Silvio Berlusconi, medijski tajkun, predsjednik stranke Forza Italia i bivši premijer u četiri Vlade, bio je treći najbogatiji čovjek Italije. Iza sebe je ostavio i dubok trag u sportu, osobito u AC Milanu kojem je bio vlasnik od 1986. do 2017. godine.
Uz njegovo ime vežu se brojne kontroverze, a u nogometnom svijetu brojni uspjesi i trofeji. Milan je u 80-im godinama prošlog stoljeća prolazio kroz velike turbulencije, dvaput je ispadao iz Serie A, jednom zbog namještanja utakmica.
Berlusconi je preuzeo klub 20. veljače 1986. godine sa željom da ga vrati u vrh europskog nogometa. U tome je i uspio, a povukao se s vlasničke pozicije nakon tri desetljeća, u dobi od 79 godina.
U prvoj sezoni pod novim gazdom Rossoneri su osvojili peto mjesto u talijanskom prvenstvu, a potom je Berlusconi povukao jedan od najvažnijih poteza u klupskoj povijesti, za trenera je postavio Arriga Sacchija. Čovjek koji je bio uglavnom nepoznat talijanskoj nogometnoj javnosti dočekan je ‘na nož‘ zbog manjka igračkog i trenersko iskustva, no već u prvoj godini na San Siro je donio prvi Scudetto nakon devet godina posta, uz samo dva poraza u 40 utakmica.
Sacchijeva taktika uključivala je podizanje defenzivne linije, zonsko markiranje i presing. Sacchijev angažman pokazao je koliki je Berlusconi zapravo bio vizionar. Uslijedili su brojni uspjesi i trofeji, a momčad s nizozemskim trojcem Ruud Gullit, Marco van Basten, Frank Rijkaard otišla je do vrha Europe 1989. godine.
I danas je u živom sjećanju mnogim ljubiteljima nogometa legendarna Milanova obrana koju su činili Mauro Tassotti, Alessandro Costacurta, Franco Baresi i Paolo Maldini. U veznom redu je važnu ulogu imao današnji Realov trener Carlo Ancelotti.
Sacchi je obranio europski naslov sljedeće sezone, no u domaćem prvenstvu na novu titulu čekalo se do 1992. godine. Potpisao ju je Fabio Capello, a u momčadi je bio i legendarni kapetan Vatrenih Zvonimir Boban. Nanizao je Milan 58 utakmica bez poraza, u Italiji mu nitko nije bio ravan te je osvojio tri uzastopna naslova prvaka.
Milan je u finalu Lige prvaka 1994. godine razmontirao Cruyffovu Barcelonu. Završilo je 4:0, a igra koju su tada prikazali Rossoneri i danas se prepričava u superlativima.
Nakon novog Scudetta 1996. godine Capello je otišao u Real Madrid, ubrzo se ponovno vratio, ali je do 1998. Milan prolazio kroz najgore razdoblje u Berlusconijevoj dotadašnjoj vladavini.
Novi uspon na krov Europe stigao je 2003. godine, a jedna od najtraumatičnijih večeri za Milanove navijače dogodila se 25. svibnja 2005. godine kad je momčad ispustila prednost od 3:0 protiv Liverpoola u finalu Lige prvaka.
Osveta je stigla dvije godine kasnije, kad je Milan u Ateni svladao Liverpool s 2:1 i stigao do drugog europskog naslova pod Ancelottijevim vodstvom. Od stare garde tu je još bio Maldini, a igrali su i Clarence Seedorf, Filippo Inzaghi...
Nakon tih lijepih trenutaka stigli su novi problemi, a nisu pomogle ni česte smjene trenera.
- Izgubili smo naslov zbog Ancelottija. Mnogo puta nismo koristili pravu taktiku. Imamo toliko dobrih driblera i trebali smo svoj nogomet temeljiti na ovoj prednosti, ali učinili smo suprotno - komentirao je Berlusconi nakon trećeg mjesta u prvenstvu 2009. godine.
Massimiliano Allegri donio je Scudetto 2011. godine, a posljednje tri godine Berlusconijeve vladavine bile su najgore razdoblje, s osvojenim osmim, desetim i sedmim mjestom u Serie A.
Zbog toga su ga često kritizirali i sami Milanovi navijači, smatrajući da je donosio pogrešne odluke. Međutim, sve one velike uspjehe koje su Rossoneri ranije ostvarili nitko nije mogao prebrisati.
Nije se Berlusconi želio odreći nogometa ni u poznim godinama, 2018. godine kupio je AC Monzu s kojom je prošle godine po prvi put u povijesti izborio plasman u Serie A.