Sjedio sam u kafiću sa svojim prijateljima, taman je padala noć, kad odjednom zazvoni telefon – nepoznati broj. Javljam se, jer ipak tko zna što je u pitanju, a s druge strane slušalice čujem glas koji mi govori: ‘Bok ovdje Bomba!‘ Zateknut pozivom pitam: ‘Oprostite gospodine, ali ja ne znam tko ste vi?‘, na što mi on odgovara: ‘Pa Ivan Brozović pri telefonu, tata od Marcela, zovem trenera koji mu je prvi dao priliku, prvi doznajte, naš Marcelo ide u Inter‘ - prisjeća se nekadašnji trener Hrvatskog dragovoljca Damir Mužek razgovora iz 2015. godine, kad je Dinamo Brozovića prodao milanskom gigantu. Ovaj put ga nije nazvao ‘‘Bomba‘‘, ali zato je eksplodirala jedna druga...
Marcelo Brozović kompletirao je prelazak iz Intera u saudijski Al-Nassr gdje bi trebao zarađivati 25 milijuna eura po sezoni uz ugovor na tri godine. Stavio je tako pečat na jednu od najvećih ovoljetnih saga gdje se u više navrata pisalo kako je Marcelo već postavio uvjete za prelazak na Arapski poluotok, pa su se izjalovile komplikacije. Barcelona je čekala u drugom redu, međutim sada je zaista službeno. Saudijska liga, koja dovođenjem zvijezda želi sebe visoko podignuti na nogometnoj mapi, potpisom Marcela Brozovića napravila je zaista veliki korak ka ostvarenju tog cilja. Radi se o 30-godišnjem veznjaku koji je do prije mjesec dana s kapetanskom trakom vodio Inter u finalu Lige prvaka, motoru hrvatske reprezentacije s kojom se okitio srebrom u Rusiji 2018. i broncom u Kataru 2022. godine. Stoga dolazak nekoga s takvim CV-om uz preostale velikane, zaista jest eksplodirao kao bomba.
O njemu su pisali sa svih strana, od Milana do Rijada preko Zagreba, s posebnom stanicom zvanom: Okuje. Radi se o selu pored Velike Gorice gdje je Marcelo Brozović odrastao uz sestru Emu i brata Patricka. Ovaj simpatičan krajolik nedaleko od Zagreba izgledao je prazno. Vruće temperature ljude su ‘zabarikadirale‘ u kuće, a oni okupljeni oko Marcela sada slave realizaciju ovog unosnog posla na jahti u Skradinu, kako doznaju naši novinari. Međutim, kuća nije prazna. Čuva je Barica Brozović (81), prabaka, majka, a trenutno i najponosnija baka u Okuju koja je, kako nam je rekla u razgovoru, i sama odahnula.
- Nazvao je čim se sve završilo. Često se čujemo, ali ga slabo vidimo, rijetko ima slobodnog vremena. Zbog prvenstva je propustio svadbu od sestre, sad mu se prije mjesec dana brat ženio, a on je bio u Istanbulu na finalu Lige prvaka. Sve to i njemu teško pada, ali to je takav posao – govori Barica prve utiske nakon što je unuk Marcelo kompletirao transfer. Prisjetila se njegovih prvih koraka. Pokojni suprug, pratio ga je na svaki trening, gledao svaku utakmicu...
- Marcelov nogometni put počeo je taman kad je njegov deda otišao u penziju. Otkako se s 9-10 godina pridružio omladinskom pogonu Hrvatskog dragovoljca, bio je redovit na treninzima, a na svaki ga je vozio njegov deda. Tamo i nazad i tako 12 godina. Zatim je uslijedila Lokomotiva, pa Dinamo, a onda kad je deda saznao da mu unuk ide u Italiju nije se prestao plakati. Govorio je, ‘‘Kako ću te sada gledati‘‘, na što mu je Marcelo odgovarao: ‘‘Ne brini deda, tata će ti srediti kabelsku televiziju.‘‘ I tako, moj suprug koji nikada do tada nije gledao nogomet, uz Marcela se ‘‘navukao‘‘, utakmice su nam bile upaljene 0-24. Sve dok 2019. godine nije preminuo...
Svjedočio je dakle, povijesnom osvajanju srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018.
- Kad se vratio s prvenstva, odmah mi je dotrčao u zagrljaj i rekao, ‘‘Baka, mi smo možda drugi na svijetu, ali ja znam da smo prvi!‘‘
Mještani su nam u razgovoru govorili da je za Marcela postojao samo nogomet. Je li to zaista tako?
- Ništa ga drugo nije zanimalo, samo je ganjao tu loptu.
Kako je to uskladio sa školom?
-Joooj – uzdahnula je Barica pa nastavila:
- Profesori mu nisu uvijek izlazili u susret. Sjećam se jedne anegdote protiv Hajduka. Marcelo je otišao na utakmicu i donio u školu ispričnicu. Netko od profesora mu je to poderao i rekao da ne vrijedi. Došao je doma suznih očiju. Nakon toga smo znali nekoliko puta moliti samo da mu zadaju zadatke, on će to položiti, ali neka nastavi s razvojem u nogometu. I nije uvijek bilo lako...
Taj ga je razvoj sada doveo u Saudijsku Arabiju, kako vi gledate na to?
- Svi mi govore da je tamo opasno, a gdje to nije opasno? Pa zar je kod nas bolje?! Mislim da će ti svugdje biti dobro ako si normalan čovjek, zato se ja ne bojim – podvukla je Barica u ekskluzivnom razgovoru za Sportske novosti.
Posjetili smo nakon toga i Marcelovu osnovnu školu i naletjeli na Stanka Čudića, nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture. Čudić je predavao upravo Brozoviću u OŠ Eugena Kvaternika.
