Kada je postalo javno da je Zinedine Zidane odlučio, zajedno sa predsjednikom Florentinom Perezom kako neće nastaviti stresan život na klupi Reala, mediji su u Madridu redali kurikulume "sigurnih kandidata". U niti jednoj od tih varijanti nije figurirao Carlo Ancelotti. Talijan koji je Realu donio toliko priželjkivanu Decimu (10.europski naslov) 2014.godine, bio je vrlo skupo plaćeni trener Evertona. I došao je na plavu stranu Liverpoola sa uvjerenjem da će u dugoročnijem razdoblju kao menadžer taj klub dignuti na visoke razine Premiershipa. Carlo Ancelotti nikad nije krio da je odlazak iz Reala 2015.godine bio težak udarac za njega. Uživao je u Madridu, tvrdio je da je to definitivno poseban klub među najposebnija u svijetu, te da bi i sam platio samo da bude njegovim trenerom. Takva je to čast, privilegija i vrh stručne karijere...
Florentino Perez je pak predsjednik Reala u drugom mandatu i svakako je jedan od najvažnijih u povijesti kluba, obilježenoj djelom legendarnog Santiaga Bernabeua. Perez je od poštovanja Realove povijesti i njenih stvaratelja utvrdio temelj svojeg poslanja. I kako je vremenom evoluirao od promotora glamura (galacticosi) do pobornika pragmatičnosti (djela a ne glamur), zatomio je svoju taštinu i cijeneći kakav mu je trener baš sada potreban, nazvao je Liverpool. Carlo Ancelotti, kako je otkrio kasnije, ostao je iznenađen kada mu se javio čovjek iz Madrida. I prije nego je dovršeno pitanje "Da li bi prihvatio....", odgovorio je ushićeno "dolazim trčećim korakom"....
Bez imalo zadrške prema Perezu, koji mu je prije 7 godina uručio otkaz jer ga je smatrao premekanim prema igračima, iako je prava istina bila da predsjednik nije mogao puno utjecati na izbore trenera. Kako god mediji u Madridu bili jako iznenađeni izborom novog tj starog trenera, iako je točno da su kroničari Reala imali vrlo dobro mišljenje o Ancelottiju. Osvojio ih je neposrednošću, otvorenošću, sa jednostavnim riječnikom bez puno fraza i ratničkih parola. No, povratak Ancelottija bio je čitan kao usporavanje Reala, odnosno odluka Pereza i suradnika da se ova sezona odradi kao tranzicijska. Klub je ušao u veliki projekt rekonstrukcije stadiona Santiago Bernabeu (750 milijuna eura), sanacijsku fazu nakon pandemije koja je pojela 200-300 milijuna eura, a zbog čega se nisu (opet) dogodili veliki transferi. Iako je kupljen Camavinga za 40 milijuna eura, mladi veznjak je tretiran kao ulog za budućnost, nikako top player koji će razgaliti dušu navijača i doprinijeti iskoraku momčadi. Dodatni uteg nekoj ambicioznoj ideji sezone bila je činjenica da su glavni igrači, kao Benzema i Luka Modrić, pa Toni Kroos i Casemiro, ipak godinu dana još stariji, da je Sergio Ramos otišao a nije bilo nekog jakog stoperskog pojačanja. Alabu se očekivalo kao lijevog bočnog...
Carlo Ancelotti je već sa prve presice poslao jasne poruke, vrlo mirno i sa osmijehom. "Ovo je najveći klub na svijetu i tko god igra u njemu treba znati da idemo na sve trofeje...". Zvučalo je euforično, tipično čovjeku koji se sretan vratio tamo gdje je, po mnogim stavovima, nepravedno otjeran prije 7 godina. No, Ancelotti nije euforičan tip, sasvim suprotno. Težak život u fazi odrastanja, teške ozljede u fazi igračke karijere kad je iskoračio u Romi, bile su točke na kojima je naučio biti čvrsto na zemlji i kad sve dobro ide, a posebno kad stvari krenu u krivom smjeru. Ta mirnoća Carla Ancelottija, po većini igrača Reala i dobro upućenih kroničara, je najbolja stvar koja se mogla dogoditi društvu u svlačionici ali i u klubu, koji su bili opterećeni što će donijeti nova sezona. Sudbina Sergia Ramosa, koji je nakon 16 godina jednostavno ispraćen na izlaz zato jer je pomislio da može nametnuti Perezu i Realu svoje viđenje osobne perspektive (tražio višegodišnji ugovor po bogatijim uvjetima), bila je jasna poruka predsjednika da nema kompleksna donositi i teške odluke u interesu Reala. I zbog svega, tzv. tranzicijska sezona trebala je biti provjera tko će od kraja 2022.godine biti dio novog Reala. Onog koji će, na obnovljenom stadionu Bernabeu, biti ojačan Mbappeom, Haalandom i još nekim top igračem.
Ancelotti je pak išao po svome. Dok su mu svi sugerirali da gura mlade i stvara novu priču, on je dao maksimalno povjerenje veteranima, na čelu sa Modrićem i Benzemom. Dva velika igrača koji su imali njegovu punu podršku i prije 8 godina kada je vodio Blancose prema Decimi. I oni su mu, kao predvonici momčadi, tranzicijsku sezonu pretvorili u šampionsku. I za vječnost, jer Carlo Ancelotti je prvi trener u povijesti koji je osvojio naslov prvaka u svih pet država velike petice. Tko zna kada će se još poklopiti nekom treneru da ostvari taj cilj...
Fešta na trgu Cibeles nedostajala je navijačima ali i članovima Real Madrida.Prošli naslov prvaka osvojen je u vrijeme pandemije, pa se fešta svela na momčadsku unutar kampa Valdebebasa, gdje su na pomoćnom stadionu Alfredo Di Stefano Realovci igrali prvenstvo. Ona se zato dogodila ovaj put na tradicionalnom mjestu, pred 150 tisuća razdraganih navijača, koji su došli pozdraviti junake 35. naslova Lige. Na fešti je inzistirao Carlo Ancelotti, jer iz kluba su mislili da je bolje da se momčad koncentrira na srijedu i uzvrat sa Manchester Cityom za finale LP-a.
-Osvojili smo naslov prvaka Španjolske i to je fantastičan doseg jer je ovo iznimno teška liga. Kako da to onda ne proslavimo sa našim navijačima koji su 4 godine bez Cibelesa - odlučio je Ancelotti što im je za raditi.
Naravno da je bio benevolentan i prema igračima, jer ako u srijedu Real ispadne iz Lige prvaka, atmosfera neće biti šampionska. Bez obzira što je osvojen naslov La Lige. U Real Madridu kad se završi jedna misija odmah treba prijeći na drugu. I ako se ne uspije, onda nema veze što se osvojilo nešto prije. Carlo Ancelotti to najbolje zna jer je već jednom osjetio nepisano pravilo Reala. Ovaj put nije se dao smesti, zapjevao je na Cibelesu, a onda igračima kazao, sada idemo na City...