Kada se prije 25 godina dogodio slučaj Bosman malo je tko mogao realno predvidjeti što će se događati sa statusom nogometaša. Potpuni poremećaj smisla rada omladinskih pogona, vrbovanje igrača i slično postajali su iz sezone u sezonu tereti pogotovo klubovima koji ne mogu pratiti financijski ritam jačih.
Već krajem 1990-ih neki su analitičari prepoznali da će status igrača postati vrlo težak izazov za klubove. I dodali su, prilično smjelo, da će se u budućnosti ugovori svesti na nevažan dokument, odnosno da njihova dužina neće biti presudna. Drugim riječima, igrači će zapravo moći mijenjati klubove svake sezone, ovisno kako im to interes nalaže.
Primjerice, Neymar je bio jedan od ključnih igrača Barcelone. Imao je ogromnu plaću (15 milijuna eura), duže trajanje ugovora, volio ga je Messi kao suigrača, osvajao je trofeje. No, onda se pojavio PSG. Predložili su njegovom ocu, menadžeru, da dođe u Pariz i bili su spremni platiti koliko god treba. I kad su nagovorili igrača s tri puta više godišnjih primanja nego do tada, onda je preostala samo tehnika kako će stvari srediti s Barcelonom. Kako je imao klauzulu, PSG je bez osobitih očekivanja upitao čelnike Barce da pregovaraju oko otkupne cijene Neymarova ugovora. Kako Katalonci to nisu željeli, oni su samo uplatili ugovorenu klauzulu (222 milijuna eura) i jednostavno ga odveli u Pariz.Volja igrača.
Ovaj ekstremni primjer kako ugovori nisu više ključni da se igrači odluče na transfer, ima niz drugih primjera s prihvatljivijim cijenama. U svim tim varijantama uvijek presudi volja igrača. Kako su se klubovi, koji imaju značajne proračune, ponijeli prema tom novom fenomenu, odnosno kako su se krenuli osiguravati da vežu igrače na duže razdoblje? Uzet ćemo primjer Garetha Balea. Njega je Real Madrid doveo na Bernabeu za 101 milijun eura iz Tottenhama! Te 2013. bio je to rekord. Bale je odigrao nekoliko sezona na visokoj razini i činilo se da će opravdati golemi ulog u njegovo dovođenje. Da bude zadovoljniji, i da ga neki drugi klub ne počne nagovarati na transfer, Florentino Perez, predsjednik Reala, dogovorio je nove uvjete i 2016. produžio mu je ugovor na čak 6 godina!
Prilično neuobičajena forma vezivanja, pogotovo što je Bale dobio progresivni platežni status. Ugovor mu je iz godine u godinu jamčio povećanje i danas je njegova godišnja plaća 17 milijuna eura! No, problem je nastao utoliko što je Bale praktično već dvije sezone rezerva i potpuno marginalan igrač za trenere koji su vodili Real. Prije svega, Bale je imao velikih problema s ozljedama. U medijima prozvan igrač staklenih mišića, Bale se nije puno uzbuđivao. Čim bi ga mišić malo zabolio odmah bi stao. Kao takav postao je veliki luksuz i za tako bogat klub kao što je Real Madrid. Zinedine Zidane, koji je imao važan utjecaj kad ga je Perez doveo prije sedam godina, kao trener ušao je u spor s igračem.
Zidane se ne svađa, ne podiže ton, ali jasno daje do znanja kada je razočaran nekim igračem. Baleova ležernost ga je očito iritirala, pa ga je sve češće držao na klupi. Dvije godine kroničari Reala svaku presicu imaju isto pitanje - “što je s Baleom”. Pridonosi tome i njegov moćni menadžer Jonathan Barnet, koji je periodično u medijima daje do znanja kako je Bale neshvaćeni velikan u Realu. Daje se naslutiti da upravo trenera Zidanea drži krivcem što ne igra. I naravno, kontinuirano ponavlja, na svaku vijest o tome da ga Real želi prodati, kako će Bale sigurno ostati u Madridu jer mu je odlično!
Kamen smutnje
Madridski mediji, dakako, ističu da Bale uživa jer zarađuje ogroman novac, praktično sada više ni ne igra, a redovno posjećuje golf igrališta. Upravo je golf jedan od kamena smutnji kluba i igrača. Liječnici su naime uvjerenja da su njegovi problemi s mišićima posljedica stalnog igranja golfa. I bez obzira na prozivanja novinara, nezadovoljstvo kluba, na zadirkivanja suigrača koji ga zovu golfer, Balea to uopće ne uzbuđuje.
Kad je u kadru dolazi u svlačionicu tako da zuri u svoj iPad i gleda golf. Kad je momčad išla nedavno u Manchester, on je tražio od trenera da ga ne vodi ako nije u prvoj postavi. Zidane ga je naravno ostavio u Madridu, a on se u vrijeme utakmice veselo fotografirao za Instagram na golf terenu, za vrijeme jedne od svojih partija... Bale je, naravno, iritantan takvim ponašanjem svakome u Realu. Zašto je onda Velšanin još uvijek u klubu? Stvari su vrlo jednostavne. Bale ima takav ugovor da mu je zajamčena astronomska plaća.
I kako je i treneru kazao da više nema volje igrati nogomet, nego bi se najradije bavio golfom, uopće se više ne uzbuđuje zbog statusa. To svakako nije normalna situacija, ako ništa drugo onda zbog plaće koju izdvaja klub. Pat pozicija sada poprima uistinu groteskne situacije. Bale ne trenira zbog ozljede, vrlo često, a kad je bio na klupi, onda bi se zabavljao na svoj način. Među inima i drijemanjem. Kao da radi sve što može da klub izgubi strpljenje i natjera ih da ga isplate i ode.
Rasterećivanje proračuna
Ova uistinu čudna i nelogična situacija oko Balea pokazuje koliko će klubovi morati biti sasvim drugih ponašanja ukoliko u novim financijskim teškim vremenima ne žele sebi dodatno opteretiti dubioze. Real plaća i Jamesa, koji bi također otišao jer ne igra, ali naravno niti jedan klub ne želi platiti odštetu koju traži madriski klub (40 milijuna). Drugi je problem i to da kad klub plaća po kriteriju recimo Reala, onda te plaće igrači kao James, Mariano Diaz, Brahim, Lucas Vazquez i slični, ne mogu dobiti nigdje drugdje. I dok im traju ugovori jednostavno ne žele otići...
Takve teškoće imaju gotovo svi klubovi u Europi (još jedan očiti primjer je Mesut Özil u Arsenalu, koji gotovo uopće ne igra iako je najbolje plaćeni igrač kluba) i očito je da će morati pronaći način kako će si olakšati rješavanje igrača koji im više nisu dovoljno dobri, te rasteretiti proračune.