Na današnji dan prije točno 10 godina Diego Pablo Simeone Gonzales sjeo je na klupu Atletico Madrida. Nekad sjajni defenzivni vezni nastupao je za Velez, Pisu, Sevillu, Atletico Madrid, Inter i Lazio, a igračku karijeru završio je u Racingu. Za reprezentaciju Argentine odigrao je 108 utakmica i postigao 11 pogodaka, potom se bacio u trenerske vode.
- Imao sam 27 ili 28 godina kad sam čvrsto odlučio da ću postati trener. Stigao bih kući s treninga u Laziju, zgrabio bilježnicu i pretvarao se da vodim trening. Znate kako klinci zamišljaju stvari dok se igraju? Ja sam to isto radio kao odrastao, igrajući se trenera – objasnio je jednom prilikom.
Skupljao je početna iskustva u domovini, pet godina proveo je kao trener Racinga, Estudiantesa, River Platea i San Lorenza, potom je vodio talijansku Cataniju koju je u kratkom mandatu spasio od ispadanja, pa opet Racing, da bi krajem 2011. preuzeo Atletico Madrid koji je dao otkaz Gregoriju Manzanu nakon poraza od trećeligaša Albacetea u Kupu kralja.
Simeone je sam priznao da su na njega najviše utjecaja u trenerskom smislu imali Marcelo Bielsa, Sven-Göran Eriksson, Alfio Basile, Victorio Spinetto, Luigi Simoni, Carlos Bilardo i Radomir Antić. Simeoneove momčadi odlikuju se defenzivnom kompaktnošću i brzim kontranapadima, a najčešće je koristio sustav 4-4-2. U obrani su to dvije linije od po četiri igrača koje stoje vrlo blizu, u napadu je to više 4-2-2-2. U posljednje vrijeme koristio je i sustav s trojicom u zadnjoj liniji.
Argentinac ima veliko povjerenje u svoje igrače, često se znao izvlačiti i iz naizgled nemogućih situacija. Kad pričamo o Atleticu, to je pod Simeoneom uvijek bila i radnička, ali i ratnička momčad s karakterom.
- Simeone nas je naučio da uživamo patiti – slikovito je opisao Arda Turan svog trenera, čiji je osebujan stil dočarao i Diego Godin.
- Igrači bi dali život za Simeonea. On nas je uvjerio da se možemo natjecati protiv znatno većih momčadi. Imamo veliko povjerenje u njega, s njim smo do smrti, kao i on s nama, i to se vidi na terenu. Cijela momčad ga slijedi, on nam označava put, i mi idemo s njim do kraja. Tako se ostvaruju ciljevi – slikovit je bio urugvajski stoper.
Naravno, od igrača je uvijek tražio apsolutnu posvećenost na granici fanatizma.
- Teško mi je komunicirati s igračima koji se ne daju u potpunosti. Slabi me ne zanimaju...
Mnogi su primjeri u profesionalnom nogometu pokazali da glavni trener jednostavno mora biti kompletna osoba. Samo taktičko znanje nije dovoljno, kao što nije dovoljno da si frajer izvan terena, ali ne znaš baš previše o samoj igri. Simeone je veliki znalac kad je nogomet u pitanju, no ujedno je i pravi 'lik', vođa svojih igrača, po potrebi i navijača, uvijek odjeven u crne modne kombinacije koje su u skladu s njegovom energičnom i liderskom pojavom pokraj terena.
- Psihologija je važna, ali ako u sebi nemaš motivaciju, onda je ne možeš pružiti ni drugima – jedna je od njegovih poznatih izreka.
Naravno, sve te Simeonove kvalitete ne bi ga uspjele zadržati cijelo desetljeće na klupi vrhunskog kluba da nije bilo i rezultata. A Diego je odmah na početku svog mandata u Atleticu osvojio trofej, s 3:0 svladao je Athletic Bilbao u finalu Europske lige u Bukureštu 2012. godine. Potom je osvojio i Superkup pobjedom protiv Chelseaja (4:1) u Monacu. U drugoj sezoni u La Ligi osvojio je treće mjesto, što je tada bio najbolji plasman u posljednjih 17 godina. Drugu sezonu zaključio je trijumfom u Kupu kralja, u finalu je Atletico slavio s 2:1 protiv gradskog rivala Reala.
- Uvjeren sam da emocije mogu pomaknuti planine, da srce može poništiti sve budžete – ističe Simeone, koji je s Atleticom osvojio dva naslova prvaka Španjolske, po jedan Kup i Superkup, dvije Europske lige te UEFA-in Superkup u dva navrata.
Ostao je kratak u dva finala Lige prvaka. I dok će jedni to označiti njegovim neuspjehom, jer se dosad još nije popeo na europski tron, drugi će i ta dva finala označiti uspjehom s obzirom na to da Atletico ipak raspolaže s dosta manje novca u odnosu na europske velikane.
U prošloj sezoni Atletico je iskoristio slabosti Reala i Barcelone te je osvojio naslov prvaka. Međutim, u novom prvenstvu Simeoneova momčad je tek blijeda kopija one dominantne šampionske postave i nakon 17 odigranih kola za vodećim Realom zaostaje čak 13 bodova. Muče se i doma i u gostima, imaju tri uzastopna poraza, a pred svojim navijačima na Wandi Metropolitano upisali su Cholovi igrači samo četiri pobjede u osam nastupa.
Ove sezone samo je Cadiz primio više pogodaka od Atletica u posljednjih pet minuta kad su u pitanju prvenstvene utakmice, dok je čak devet od 20 pogodaka Simeoneova ekipa primila iz prekida. Moglo bi se reći da Atletico prolazi kroz svojevrsnu krizu identiteta, jer vezna linija često usporava igru, dok napad nije previše opasan. Ni obrana više nije čvrsta kao prije, iako su ozljede objektivan problem.
Simeone nije slučajno ostao dugih 10 godina na klupi vrhunskog europskog kluba u vrijeme kad su treneri postali potrošna roba. Naravno, sve što trenutačno nije dobro ne dovodi u pitanje Simeoneov status, no u svakom slučaju očekuje se reakcija, kako njegova, tako i momčadi, u nastavku sezone. Osmina finala Lige prvaka s Manchester Unitedom nudi priliku za iskupljenje, a pomaci su potrebni i u prvenstvu. Momčad procijenjena na 746 milijuna eura trebala bi pokazati da toliko doista i vrijedi.
- Napredak je u nogometu moguće ostvariti samo kroz rad. To je jedini način kako momčad može rasti – univerzalna je Simeoneova poruka koju će nastojati primijeniti i u ovoj situaciji...