Jose Mourinho sjedi na klupi na kojoj je sjedio početkom stoljeća. Još 2000. u Benfici je, kao učenik Luisa van Gaala i Bobbyja Robsona u Barceloni, dobio prvi samostalni trenerski posao. Ubrzo će klub s Da Luza doživjeti promjene u čelništvu, nova struktura nije mu bila toliko okrenuta, a kako je nakon pobjede u derbiju sa Sportingom samouvjereni Mourinho tražio nove garancije u ugovoru, putevi su se brzo razišli. Izdržao je svega 10 utakmica, te po odlasku kazao da Benfica ne cijeni njegov rad.

Strast je ostala ista

Već su tada na vidjelo izlazile crte karaktera koji će usmjeravati momčadi ka trofejima, izazivati navijačku pomamu na svakoj adresi, povlačiti senzacije i kontroverze ili, najkraće rečeno, objediniti se u evergreen izrazu ‘The Special One‘. Prošlo je 25 godina, kroz Mourinhove ruke i 26 trofeja, mnoštvo spektakularnih i zgražavajućih presica, veličanih i strogo kritiziranih taktičkih preinaka i zaokreta, da bi se jedno od najkarizmatičnijih lica planete nogomet opet našlo u Lisabonu.

- Napokon sam se vratio na razinu kojoj pripadam - kazao je po dolasku u Benficu da bi se odmah "dodvorio" navijačima i usput poslao otrovnu strelicu bivšem mu Fenerbahčeu, s kojim se rastao baš nakon što mu je Benfica spriječila put u Ligu prvaka, pa s portugalskim velikanom potpisao dvogodišnji ugovor priklonivši se onoj "ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se".

Jose Mourinho i predsjednik Benfice Rui Costa

PATRICIA DE MELO MOREIRA Afp

- Mnogo toga promijenilo se u 25 godina, ali ne i moja priroda, strast i način života. Nedostajala mi je borba za naslov, nisam to mogao imati ni u Romi, ni u Feneru. Sada sam na kušnji, želim riskirati, biti podložan pobjedama i porazima, jedan dan biti jako dobar, a onda užasan. Sve su to stvari kojima se hranim, jer izvlače me iz zone komfora. Kakva će biti moja Benfica? Ili će pobjeđivati, ili će umrijeti u lovu na pobjedu. Navijači to zaslužuju - zaokružio je predstavljanje, i to promuklim glasom jer već ga je, kaže, "poderao" na prvim treninzima.

Mourinhova retorika "pali" navijače, barem u tom pogledu nikada nije imao problem. No, s istim entuzijazmom govorio je i u Feneru, spektakularno sletjevši na stadion helikopterom, da bi priča ipak završila neslavno. Moćne riječi, dakle, treba pretvoriti u još moćnije djelo, što je osjetljiv zadatak u sredini koja priznaje samo trofeje, a poznaje tek jednu ligašku titulu (2022./2023.) u posljednjih šest sezona, odnosno u razdoblju u kojem duopol drže Sporting (3) i Porto (2). Pritom treba podsjetiti i da Mourinho, o koliko god velikom mozgu da se radi, posljednji pehar pamti sezone 2021./2022. s Romom (KL), a prije toga iz 2016./2017. s Manchester Unitedom (EL, Liga kup i Superkup Engleske).

Mourinho: Tražimo način igre ugodan Ivanoviću i Pavlidisu

Samo dvije trofejne sezone od posljednjih osam znak su da Mourinhova prisutnost, i to baš u klubovima koji vjeruju da se nalaze ispod vlastitih mogućnosti (pored spomenutih još Tottenham), ništa ne garantira. Mourinho će povesti momčad i u Ligu prvaka, sudbina je htjela da se to dogodi baš na omiljenom mu Stamford Bridgeu protiv Chelseaja idućeg tjedna, a valja podsjetiti da je Portugalac u tom natjecanju zadnji put boravio s Tottenhamom 2019./2020.

Nasljednik Brune Lagea krenuo je trijumfalno, uvjerljivom 3:0 pobjedom kod AVS-a u šestom kolu prvenstva, kada je zabio i Franjo Ivanović, kojem je ranije poništen prvi gol u "eri Mourinho". No, medeni mjesec brzo je završio, Benfica se spotaknula već u idućoj (prošloj) utakmici s Rio Aveom (1:1), a kritičari su zaključili da Orlovi zasad ne izgledaju ništa bitno drukčije nego pod Lageom što je, jasno, i pitanje vremena. Momčad, naime, ne uspijeva uspostaviti kontinuiranu dominaciju na razini 90 minuta, blijedo ulazi u utakmice, ne odiše samopouzdanjem, a i sam Mourinho već je identificirao probleme poput sporog protoka lopte i manjka agresivnosti prema naprijed. Navijači su, pak, gladni upravo takvih partija, za početak je potreban mentalni zaokret, dašak visokog ega i osobnosti. Zato se, barem zasad, vjeruje da nije postojao bolji izbor od Mourinha, no tu bismo se opet mogli vratiti na priču o riječima i djelima.

Franjo Ivanović

MIGUEL RIOPA Afp

U takvom okruženju svoju će šansu tražiti već dugo ubojiti golgeter hrvatske putovnice. Ivanović je startao u obje utakmice, prvo u paru s Pavlidisom, za što je Mourinho kazao da se oba napadača "nisu osjećala skroz ugodno u 4-4-2", a onda i kao svojevrsno lažno lijevo krilo protiv Rio Avea. Kazao je trener i da "traži način igre koji će biti ugodan za oba centarfora", što znači da uvelike računa na Ivanovićeve kvalitete, te da je Vatreni u dobroj prilici za dugoročno nametanje u prvi plan. Naravno, treba je ispravno iskoristiti, imajući na umu da Mourinho nije trener od velikih kredita. Pritom ne škode ni ocjene A Bole, koja govori o nedostatku fizičke spreme, ali ističe da "jedino Ivanović i Dedić izgledaju manje-više dobro".

U povratničkoj epizodi Mourinho Benfici treba vratiti titulu, time i dio kredibiliteta na vlastito ime, a momčadi stari identitet koji ostavlja strahopoštovanje u očima suparnika. Slučajno ili ne, u aktualnoj situaciji vrijedi ona zvučna izjava koju je na Da Luzu potpisao prije 25 godina: "Benfici treba mentalno bičevanje. Tko se boji, neka ostane kod kuće".