Već tridesetak godina hrvatski ljubitelji nogometa uživaju u jednom fenomenu koji se takvim više ne doživljava jer dugo traje. Otkako se osamostaljenjem Hrvatske otvorio put ranog odlaska igrača u inozemstvo, naši su talenti postali jako tražena snaga i u najjačim europskim klubovima. Brončana generacija iz Francuske jedan je od svojih prepoznatljivih aduta imala u iskustvu igrača kao što su Boban, Šuker, Jarni, Bokšić, Bilić, Stanić i drugi koji su igrali u (naj)jačim klubovima i najvažnijim klupskim natjecanjima. Proteklih petnaestak godina to je postalo standardnom pojavom, u kojoj najistaknutiji Vatreni igraju u finalima Lige prvaka, protagonisti su najvećih klupskih utakmica i osvajači trofeja...
Važne preinake
Mateo Kovačić i Joško Gvardiol su dva velika talenta nogometa različitih generacija. Putovi su im se, osim u reprezentaciji, spojili u klubu, kad su prošlog ljeta postali članovi Manchester Cityja. Možemo kazati da su dio najjače momčadi na svijetu, koju vodi ponajbolji trener u povijesti nogometa, Josep Pep Guardiola. Činjenica da ih je tako uspješan stručnjak, perfekcionist po naravi, želio u svojem razrađenom pobjedničkom stroju, više nego dovoljno ukazuje na njihov top potencijal...
Može zvučati čudno, ali je nedvojbeno - nakon sezone pod ravnanjem Guardiole i igranja u tako moćnoj škvadri, Kovačić i Gvardiol su kompletniji igrači u odnosu na razdoblje prije toga! Odnosi se to logičnije više na mlađeg Gvardiola, koji je veliki (is)korak napravio u dobi od 21 godine. To znači da je jako brzo statusno napredovao, ali kao i svaki igrač te dobi, još teše svoje vrhunske potencijale i skuplja nužno iskustvo. No, i Kovačić je vidljivo promijenio neke detalje svoje igre, koji su se prije mogli prepoznati kao limit poboljšanju njegovih prezentacija...
Mateo Kovačić, posve nelogično, doživljavan je kao dobar igrač i ništa više od toga. Kao da je prosječna priča da ga je s 18 godina kupio Inter, pa ga je nepune tri godine kasnije otkupio Real Madrid. Potom je svojom voljom otišao u Chelsea, a nakon pet godina na njegovom dolasku inzistirao je - Guardiola.
Smirenije dirigiranje
Kovačić je osvojio ukupno 21 trofej u karijeri (5 u Dinamu) i može se između ostalog dičiti sa po 4 Lige prvaka (u dva kluba), svjetska naslova (u tri kluba), španjolskom titulom, a sada, eto, i prvom engleskom nakon 6 premierligaških sezona!
Kovačić je predugo bio opterećen izrazito velikim očekivanjima domaće javnosti, logičnim očekivanjima u natjecateljski top klubovima, a zbog preranog iskoraka (kao 16-godišnjak u Dinamu, kao 18-godišnjak u posrnulom Interu) teško je kompenzirao izostanak potrebne tehničko-taktičke nadgradnje i mirnijeg sazrijevanja. Utoliko je značajnije da je Guardiola već od vremena Reala, potom Chelseaja, prepoznavao njegove potencijale i želio ga dovesti u svoju momčad.
U prošloj sezoni Kovačić je najviše napredovao u smislu smirenije mu igre. Njegovo nestrpljenje generiralo je forsiranje trčanja na sve strane i neracionalno trošenje energije. Uz to nije iskazivao dovoljno samopouzdanja u svoje vrline, dakle, hitrinu s loptom, prodor i ulaz u završnicu. Pogotovo je sam sebe limitirao stalnim dodavanjima i onda kad ima otvorenu poziciju za šut. Nekoliko izvanserijskih pogodaka s distance pokazali su da ima jako dobar udarac, zbog čega ga i Guardiola više potiče na finiširanje akcije.
Poseban rad
Uz katalonskog trenera Kovačić djeluje u igri sigurnije, jasnih pozicioniranja i zadaća u oba smjera. Nije zato čudno da ga je puno koristio, pogotovo u najvažnijim utakmicama sezone...
Joško Gvardiol je igrač koji bi trebao obilježiti europsku scenu u idućoj dekadi. Najmanje je to zbog cijene (rekordna za braniča, 90 milijuna eura plus bonusi) koju je platio City da ga dovede iz Leipziga. To je iznos koji je logičan za potencijal koji nudi sada 22-godišnji Gvardiol, a kojeg Guardiola majstorski pretvara u top kvalitetu.
Do Cityja je Gvardiol bio igrač velike fizičke moći, dobar tehnički, odlične mladenačke energije. Ono što se primjećivalo to je da nerijetko odluta iz taktičke pozicije, zaboravi na svoje temeljne (obrambene) zadaće.
Najmanji je problem kad ga fenomen kao Messi predribla, što je i stvar neiskustva, ali teret postaje ako se ne pozicionira kvalitetno pa ga dijagonale znaju iznenaditi i uhvatiti nespremnog.
Upravo je na tome Pep Guardiola najviše radio s Gvardiolom, tim prije što ga je tri puta više koristio kao lijevog bočnog (32 utakmice) nego stopera (10 utakmica). U drugom dijelu sezone vidio se ogroman napredak hrvatskog braniča kako u tom segmentu, tako i u skoku (i u napadu).
Pokazao moć
Gvardiol se u stilu igre Cityja potpuno oslobodio kao lijevi bek, pa je u taktičkom ispunjenju trenerovih zahtjeva pokazao moć, tehničko znanje i u konačnici realizaciju. Rutinom koju dobiva u Premier ligi, Gvardiol je već sada kompletniji igrač u odnosu na prošlu godinu. Uz nadogradnju kod Guardiole možemo samo zamisliti gdje će taj sjajni momak i nogometaš biti za godinu-dvije.
Jedan od razloga napredovanja je u tome što je ponizan i brzo upija trenerove savjete. Kao i Kovačić, zajedno su oduševili svlačionicu punu zvijezda, ali i vodstvo kluba svojim ponašanjem. Nema dvojbe da će njihovi novi iskoraci, svakome u svojoj domeni, biti važan doprinos jačanju i reprezentativnog učinka odnosno potencijala Vatrenih...