"Ljudi, pazimo se, stižu Ameri!". Tako je jedan engleski satiričar i osvjedočeni nogometni fan prokomentirao prije 17-18 godina dolazak američkih kapitalista u sport koji se u Velikoj Britaniji živi kao domaći izum. Na stranu mnoštvo šala koje su na tu temu zabavljale britansku javnost, pogotovo otkako su braća Glazer kupili Manchester United i ubrzo izazvali pobunu navijača tada najbogatijeg kluba svijeta, činjenica je da je simbolično novu eru nogometa označio ruski kapital.
Roman Abramović, jedan od milijardera koji su takav status stekli u postsovjetskoj nikad do kraja rasvjetljenoj privatizaciji državnih dobara, 2003. kupio je Chelsea FC. Za taj projekt u startu je uložio oko 60 milijuna funti za stjecanje većinskog vlasništva, ali i više od 100 milijuna funti da bi pokrio klupske dugove. Ulazak Abramovića u londonski klub, koji živi u vjerojatno najbogatijem kvartu megapolisa na Temzi, doživljen je prvo kao iznenađenje. Ipak je bio u pitanju ruski oligarh, jedan od prvih koji će biti generator kovanice Londongrad, koja cinično ukazuje na golemi dotok ruskog kapitala i kapitalista, posljedično i na njihov utjecaj...
No, u nogometu kao i u drugim visoko financijski definiranim poslovima, ključan alat osvajanja podrške je novac. Roman Abramović je za navijače Chelsea bio spas u zadnji čas, jer je do 2003. godine klub živio na rubu bankrota. Bilo je odmah jasno da Abramović želi činiti velike stvari, koje je jedan od tada intervjuiranih starijih navijača pred Stanford Bridgeom, najbolje dočarao.
- Ovo mi se čini kao da u eri velikih problema i dvojbi sanjam, a u snu se pojavljuje čarobnjak koji te probleme rješava bez ikakvog stresa...
Sa Abramovićevim milijunima, bolje reći sa stotinama milijuna eura, počela je nova era Chelseaja. U idućih 19 godina klub će povijesne dosege od 1905. do 2003., nemjerljivo poboljšati. Osvojeno je novih pet engleskih naslova (do tada jedan), novih pet FA kupova (do tada tri), nova tri Ligakupa (prije dva), ali nadasve je iskorak učinjen u Europi s dvije lige prvaka, dvije Europske lige i jednom svjetskom titulom. Ukupno 22 trofeja je Roman Abramović ugradio u svoju eru, koja je ispunila natjecateteljska očekivanja navijača i medija. Ona je ujedno bila simbolika početka novog doba nogometa uopće. U njemu su milijarde globalnog kapitala nametnule drugu vrstu verziju najpopularnijeg svjetskog sporta. Romantiku igre zamijenio je financijski nogomet.
Rat u Ukrajini je prisilno prekinuo eru Romana Abramovića u Chelseaju. Pritisak sankcija, povezanost s Putinom ali i namet politike da se pokaže "nova snaga" britanskog društva time što će usmjeriti prodaju Chelsea nekom politički prihvatljivijem.
Abramović se teška srca morao odreći kluba. Možemo sad štošta reći i prozvati ga, ali Abramović je zbilja volio imati Chelsea i emocije koje mu je pružao, upražnjavanje natjecateljske strasti, povezanost s tzv. običnijim svijetom. Nije štedio novac, trošio je koliko god je trebalo. Simbolika toga bile su otpremnine trenerima kada bi odlučio da ih više ne želi. Neovisno o ugovoru samo bi ih smijenio, isplatio i nastavio dalje. U 19 godina promijenio je 16 stručnjaka, doveo bezbroj igrača, ali ukupno gledano, imao je uvijek podršku navijača...
Nova simbolika sinkronizirana je s američkim satnicama. U 01.41 sati u subotu objavljeno je da je Chelsea, napokon, prodan američkoj grupaciji biznismena za tri milijarde eura, te obvezu investiranja još dvije milijarde u razne klupske potrebe. Velike igrače američkog krupnog kapitala predvodi Todd Boehly, po Forbesu "težak" 6 milijardi eura, iako je kroz druge investicije koje nisu baš jednostavno dokučive javnosti i medijima, taj 48-godišnjak, otac tri sina, mnogo bogatiji. Boehly je (su)vlasništvima već involvirani u sportski biznis, kroz bejzbol LA Dodgersa, košarku kroz LA Sparks (žene) i LA Lakerse. U ovaj posao sa Chelseajom, kojeg je htio kupiti još 2019. godine, ali je Abramović odbio njegovu ponudu (3 milijarde eura) jer nije imao namjeru prodavati klub, Boehly ulazi sa partnerima Mark Walterom i Hansjorgom Wysseom te britanskim biznismenom u području nekretnina Jonathanom Goldsteinom.
Sve su to visoki igrači globalnog kapitala, a čisto radi ilustracije, fondovi u kojima su navedeni involvirani barataju kapitalom od 72 milijarde dolara (Clearlake Capital) odnosno 310 milijardi dolara (Guggeinheim Partners). S takvim tipovima čini se da niti jedna granica u sportskom investiranju ne postoji.
Novi vlasnici, koji do 31. svibnja kada istječe rok prije proglašenja bankrota kluba, moraju pridobiti (to je formalno) placet države i Premiershipa. Najavili su, naravno, odmah nove direktore, biti će to Daniel Finkelstein i Barbara Charone. Plan je da se što prije krene u realizaciju novog Stanford Bridgea, stadiona na kojem Chelsea funkcionira od osnutka prije 117 godina. Uz uobičajeno ulaganje u momčad i struku (puno je tu neprovjerenih najava), novi vlasnici preuzeli su na sebe obvezu investicije i u Akademiju, ženski ekipu, humanitarnu klupsku zakladu...
Boehly je frontmen priče i očito razigrani tip koji je najavio velike stvari još dok je bio polaznik elitne privatne škole Landon School u Marylandu. Istina je da je bio odličan hrvač i osvajao važne naslove, ali je iznad svega dao naslutiti golemi poduzetnički potencijal. Činjenica da je ta škola rasadnik mnoštva važnih i uspješnih političara, odvjetnika, sudaca, tužitelja, medijskih djelatnika, generala, tenisača, veslača, nogometaša (američkog footballla), košarkaša, svakako je doprinijela da stekne veliki broj važnih veza. Kapitalizirao ih je u svojim biznisima "na sve strane Amerike i svijeta", kako američki mediji vole pojašnjavati njegovu poduzetničku pragmatičnost. Bavi se baš svime što se može unovčiti, dobro prodati, pri tom i uživati. Zato njegov Eldrige Indrustries, ključna tvrtka djeluje u mnogim područjima. Nekretnine, tehnologije, mediji, hrana, osiguranje, ali i kupovina prava na djela Bruce Springsteena, lanac sportskih kladionica...
Ulazak američkog kapitala u Chelsea nije nova era kluba, nogometa, nego je samo druga verzija tzv. financijskog nogometa. Nakon Rusa stigli su Amerikanci. Najbolji znak da je nogomet postao superprofitabilan biznis, s tendencijom da navijačka strast i sve ono što se zove romatničnom emotivnom stranom najpopularnije igre postane samo sporedni dio priče...