Luton Town je u utorak pred 10.013 gledatelja na svom Kenilworth Roadu svladao Sunderland 2:0 i tako s ukupnih 3:2 izborio finale doigravanja Championshipa. Na putu do plasmana u Premier ligu Lutonu stoji još samo Coventry City, ta će se utakmica na Wembleyju igrati 27. svibnja.
Uđe li Luton u Premier ligu, bit će to ogroman uspjeh za klub iz grada od 225.000 stanovnika. Ujedno bi plasman u elitni razred engleskog klupskog nogometa predstavljao i jedno novo iskustvo za ljude koji žive nadomak Kenilworth Roada...
Čuli ste vjerojatno onaj vic kad Mujo dođe k liječniku koji ga upita smeta li mu što živi blizu stadiona. A Mujo odgovori:
- Ne smetaaaaa, ne smetaaaaa, ne smetaaaaa!
Nešto slično mogli bi svom doktoru kazati stanovnici Oak Roada čije su kuće smještene u neposrednoj blizini gostujuće tribine Lutonovog stadiona. Svi oni već dobro znaju što mogu očekivati za vrijeme utakmice, odnosno prije i poslije nje.
- Kad utakmica počne, to je poput malog potresa – objasnila je novinarima Daily Maila Ambia Begum, čiji je vrt u podnožju tribine namijenjene gostujućim navijačima.
U njenoj kući može se čuti navijanje, isto tako i osjetiti skakanje na tribini. Kad padne gol, tresu se zidovi, osobito ako zabiju domaći. Iz svog vrta gospođa Begum može promatrati gostujuće navijače, kao i oni nju i, primjerice, rublje koje joj se suši u vrtu...
Sunderlandove je u utorak ocijenila ‘entuzijastičnima‘, ali to njihovoj momčadi nije bilo dovoljno za plasman u finale play-offa.
Prošao je Luton, a napravi li taj još jedan korak, dobit će Premier liga svoj komadić egzotike. Ili nogometne romantike, kako vam drago...
Inače, gospođa Begum nije vatrena navijačica, daleko od toga. Zna da je ‘Hatters‘ nadimak igrača Lutona i da igraju u narančastim dresovima, ne i puno više od toga. Zna i da na dan utakmice mora parkirati svoj automobil nekoliko ulica dalje, te da navijači koji su manje civilizirani od Sunderlandovih za sobom u njenoj ulici ostavljaju boce i limenke...
U vrijeme kad nogometom još nije vladao novac u tolikoj mjeri kao danas, klubovi su se morali snalaziti na razne načine ne bi li u svoje redove privukli dobre igrače. Tako je i Luton 1969. u svoje redove iz Fulhama privukao veliku zvijezdu Malcolma Macdonalda tako što mu je darovao kuću u Oak Streetu, na broju 85. Smještenu odmah do ulaza na gostujući dio tribine.
- Moglo je biti zaglušujuće u vrijeme domaćih utakmica. Doduše, ja sam tada obično igrao. Vjerojatno je dadiljama bilo najgore – komentirao je Macdonald, koji je 1971. prešao u Newcastle, a u međuvremenu je usavršavao tehniku nabijajući loptu u zid terase i spavaće sobe...
Inače, za Luton se strastveno navijalo još u 30-im godinama prošlog stoljeća, kad su stanovnici Oak Roada iznajmljivali svoje vrtove gledateljima koji bi utakmice pratili preko ograde, često stojeći i na ljestvama. Klub je zbog toga stalno povećavao visinu ograde, no dovitljivi bi se kibici uvijek nekako snalazili.
Kad je Luton proširivao Oak Road tribinu, prisvojio je polovicu vrtova obližnjih kuća. Slučaj je završio na sudu, te je klub vlasnicima kuća morao isplatiti odštetu...
Lutonov stadion daleko je od glamoura kakvog nude neka druga zdanja u Engleskoj. Primjerice, nogometaši Chelseaja žalili su se na premale svlačionice nakon utakmice FA kupa u prošloj sezoni, a ni rasvjeta nije dovoljno jaka. Zbog toga nogometaši igraju u dresovima boje mandarine, koje je bivši direktor Eric Morecambe osmislio kako bi se igrači bolje raspoznavali na terenu.
Uđe li Luton Town u Premier ligu, u poboljšanje rasvjete uložit će se čak 10 milijuna funti, dok je izgradnja novog stadiona planirana za sezonu 2024./25. Međutim, zasad je i dalje sve samo u planu, još ništa konkretno nije učinjeno po tom pitanju.
- Živim 10 minuta od stadiona i iskreno, to je tako nevjerojatno. Sama ta energija dok šećete Bury parkom, raznolikost koja se povećava, vidite tako puno ljudi iz različitih okruženja. To je doslovno kao da idete nečijim vrtom. Nije to vrhunski, pravi stadion poput Wembleyja. To je ono što smo mi kao zajednica, i što je Luton – objasnila je Hina Shafi novinarima BBC-a.
Za klub navija od djetinjstva.
- Prvi put sam posjetila stadion na izletu u osnovnoj školi, i tada mi se rasplamsala strast prema nogometu – priznala je Hina.
U Lutonu živi oko 30 % azijske populacije, mnogi od njih navijaju za svoj lokalni klub. Isto vrijedi i za studente.
- Svi mi studenti s vremena na vrijeme razgovaramo o Lutonu, kako rastu i napreduju. Ako uđu u Premier ligu, mislim da će ih podržavati i neutralci. Oni su svima omiljena druga momčad – rekao je 23-godišnji student Rob Clark za BBC.