34 nacionalna kampa savezima, tisuće terena, a od svih nacionalnih stadiona koji postoje u 60 posto je UEFA dala svoj doprinos. U Srbiji smo poslali eksperte da pomognu Vladi na koji način napraviti stadion. Riječ je o arhitektima koji su gradili stadione u Kataru za Svjetsko prvenstvo, Španjolac i Englez. Tako ćemo i Hrvatskoj dati te arhitekte da projektiraju stadione – ustvrdio je Zoran Laković.
Eto, pa je li kucnuo taj čas?