Donosimo nastavak velikog, novogodišnjeg intervjua s kapetanom hrvatske nogometne reprezentacije, Lukom Modrićem.

>>> PRVI DIO INTERVJUA PROČITAJTE OVDJE <<<

Bili ste na četiri SP-a i četiri Eura. Što je nedostajalo prije 2018. da se ostvare rezultatski iskoraci?

"Teško je to sagledavati u jednoj stvari, a i ne volim vuči paralele drugih vremena, generacija, jer svaka ima svoju zbilju tog trenutka. Rekao sam da je na nekim prijašnjim turnirima nedostajala kvalitetnija atmosfera trenutka da bi se odigrao pravi nogomet. Falilo je ovo što je bilo u Rusiji i Kataru, bez te kemije ograničen si na prosječnost. O.K., bilo je odlične atmosfere, recimo, na EP 2008. godine, pa nismo iskoračili. No, tada smo igrali baš odlično i moćno, ali nam je nedostajala ona nužna doza sreće, pa i iskustva, da prođemo one nesretne jedanaesterce s Turcima."

Sve ono što se poklopilo, primjerice, u Rusiji?

"Točno tako. Kako na prošlom, tako i na ovom prvenstvu osjetilo se da grupa ima veliko samopouzdanje, da ona istinski vjeruje da može opet ostvariti uspjeh."

Slažete li se da je možda baš taj fluid izostao u polufinalnom dvoboju s Argentinom?

"Samo u kontekstu drugog poluvremena, kada smo se praktični raspali. Pogledao sam snimku samo prvog poluvremena i potvrdio si da smo bili baš solidni dok se nije dogodila ta meni i danas nerazumna odluka suca. Taj trenutak nije presudio pobjednika, ali je bitno usmjerio tijek utakmice. Poremetio nas je jedanaesterac, uskoro smo dobili nevjerojatno naivan pogodak uz splet smiješnih pogrešaka koje se dogode jednom u sto utakmica. U poluvremenu smo djelovali opterećeni tim osjećajem da smo praktično iz ničega gubili 0:2 spornim penalom. U nastavku nismo bili više svoji…"

Argentina je tu pobjedu ipak zaslužila boljom igrom?

"Oni su bili bolji i u konačnici zasluženo prošli. Nema im se što zamjeriti. No, mene muči taj penal i to će tako ostati kao trn u peti pri svakom sjećanju polufinala. Tko zna što bi bilo dalje da ga nije sudac dosudio? Možda bismo opet izgubili, možda i uvjerljivije, ali možda bi stvari krenule u nekom drugom smjeru..."

Taj sudac, Orsato, dobio je neslužbeno priznanje za najboljeg suca Mundijala?

"Nemam komentara. Rekao sam odmah u Kataru što mislim o tome i ostajem pri svojem stavu. Znano je da jako rijetko spominjem suđenja, svi griješimo, pa tako i suci. No, ovom prilikom mi je prekipjelo."

S obzirom na to da je i u Moskvi sporan jedanaesterac utjecao na tijek finala, doživljavate li da je to posljedica neravnopravnosti i namjernog favoriziranja velikih naspram “male Hrvatske”?

"Ma ne, ne, ostavimo se teorija urota. Poanta je da ima previše nejasnoća oko tih odlučivanja i zato ostaje gorak okus. Kad se igraju velike utakmice, kao što su finale ili polufinale Svjetskog prvenstva, nema smisla usmjeriti utakmice tako olako dosuđenim jedanaestercima. Meni je uopće oko suđenja na SP-u teško razumjeti da se i pored svih tehnoloških pomagala, VAR-a, opet tako griješi. I nemam problem kazati da je na ovom odlično organiziranom Mundijalu, s fantastičnim stadionima i ambijentom na tribinama, uz vrlo dobar nogomet, najveće razočaranje upravo suđenje. Bili su suci najslabiji faktor SP-a."

Vratit ćemo se na tu temu. Zadržimo se na vatrenoj priči. Dalić 2022. u odnosu na 2018.?

"U globalu je to isti izbornik, koji je međuvremenu postao iskusniji i prekaljeniji. Prije Rusije je uletio u finišu kvalifikacija kad se činilo sve izgubljeno, potom je sve bilo povijest. Sada mi se činio smireniji, s čvrstom vjerom i samopouzdanjem. Primijetilo se da je postao otvoreniji, kako unutar reprezentacije, tako i prema vani."

