Kaže poslovica da nije uvijek bitno dokle si stigao, nego kojim putem ideš. Odnosno, u kontekstu Dinama, nije uopće problem što će Modri najesen igrati Europsku ligu umjesto Lige prvaka, nije to uopće ponižavajuće natjecanje, što bi mnogi klubovi dali da mogu u njemu sudjelovati.
No, problem je, dakle, taj put kojim je Dinamo došao do Europske lige, odnosno što nije tamo stigao uzlaznom, već silaznom putanjom. Liga prvaka bila je želja i težnja, skupina Europske lige cilj, s te strane medalje u Maksimiru nema razloga za očajavanje, sezona sigurno nije propala. No, ostaje pitanje, je li Dinamo dao sve od sebe da izbori tu Ligu prvaka, jesu li maksimum dali igrači, je li maksimum napravio trener, jesu li najbolje od sebe pokazali svi oni koji osmišljavaju i kreiraju sportsku politiku kluba? Odgovor se nameće sam od sebe, ako pogledamo gdje je Dinamo bio ne tako davno i gdje je sad. Znači, prije nešto više od pet mjeseci Dinamo je u Maksimiru “razvalio” Tottenham, a u prvih 11 tada je igralo čak osam igrača koji su istrčali i protiv Šerifa (Livaković, Ristovski, Franjić, Theophile, Ivanušec, Petković, Majer, Oršić), Mišić je ušao s klupe. Razlika, nebo i zemlja, od onog uragana protiv Spursa do, generalno, nemoći protiv moldavskog prvaka. Koji nije bezazlena momčad, nikako, ali nije ni od onih velikana koji bi trebao relativno rutinski izbaciti Modre iz Lige prvaka. Eto, Šerif je prva europska momčad nakon Juventusa 2016. kojoj Dinamo nije zabio gol u 180 minuta. A ne moramo nabrajati s kim je Dinamo otad sve igrao.
Da ne ponavljamo ponovno priču o loše odrađenom prijelaznom roku, 40 igrača na pripremama od kojih mnogi sad nisu od koristi, Stojanoviću, Gavranoviću, Majeru, Leovcu, Moubandjeu..., lošoj formi igrača, trenerovim propustima, to je sad voda ispod mosta, Dinamo se treba fokusirati na ono što dolazi i popraviti čitavu priču. Nakon utakmice protiv Šerifa, Damir Krznar rekao je da je “ponosan na svoje igrače, koji su bili fantastični i vjerovali svih 90 minuta”. Iskreno, ne vidimo zašto bi bio ponosan na nešto što bi trebalo biti normalno i što je prije pet mjeseci istim tim igračima bilo normalno, da daju maksimum i vjeruju do kraja. Pa, Dinamo nije zabio gol Šerifu, u dvije utakmice stvorio je dvije prave prilike iz akcija (Majer u Tiraspolu i Ivanušec u Zagrebu), moldavski prvak ni u jednom trenutku nije brinuo za konačan prolaz, nije bio na “konopcima”. Dinamo nije ispao nesretno, za jednu loptu ili sudački previd - kao, primjerice, lani od Ferencvarosa - Dinamo je ispao uvjerljivo.
I to je ono čega u Maksimiru moraju biti svjesni uoči nastavka sezone. Dinamo je ušao u Europsku ligu, u redu, ali mora težiti da tamo napravi pravi rezultat. Proljeće u Europskoj ligi mora biti imperativ, to je razina koju su Modri dostigli svojim rezultatima i radom zadnje tri godine. To mora biti cilj, a ne težiti tome da se ne primi gol od Šerifa i da se “vjeruje svih 90 minuta”. Takav Dinamo, koji se raduje dobrom otporu i napretku u igri smo, barem vjerujemo, prežalili i ostavili negdje iza sebe. Dinamo ne smije dodatno spuštati kriterije, već nakon ovog ulaska (ispadanja) u Europsku ligu uvidjeti pogreške, ispraviti, promijeniti, dovesti pojačanja, dati sve od sebe, na svim razinama od terena do kancelarija i napasti neki novi veliki rezultat.
- To što smo tužni u Europskoj ligi, dokaz je da je Dinamo na toj razini da teži višim ciljevima, želi Ligu prvaka, nadam se da ćemo tamo biti iduće godine - rekao je, također, Damir Krznar.
I ta rečenica treba biti obveza. Do Lige prvaka se više ne može, ali se može napraviti još puno toga u Europskoj ligi, Dinamo mora težiti najvišim ciljevima. No, treba pojačati na svim frontovima, ovo što je Dinamo pokazao protiv Šerifa i što pokazuje u ovom dijelu sezonu, nije dovoljno za držanje te razine. Spuštanje kriterija sigurno nije rješenje problema.