- Bio je tih, malen, povučen, neupadljiv… Nije se isticao, nije bio konfliktan poput neke djece te dobi. Da me netko tada pitao što će biti od tog dečka, rekao bih mu da je talentiran, da možda može dogurati do Dinama. Ali da će postati ovakav… To stvarno nisam mislio. No, bio je odličnih motoričkih sposobnosti, ti se sjećaš da ste ovdje (pokazuje na školsko igralište) trčali dva kruga – poručuje Čudić vašem reporteru koji se, igrom slučaja razgibavao kod istog učitelja, jedina je razlika što je te 2015. godine jedan potpisivao domaće radove, a drugi ugovor s Interom.
Nego, "kravi krugovi" oko dvaju nogometnih i jednog rukometnog igrališta, noćna mora za gotovo svakog učenika. Za Marcela? Mačji kašalj.
- On bi ih odradio praktički u sprintu, ne bi se ni umorio. To vam je 730 metara sve ukupno, učenici to trče već 30 godina, sigurno negdje imam i njegove rezultate. Nisam ga ja forsirao na atletiku jer je oduvijek želio nogomet. Svakih 5-6 godina ti dobiješ učenika za kojeg vidiš da je iznad svih i kažeš "on je stvarno talent". Marcelo je bio takav. Očito se u nogometnom smislu razvio malo kasnije i naprosto eksplodirao – nastavlja Čudić, koji ga je, za razliku od mnogih profesora, oslobađao satova kada je bilo potrebe:
- Znao me pitati može li ranije sa sata jer je tjelesni bio zadnji na rasporedu, a on žuri u Zagreb na treninge. Naravno da sam ga puštao. Zna se da inače nije bio baš neki učenik, ha-ha, ali zato što je stvarno bio usredotočen samo na nogomet. Obitelj ga je podržavala i sve su stavili na tu kartu. Mnogi to naprave, pa ne uspiju. U nekim drugim predmetima nije bio dobar, ali Bože moj, neki nisu bili ni u čemu, ha-ha. Stvarno nekad zastanem i pitam se kako se sve to dogodilo. Od malog, nerazvijenog dečka, koji je stajao zadnji ili predzadnji u vrsti… Ali imao je srce i pluća da je to strašno...
Prvi je na terenu tom talentu priliku dao Damir Mužek (56), hrvatski nogometni trener koji je u polusezoni 2009./10. vodio Hrvatski dragovoljac. Svojoj je momčadi priključio tada juniora Marcela Brozovića koji je, kako je i ranije navedeno, na treninzima bio od jutra do mraka.
- Pitao sam ga zašto ne ide u školu? Ne idem, tata mi je rekao da se primim nogometa – prisjeća se Mužek prvih koraka s danas poznatim Turopoljskim topom. Iako si ne voli pridavati važnost da ga je on otkrio, činjenica je da se Mužek s tadašnjim predsjednikom Ivicom Perkovićem upustio i u svađu zbog Brozovića.
- Išli smo na pripreme u Antalyu u Turskoj i htio sam povesti Marcela s nama. Dečko je zaista zaslužio, a kako sam dugo radio uz Iliju Lončarevića, slijedio sam njegov put da mladima treba dati priliku. Međutim, Perković mi se suprotstavio, njemu se ta ideja nije svidjela. On je na pripreme htio voditi jednog drugog, iskusnijeg igrača, ali bio sam toliko uporan da je Marcelo išao s nama, a ja sam iz svog džepa platio put za tog drugog igrača.
Kako su, shodno tome, izgledale te pripreme?
- Svoju prvu utakmicu za seniore, Brozović je u Turskoj dakle odigrao protiv rumunjske Universitate Craiove. Gubili smo 1:0 do 90. minute, a onda je sudac dosudio kazneni udarac u našu korist. Kako sam tada igrao sa svakom ekipom po jedno poluvrijeme, Brozović je bio na terenu drugih 45 minuta, kad je jedanaesterac bio dosuđen. Odabrao sam njega kao realizatora najstrože kazne, ipak se radi o prijateljskoj utakmici, ne igramo za Ligu prvaka, a ovo mu je dobra prilika. Perković mi se derao sa strane, i branio mi da Brozović izvede najstrožu kaznu. Sad, ja sam mogao popustiti, ali tako bi izgubio autoritet, a kako bi se tek osjećao on koji je trebao ‘opaliti‘ taj penal. Ostao sam dosljedan svojoj odluci. I znate kako je puknuo? Baš kao protiv Rusije na Mundijalu 2018. – neobranjivo pod prečku!
Jeste li već tada znali da će se u budućnosti za njega trgati velikani?
-Da vam budem iskren, teško je to znati u toj dobi i to, tko kaže da je znao, laže. Ja sam znao da on odskače od svojih vršnjaka, međutim, tu onda kroz glavu prođu momčadi poput Dinama, a sad što će biti dalje dosta ovisi o njemu. On je svoj put izgradio. Bio je nezamjenjiv kotačić u Interu, a reprezentacija... da ne pričam.
Postoji li onda strah da će igranje u nešto manje zahtjevnom natjecanju, barem za sada, bez Lige prvaka, utjecati na njegovu formu i u reprezentativnom dresu?
-Ma kakvi... Dokazao je on svoju klasu. Može igrati u Španjolskoj, Saudijskoj Arabiji ili Zambiji on će za Vatrene uvijek dati 120 posto. Bitno da on ima svoj gušt nakon utakmice, to mu nemojte dirati, ali na terenu će sigurno biti onaj pravi i na to ne može utjecati okolina u kojoj će on igrati. I sigurno može još dugo, dugo...