Moćniji Vatreni iz 2018.

Razlika Hrvatske 2018. i 2022.?

"Ne volim usporedbe, ponavljam, ali mogu iznijeti svoje mišljenje da je ona reprezentacija bili moćnija u odnosu na današnju, koja je također odlična. No, 2018. imali smo drugu strukturu. Momčad je imala vrlo kvalitetne igrače, koji su bili ne samo članovi, nego važni akteri velikih klubova kao što su Barcelona, Liverpool, Real, Atletico, Juventus i drugi. Uz to, imali smo grupu iskusnih igrača, kojima se poklopio svjetski turnir u najboljim godinama. Danas je nešto drugačije i mlađa je grupa, koja će tek stići u najbolje godine."

Jeste li zato na pozornici najavili i zlatne trijumfe?

"Nisam mislio na to da će se dogoditi sutra, za deset ili dvadeset godina, nego sam iznio uvjerenje da je nogometna reprezentacija dostigla i potvrdila razine potencijala da može jednom ostvariti i taj iskorak. Daj Bože da se to dogodi što prije, ali nema roka. Dogodit će se kada se poklopi. Hrvatska ima taj mentalitet pobjednika, natjecateljski gen, bezuvjetnu privrženost nacionalnoj momčadi i svemu što ona znači za sve naše ljude. Zato ponosno idemo u svaku natjecateljsku bitku, s uvjerenjem da možemo uspjeti i protiv najvećih."

Kažu mnogi autoriteti kako je ovaj uspjeh još značajniji jer je potvrdio srebro i debitantsku broncu. Drugim riječima, nema više slučajnosti, to su očekivanja od Vatrenih. No, može li se, obzirom na društvene i demografske zbilje Hrvatske, zadržati taj standard?

"Pa, eto, dojam je nakon srebra bio ono “wooow”. Sada se osjeti, kako kod nas i oko nas, da bronca nije doživljena kao “wooow”, nego spada pod nešto što se može očekivati od Hrvatske. Što nije loše jer potvrđuje da smo konstanta. Možemo li dalje tako? Imam svoju ideju o tome..."

Možete je podijeliti s javnosti?

"Zašto se ne bismo ponovili u dosegu? To sam vam kazao u intervjuu još 2018., a i nedavno prije ciklusa Lige nacija. Pogledajmo činjenice... Od 2016. mi smo na četiri velika turnira prošli grupu, dva puta došli do polufinala. Dva puta smo izgubili od kasnijih osvajača Eura (Portugal) i Mundijala (Argentina), jednom ispali od polufinalista (Španjolska) i jednom izgubili u finalu SP-a. Mi smo, dakle, šest godina pri vrhu, unutar desetak top selekcija svijeta. Mi smo u Kataru eliminirali peterostrukog svjetskog prvaka, tko zna do kuda je mogao Brazil. Eliminirali smo Belgiju, koja je godinama bila lider FIFA rejtinga. Ono, ne možeš takve pobjede ostvariti slučajno. Eh, sada..."

Senzacionalan domet

Ima ono “ali”?

"Ovako, nije samo medalja ono što nas čini dijelom tih elitnih razina. Ima petnaestak velikih reprezentacija, samo tri se mogu radovati medaljama. Ostali su neuspješni? Svaka era ima svoje junake. Od padova nisu imuni ni velikani, a kamoli manje nogometne stvarnosti. Evo, Njemačka je bila svjetski prvak u Brazilu, a onda su uslijedila dva mundijala u kojima ispadaju u grupi! Italija je četverostruki svjetski prvak, aktualni europski prvak, a već su propustili dva mundijala. Znači, ako Hrvatska ne osvoji medalju, ne znači da nije bila uspješna. Prvo, mi smo mlada zemlja i u 14 izdanja smo čak 12 puta izborili veliki turnir. Muke Italije pokazuje koliko je naš domet senzacionalan. U 7 od 12 turnira prošli smo grupu, u 3 od tih 7 prolaska došli smo do medalje! Uvjeren sam da je to svjetski impresivno dostignuće Hrvatske. Uz ponovljenu tezu, na posljednja četiri velika turnira redovno smo prošli grupu! Kao zaključak, najvažnija je stvar da Hrvatska bude prisutna na velikom turniru jer to je temeljni pokazatelj da ste dio velikih dečki. Sve potom se može više ili manje ostvariti, ali pripadnost krugu najjačih se ne gubi. Iako je Njemačka dva puta pala u grupi, svi ćemo ih uvijek gledati kao moćne."

