Iako možda malo gruba i ne sasvim realna, jedna je duhovita šala nezadovoljnog Dinamova navijača ostala upamćena nakon remija na Rujevici.
- Znaš li što je Petev bez Soudanija? Dinamov trener koji je izgubio naslov prvaka!
Navijačke emocije, naravno, teško je kontrolirati, pogotovo dok su glave još vruće; jasno je da se sva paljba svijeta ne može sasuti na Ivajla Peteva. Nešto je do igrača, dosta toga i do Rijeke, koja je stvarno odlična i postojana. Također, nitko ne može negirati neke pomake u igri koje je Petev napravio, kao ni Dinamovu formu, koja je ovoga proljeća nedvojbeno bolja nego jesenas.
Na razini rujna
No kad se podvuče crta, kad se sve zbroji i oduzme, činjenica je jedna: najvažniji, krucijalni dio plana za dostizanje Rijeke nije uspio, a razlog zašto je Dinamo još uopće u igri za naslov jest - Soudani. Gol za pobjedu na Poljudu, onaj iznuđeni (ili kako ga god tko nazvao) penal u Vinkovcima i sada ove maestralne škarice u Rijeci - direktnih pet bodova više, uz to što je još dva oduzeo Rijeci; nemjerljivo.
Dakle, vratimo se tamo, u prvi dio sezone. Zlatko Kranjčar otišao je nakon rujevičke sramote, a nakon kratke Sopićeve ere došao je Ivajlo Petev uz jasan plan: trgnuti momčad iz letargije, smanjiti do zime što je više moguće zaostatak za Rijekom i onda sve temeljiti na dva međusobna susreta; tempirati formu za dvoboj na Rujevici, ondje slaviti, a onda odlučivati sam o sebi do kraja prvenstva. No, evo, nakon novog derbija na Rujevici situacija je sljedeća: zaostatak je isti kao i tada - štoviše, u jednom je trenutku bio i veći - a Dinamo više ne odlučuje sam o sebi! Ali najviše od svega zaprepastila je Dinamova izvedba, pogotovo u prvom poluvremenu. Bila je, praktički, na razini one s Cicom u rujnu i samo je izvrsni Livaković, još jedan Dinamov junak, zaslužan što i ovoga puta Modri nisu već na odmor otišli s punom mrežom. Potpuna nemoć, i fizički i igrački.
Zadnja četiri mjeseca Petev je spremao momčad za tu utakmicu, da u njoj forma doživi vrhunac, a učinak je bio potpuno suprotan! Momčad je zakazala kada je bilo najpotrebnije, a jasno je da je trener za to najodgovorniji. Pogotovo stoga što je Petev čitavo vrijeme ponavljao da sve ovisi samo o Dinamu, da će njegova momčad pobijediti bude li prava, bilo je u izjavama s Maksimira možda i malo bahatosti, podcjenjivanja, nadovezala se i Jozakova priča o Rijekinim “dobrim vilama”. A momčad, bez dvojbe, nije bila prava, podbacila je sasvim. Vidjeli smo Peteva prije utakmice, bio je nabrijan, motiviran, rekao da bi najradije on istrčao na teren da može i sam riješio utakmicu. Zapitali smo se kako li će tek igrači letjeti terenom ako je taj naboj prenio na njih.
Gladniji Riječani
No efekt je bio baš suprotan, Dinamovi su igrači izgubili praktički sve bitke, u svim segmentima. A kada su došli do daha, kada su prešli u napad i polako okretali vodu na svoj mlin, baš su tada pokazali dodatnu dezorijentiranost i primili pogodak. Bez prave ideje u igri, automatizma, bez konačnog pomaka u odnosu na “onaj” Dinamo. Teško je reći da Dinamovi igrači nisu željeli pobjedu, ali Rijekini su je, po onome što smo vidjeli, ipak željeli više, kao da su bili gladniji, motiviraniji. Ili je možda vrijeme da se sruši mit da su Dinamovi igrači pojedinačno bolji od Rijekinih? Izuzev Soudanija, koji je klasa za sebe, kad bi se gledalo po pozicijama, dalo bi se, bogme, raspravljati... U četiri najteže utakmice, derbijima s Rijekom i Hajdukom, Petev je slavio tek jednu pobjedu, onu na Poljudu u 93. minuti. Jest, probudio je Hodžića, predstavio neke nove, mlade snage, ali ukupno gledajući, rezultatski i igrački nije pomaknuo Dinamo s mjesta na kojemu ga je preuzeo.
- S obzirom na rezultat moramo biti zadovoljni jer nas je Rijeka nadigrala. Nismo bili na nivou agresije kao oni, dugo smo se prilagođavali na njihov teren, hvala Bogu na Soudaniju, a i Livaković je branio jako dobro. Rijeka je i dalje bliže naslovu, ali puno je bodova u igri, mi ćemo sve dati da preokrenemo prvenstvo - priznao je nakon utakmice kapetan Domagoj Antolić, a ni Josip Pivarić nije imao smiješak na licu.
- Nisam sretan, ali zadovoljni moramo biti, mogli su nam zabiti još koji gol. Nismo dobro ušli u utakmicu, mora sve biti puno bolje i žešće. Moramo biti bolji! Ne ovisimo sami o sebi, ali ima puno utakmica do kraja i nije lako dobiti sve, nadamo se da će nam netko pomoći - jasan je bio Pivarić.
Dobri vilenjak
Da, to ni u najcrnjim mislima nije bio plan, da će Dinamo ovisiti o drugima, da će se morati uzdati u Rijekin kiks u zadnjem dijelu prvenstva. Štoviše, lica i govor tijela igrača nudila su dojam kao da i oni sami osjećaju da je Rijeka trenutno bolja od njih, kao da se osjećaju nemoćnima i podređenima i znaju da su i dalje igri za naslov ponajviše zahvaljujući svom “dobrom vilenjaku” Soudaniju. Dinamo i Petev dobili su na Rujevici još jednu priliku, priliku slaviti u idućih osam utakmica, nadati se Rijekinu kiksu, a onda u zadnjem kolu tko živ, tko mrtav protiv Riječana u Maksimiru. Plan A nije uspio, Dinamo aktivira plan B.