Promatrač sa strane, dok ga gleda kako se “jede” na klupi dok mu momčad dominira, pomislio bi: "Što je tom čovjeku!?" U očima običnog svijeta Josep Pep Guardiola ima sve. Uspješan je, bogat, slavan, i nakon toga, osvaja trofeja, višestruko povećava svoj kapital i svi bi ga htjeli za trenera. I onda... opet ista priča, u drugačijim verzijama...
Bijesno je bacio plastičnu bocu vode Guardiola kada je Manchester City primio pogodak od West Ham Uniteda za 2:1. Bilo je vidljivo da domaćin ne može prokockati bodove u utakmici koja je donosila titulu prvaka. Prevelika razlika u kvaliteti, motivaciji, ali opet, Pep Guardiola ne bi bio sve što smo naveli u uvodu, a da nije naporni perfekcionist. Kako je jednom kazao u noćnom razgovoru o životu, na talijanskoj televiziji, uporna težnja ne donosi perfekciju jer ona ne postoji, ali svakako doprinosi da se izvuče maksimum od onog što se radi...
Danas 53-godišnjak u životu je stekao auru filozofa. Netko mu je ističe u prilog promišljenosti u svemu što radi. Drugi mu je naglašavaju kao sprdnju jer ga ne vole, svejedno iz kojeg razloga. Recimo Zlatan Ibrahimović, koji mu nikad neće oprostiti što ga u Barceloni nije tretirao najvećim i najvažnijim. Što je u konkurenciji zvijezda u onoj Barci pretenciozno i za mangupa kakav je Ibrahimović... Pep Guardiola, od 2007., kada je preuzeo B momčad Barcelone, i odmah godinu dana kasnije i super zvijezde na čelu s Messijem, s kojima će pokoriti svijet i unijeti novu ideju nogometa, ima jasnu viziju igre. Inzistira na kolektivnom pristupu i onaj koji se u tome ne može naći, otpada. Na tom temeljnom planu s Guardiolom ste uvijek na čistu. U nijansama kojima redizajnira svoj nogometnu filozofiju, a ona je bazirana na posjedu i reposjedu lopte, imao je Barcu s tiki takom, potom Bayern sa sličnim pristupom, ali manjom brzinom, te već osam godina Manchester City s najokomitijom verzijom. Gledamo li dosege njegovih momčadi onda je u startu izlišno raspravljati koliko je uspješan i u kontekstu povijesnih stručnih pozicioniranja.
Čudesna statistika
S Barcelonom, Bayernom i Manchester Cityem, u tri najjače lige petice, Guardiola je osvojio 12 naslova prvaka države u 15 sezona! U MC-u je od 2016., osvojio 17 trofeja “svih vrsta”, kao i u Barceloni. Samo je u Bayernu izostala Liga prvaka. Englezi, tašti kakvi jesu, ističu kao njegovu posebnu vrijednost to što je u osam godina osvojio 6 Premiershipa, i da je drugi iza legendarnog Sir Alex Fergussona. Škot je osvojio 13 engleskih prvenstava, ali u 28 godina na čelu Manchester Uniteda. Ono u čemu je Pep Guardiola sada poseban je osvajanje Premier lige četiri puta uzastopno, što je pothvat koji nikome prije njega nije pošlo za rukom. Ništa manje značajan nije podatak o šest naslova u osam prvenstava...
Pep Guardiola je bio veliki igrač, koji je osvojio mnoštvo trofeja u dresu Cruijffove Barcelone. Nizozemski guru nogometa je vječna Guardiolina inspiracija, s tom razlikom što je on nadgradnju svojih ideja pronašao u talijanskoj struci. Cruijff je prezirao talijanski stil, iako treba reći da je taj nogomet u međuvremenu evoluirao u prevlasti ofenzive nad defenzivnom. To zahvaljujući trenerima kao primjerice Arrigo Sacchi, koji je s Milanom lansirao modernu verziju zonskog nogometa u drugoj polovici 1980-ih. Guardiola je učio od njega, a onda i od svojih trenera u Romi i Brescii, gdje je igrao pri kraju karijere, prije svega od legendardnog gunđala Carletta Mazzonea.
Zašto stalno hoda kao profesor Baltazar?
Guardiola se u Italiji tako lijepo snašao da i danas, kad god ima priliku, s obitelji i prijateljima, leti prema Apeninima i pretežito boravi u okruženju Brescie. Tamo je, kazao je više puta, upoznao i najboljeg igrača s kojim je igrao, Roberta Baggia...
U Italiji je Pep Guardiola pronašao i one zadovoljštine koje upražnjava kad god ima (nešto) vremena. Postao je veliki ljubitelj umjetnosti, muzeja, razvio ljubav za golf, modu. Poliglot koji govori pet svjetskih jezika (bez katalonskog) nije intelektualac (samo) kroz ponašanje. Guardiola je uz UEFA akademiju (Pro licenca), diplomirao i na “pravom” fakultetu za fizioterapiju. Veliki ljubitelj gastronomije, vina, umjetnosti, muzeja, mode i dizajna odlučio je 2012., kada je imao “slobodnu godinu”, preseliti u New York kako bi se mogao potpuno posvetiti tim svojim zanimacijama. U kojima je veliku ulogu imala njegova supruga, modna dizajnerica Cristina Serra. Zajedno su dugo, vjenčali se prije deset godina, i imaju dvije kćerke i sina. Njegov intimni svijet u kojem se trudi da ga nitko ne narušava izvana...
Pep Guardiola je kao igrač osvojio 15 trofeja, kao trener 38 i ima šansu protiv Man Uniteda u subotu na Wembleyu osvojiti i 18. s Man Cityem. Zašto se onda trener s ukupno 53 trofeja tako živcira za jedan pogodak, non stop pljucka i stalno hoda uz liniju kao profesor Baltazar...?
Šeici sve rade da ga vežu za City
Zato jer je to Guardiola. Trener koji opsesivno priprema momčad, kod kojeg igrači uvijek potiho gunđaju, ali glasno priznaju da stalno napreduju i osvajaju trofeje. Guardiola je tip koji sam sebi nameće ritam kako bi ga onda mogao prenositi na igrače, klub, na ambicije i nove izazove. Zato je i najavio u trenutku najvećeg slavlja na Etihadu, kako sigurno ostaje još jednu sezonu trener, koliko mu ugovor traje. Potom? Vidjet će se, kad Guardiola popriča sam sa sobom i prenese gazdama u Cityu što misli da treba napraviti. Ili novi redizajn na Etihadu ili možda neki novi projekt i izazov? Ne zna se ništa, osim ono što je Pere Guardiola, njegov brat i agent odavno ustvrdio: Pep će karijeru zaključiti kao izbornik neke reprezentacije...
Uvjerljiv je dojam da je to barem 6-7 godina daleka stvarnost. Do tada šeici Man Citya učiniti će sve da ga vežu kao što je gradski suparnik United radio s Fergussonom. Hoće li uspjeti, milijunima unatoč, teško je reći.