Hrvatska će u utorak obilježiti obljetnicu smrti jednog od najboljih nogometaša koje je ikad imala. Bernard Vukas zvani Bajdo, Prigorac, Zagrepčanin i legenda splitskog Hajduka, zauvijek nas je napustio prije 40 godina, 4. travnja 1983. od posljedica srčanog udara. I u Splitu i u Zagrebu danas postoje ulice nazvane po njemu. Bio je veliki nogometaš, jedan od najvećih...
Vukas je rođen 1. svibnja 1927., njegovi su korijeni iz Vugrovca Gornjeg smještenog na zagrebačkom istoku, iz zaseoka Vukasi odakle se obitelj preselila na zagrebačku Trešnjevku. Kao klinac je počeo u Concordiji gdje je bio od 1938. do 1945. kada je prešao u Amater, pa u NK Zagreb. Za Dinamo je kao gost igrao na jednoj turneji u Bugarskoj, htjeli su ga i u Beogradu, no njegov je izbor bio Hajduk. Član Hajduka Vukas je postao s 20 godina u ljeto 1947. Kažu da je za transfer dobio tri metra engleskog štofa...
Nezaustavljivo lijevo krilo za Hajduk je debitiralo 17. kolovoza 1947. protiv Metalca, dok je prvu utakmicu za reprezentaciju Jugoslavije odigrao 27. lipnja 1948. protiv Albanije.
Na Olimpijskim igrama u Londonu iste je godine s nacionalnom momčadi osvojio srebrnu medalju, uostalom kao i četiri godine kasnije u Helsinkiju. Ukupno je za reprezentaciju odigrao 59 utakmica i zabio 22 gola, a nogometni svijet je zadivio i s dva nastupa za reprezentaciju Europe. U dvoboju s Velikom Britanijom 1955. u pobjedi 4:1 zabio je tri pogotka...
Prvi koji je mogao u inozemstvo
Vukasa je HNS godine 2000. proglasio najboljim hrvatskim igračem svih vremena, a i u Splitu će vam reći da Hajduk nije imao većeg. Bio je čudesni dribler i 1950., 1952. i 1955. u Split donio naslove prvaka države briljirajući u generaciji s Franom Matošićem i Vladimirom Bearom. Bajdo je bio pojam, autoritet. Postao je prvi nogometaš iz tadašnje države koji je dobio dopuštenje za odlazak u inozemstvo, te ga je 1957. angažirala Bologna. Novac je bio ogroman, 66 milijuna lira. Kažu da je Vukas financirao postavljanje televizijskog releja kako bi navijači u Splitu mogli gledati njegove utakmice za Bolognu...
Vratio se u Split 1959. nakon što je obolio od žutice i u Hajduku ostao četiri godine. Ukupno je za Hajduk odigrao 615 utakmica i zabio 300 golova (304 nastupa i 107 pogodaka u službenim natjecateljskim dvobojima), no nije na Starom placu završio karijeru. Odigrao je još nekoliko godina u austrijskim klubovima Austria Klagenfurt, GAK i Kapfenberger SV. Nakon karijere neko je vrijeme bio trener, pa sportski direktor Hajduka, kao i Zagreba. Ipak, puno je dublji trag ostavio na travnjaku nego izvan njega.
- Da se ponovo rodim, opet bi bio igrač Hajduka - Vukasove su riječi koje su ispisane i na njegovom spomeniku na Poljudu.