OD SVEMIRA DO SKROMNOSTI Trojac Vatrenih za 30,5 mil. eura: Od 24 nogometaša s aktualnog popisa izbornika Ante Čačića samo su trojica promijenila klub

Gotovo da se fanfarama najavljivao rekordan prijelazni rok, iako je još početkom lipnja bilo jasno - hrvatski reprezentativci mogli bi na odštetama zavrtjeti i do 150 milijuna eura, a ništa neće začuditi ako promet bude relativno mali. Dogodi li se potonje, u ljetu kad su PSG i Neymar debelo porušili sve plafone, a za igrače koji se tek trebaju dokazati isplaćivane bajoslovne cifre, od 24 nogometaša koje Ante Čačić ima ovih dana na popisu samo su trojica promijenila klub, sve skupa za 30,5 milijuna eura (N. Kalinić 25, Čop 3,5, Pivarić 2). Kad se dodaju Franko Andrijašević te Nikola Vlašić, koji je u Los Angelesu debitirao za A vrstu, kao i Jakov Filipović i Mate Miloš, koji su također igrali pod Čačićem, to je 44,6 milijun eura. Najmanje u zadnje četiri godine.

Nije alarmantno

- Ništa alarmantno. Ne mogu najbolji igrači svake godine mijenjati adrese poput Modrića, Kovačića, Mandžukića… Samo da je Perišić otišao u Manchester United drugačija bi bila slika. U ukupnoj brojci plaćenih odšteta nedostaju jači poslovi iz Hrvatske, za razliku od nekih ranijih godina - prokomentirao je jedan od najuglednijih hrvatskih menadžera Marko Naletilić.

Proteklog ljeta Dinamo je prodao Pjacu za 23 milijuna eura, Roga za 15, Vrsaljko je otišao iz Sassuola u Atletico Madrid za 16 milijuna eura, Hoffenheim je otkupio Kramarića za 10, Alen Halilović otisnuo se iz Barcelone u HSV za 5, Santini iz Standarda u Caen za 1,5 milijuna, što je 70,5 milijuna eura ne računajući igrače koji ni dosad nisu stekli status A reprezentativca. Jer je s njima brojka preko 90 milijuna.

Rampa Intera i Reala

Rekordna je 2015. godina, tada su na tržištu za sve Hrvate podmirene odštete u vrijednosti preko 100 milijuna eura, napravljen je još uvijek najunosniji posao dolaskom Matea Kovačića iz Intera u Real za 31 milijun, u tom prijelaznom roku samo za reprezentativce brojka je bila 91 milijun. Godinu ranije 81.

Još u ljeto 2008. probijeno je 50 milijuna eura, na čelu s prijelazom Luke Modrića iz Dinama u Tottenham za 21 milijun, ali 2013. cifra je bila samo 25,4 milijuna.

To nipošto ne znači da hrvatski igrači sada manje vrijede, tako je pao grah, samo da je Real pristao prodati Matea Kovačića u Juventus za 75 milijuna eura vinuo bi se na golemu distancu od svih poslova koji su napravljeni, još da je Inter pristao na 45 milijuna Manchester Uniteda za Ivana Perišića… To bi bilo dovoljno da rekord odleti u svemir.

Za nekoga je transferom Neymara od 222 milijuna eura nogomet pao na dno, po drugima iskočio na fantastične visine, no kako je novac svake godine veći, znači da je još važniji, utjecajniji, unosniji business, nema poslovne grane u kojoj se to ne bi smatralo briljantnim rastom. Sentimentalan pogled na sport i romantična vremena kad je odanost klubu mnogim igračima bila svetinja, davno su izgubili bitku s tržišnom logikom. Kako Deloitte dva desetljeća vodi evidenciju o prihodima klubova nazvavši to Financijskom ligom, fascinantan je podatak da je za 2016/17. kao i prvu sezonu 1997/98. na čelu Manchester United, ali tada je priskrbio od natjecanja, TV prava i sponzora 95,5 milijuna eura, a u protekloj godini 689 milijuna eura, što je puta 7,2. Kako su se sličnim tempom dizali budžeti i mnogima drugima, pogotovo velikim klubovima, jasno je da odštete “paraju oblake“, a menadžeri i razni prekupci sve masnije zarađuju. Kao i sami klubovi i nogometaši. Transferni rekordi padaju poput negda plivačkih u izvedbi djevojaka iz Istočne Njemačke.

Kako uopće tržišno ravnopravno valorizirati današnje poslove s onima od prije 10 kamoli 20 godina, kad je, u odnosu na lovu koju vrte, pojedinim gazdama postalo pod normalno platiti 10 milijuna za nedokazanog igrača.

Po liniji rasta prihoda i proračuna, kad bismo transfer Darija Šimića iz Dinama u Inter 1998. godine od 11 milijuna eura pomnožili sa 7,2 koliko je skočio Manchester United, ispalo bi 79,2 milijuna eura. Hrvatski reprezentativci imali su najskromniji prijelazni rok i zbog neostvarenih transfera, ali i bitnog pada HNL-ovaca na tržištu.

Čudan prijelazni rok

- Ovo je bio čudan prijelazni rok - kaže nam Tomislav Erceg koji transferirao Nikolu Kalinića iz Fiorentine u Milan i napravio najveći posao. Dodajući:

- Većina naših reprezentativaca ima dobre ugovore u svojim klubovima, tako da mnogi nisu ni imali potrebu mijenjati. Zašto čudan? Mislim na to kako su klubovi radili transfere, ali trebalo bi mu puno prostora da to objasnim. Ipak, treba skrenuti pozornost da je malo igrača otišlo iz Hrvatske van, za neke top transfere ovi koji su talentirani još su premladi, a oni koji ipak nisu takva klasa su preskupi - završio je Tomislav Erceg.