Sjećanje na 2010.

Kao nadopunu vašem stavu možemo iznijeti i tezu kako su svi hrvatski baraži mogli otići na krivu stranu?

"Da, upravo tako! Sam sam nastupio u tri baraža, s Turcima, Islandom i Grčkom, uz naglasak da su po Dalićevom dolasku praktično odigrana dva baraža u jednom ciklusu. Trebalo je dobiti Ukrajinu u meču unutra-van da bismo uopće izborili Grčku. Sve je to moglo otići na suparničku stranu i onda bi bilo muke. Sjećam se ja itekako one iz 2010. kada nismo uspjeli na SP. Teško je kad ga moraš gledati od kuće, a znaš kako je lijepo biti dio tih turnira."

O.K., za pola godine osjetit ćete novu ljepotu i to završnog turnira Lige nacija?

"Djeluje daleko, ali će začas doći. Igra se non-stop svaka tri dana i vrijeme leti. Na Final Fouru će biti četiri sjajne reprezentacije i svaka može biti pobjednik. Baš sam ponosan da smo izborili taj finale jer smo u prethodna dva ciklusa Lige nacija imali vrlo negativna iskustva i bili sretni ako smo opstali u Ligi A. Sad smo se konsolidirali i potvrdili napredak. Čekamo ždrijeb da vidimo tko nas čeka u polufinalu. Nemam preferencija jer sve su to velike momčadi i vrlo teški suparnici. Uvjerenja sam da možemo osvojiti, a opet istu ambiciju gaje i ostali, pa ćemo na kraju vidjeti tko će biti pobjednik."

Jeste li vi za ljetni ili možda novi zimski termin Mundijala?

"Ispalo je ovo dobro u Kataru, ali ja ne bih više zimsko izdanje. Mundijal se živi ljeti."

U SAD-u - Meksiku - Kanadi možete opet igrati ljetni termin?

"Aaa… Ha, ha, ha, vidim gdje vodi ovo pitanje. Taj Mundijal je predaleko za moje godine, ha, ha…"

Uživati u sadašnjosti

Vi uvijek ostavljate odškrinuta vrata?

"O.K., ajmo reći da vjerojatno više neću igrati na mundijalima. Moja je realnost Liga nacija, to ću s velikim guštom odigrati jer sam sudjelovao u natjecanju od početka, pa je red da odradim i finiš."

Prije toga počinju kvalifikacije za EP 2024. Wales i Turska odmah u ožujku?

"Što se toga tiče, još nisam razgovarao s izbornikom Dalićem. Treba vidjeti kakva su njegova razmišljanja i vjerojatno ćemo se odmah poslije Nove godine čuti i u miru razmijeniti stavove."

Njegov stav je već na dočeku bio da ostajete? Vi dvojite trebate li započeti kvalifikacije ili dati priliku izborniku i novim igračima da se postupno navikavaju “hodati bez vas”?

"Nisam donio odluku što se tiče kvalifikacija za Euro. Zato ću razgovarati s izbornikom. Mislim, moja uvjerenja da mogu nisu sporna, treba vidjeti kakva su njegova i što je najveći interes reprezentacije. Vidjet ćemo. Sigurno je da želim igrati Final Four. No, idemo utakmicu po utakmicu, pet-šest mjeseci je dugi period obveza u karijeri 37-godišnjaka."

Možda nema smisla, ali pitat ćemo - gdje se vidite za pet godina?

"Ah, da je imati čarobnu kuglu pa znati... Ono što sigurno znam jest to da bih volio za pet godina igrati nogomet na ovoj razini, ha, ha... Već duže vremena sam se naučio da ne gledam život unatrag, ali niti unaprijed. Tako si prikraćujemo živjeti sadašnjost i u njoj uživati svaki trenutak. Sretna nova godina svima!"