GABRIEL ROSSI
VELIKA NOĆ HRVATSKOG NOGOMETA

Grande Croacia bacila je Gaučose na koljena: ‘Messiju bi bilo lakše da je zaplakao još na terenu‘

Na današnji dan je veliki Diego Maradona poželio da je Luka Modrić Argentinac: ‘Bio je savršen!‘
Piše: Dražen AntolićObjavljeno: 21. lipanj 2020. 11:48

Grande Croacia! - pisali smo u SN.

Nakon 20 godina hrvatska reprezentacija 21. lipnja 2018. osigurala je prolaz skupine na Svjetskom prvenstvu i to na veličanstven način matiravši Argentinu 3:0, ujedno dovevši Messija i družinu na rub ispadanja. Oni su se spasili, ali nisu stigli dalje od osmine finala u kojoj ih je eliminirala Francuska, a Vatreni su s prvog mjesta išli na Dansku i odjurili do moskovske završnice.

Bili smo optimisti i najavili “Hrvatska je već rušila svjetske prvake i nema se čega bojati odigra li kako mislimo da može“, no 3:0 je odjeknulo svijetom. I mi novinari ‘hodali smo po oblacima’ u press centru, a kolege sa svih kontinenata imale su te noći ‘tisuće’ pitanja. Opis viđenog stao bi u jednu pjesničku rečenicu: “U Hrvata junak do junaka”. Hrabri, homogeni, taktički besprijekorno pripremljeni, a majstori s loptom u nogama.

Riješena dvojba

Bio je četvrtak. Nama kao nedjelja, jer kad ste na Svjetskom prvenstvu, svi su dani takvi. Zlatko Dalić zadnju je dvojbu oko sastava riješio s Marcelom Brozovićem kao korektorom veznog reda iza Modrića i Rakitića, te Rebića i Perišića na krilima.

- Nismo mogli i drugi put s četvoricom napadača - kazao je.

Vedranu Ćorluki priopćio je:

- Rekao sam ti da ćeš igrati protiv Argentine, ali neću mijenjati stopere. Ponovno su na tim pozicijama startali Lovren i Vida.

Nižni Novgorod ima dvije špice. Jedna je na obali rijeke Volge, načičkana restoranima i klubovima. Argentinci su preplavili grad. I prije nego što su se igrači ‘spustili’ iz centra do stadiona, ‘preko vode’ su šibali autobusi s navijačima. Latinoamerikanci temperamentni, bučni, lupaju o strop, pjesmom veličaju Gauche i Lea, a Hrvati odlučni uzvraćaju u našem stilu: “Svima nam Meessi, Meessi...” i dalje znate što.

Na terenu je Messi bio očajan, u trokutu Strinić - Brozović - Perišić gotovo nevidljiv, no svejedno nas je dvaput zeblo oko srca. Kad je Enzo Perez u 30. minuti promašio nebranjena vrata, te nakon Rebićeva starta koji je mogao prouzročiti crveni karton.

image
CLIVE BRUNSKILL

- Ostani, igraj dalje, dat ćeš gol - hrabrio ga je Dalić, iako bi ga mnogi rado ostavili na poluvremenu pod tušem. I onda show: u 53. minuti Rebić volejom kažnjava pogrešku vratara Caballera.

- Opet bih je opalio iz prve - prokomentirao je opaske o logičnom štopanju lopte i elegantnom plasiranju u mrežu.

U 80. minuti Modrić udarcem izvan kaznenog prostora 2:0, u 90. minuti Rakitić na asistenciju Kovačića 3:0. Te večeri Modrić je nagradom za igrača utakmice prijavio kandidaturu za Zlatnu loptu, Rakitić je odigrao maestralnu ulogu u pripremi, podastrijevši izborniku sve alate kako limitirati Messija, ali i u vlastitoj izvedbi, Brozović je u toj misiji ‘odvalio’ lavovski dio posla, a sve ostalo, i svi ostali, štimali su - po najljepšim željama. Hrvatska je bacila Argentinu na koljena, više od 30 tisuća njezinih fanova u nevjerici napuštalo je tribine, pet tisuća naših veselilo se do zore.

Smijete sanjati

- Messi nije zaplakao dok je napuštao travnjak, ali sigurno bi mu bilo lakše da je zaplakao - takvi i slični komentari dominirali su medijima širom planeta. I poruka Hrvatima:

- Smijete sanjati, vaša momčad može ponoviti 1998. godinu.

Zato je Maradona u loži djelovao kao slomljen čovjek:

- Modrić je bio savršen. Poželiš da su takvi igrači Argentinci.

- To nam je potvrda da se možemo nositi s najboljima - govorio je Mario Mandžukić.

U komentarima u SN isticali smo: “Za ovu Hrvatsku ništa više nije bauk, Granica se danas ne vidi“. Zlatko Dalić je opisao:

- Ulazimo u svlačionicu, svi redom uzimaju mobitele i otvaraju videa: Hrvatska gori!... Svi su poletjeli, ja izlazim, distanciram se.

Što sada napraviti? Nešto sam dužan učiniti jer ne smije nas ‘uzeti’. Na konferenciji za novinare Stipe Pletikosa, koji je radio za HRT, pita me: “Što ova Hrvatska može?”. Odgovaram: “Ne može ništa ako nas prebaci… Moramo ostati mirni, skromni i ponizni”.

Poniznost nikad kao tada nije isticana u Hrvata. I uvriježilo se. Jedna je to od najvećih pobjeda, rezultatski poput one nad Nijemcima 1998. u Lyonu, po mnogočemu briljantna izvedba, slavni skalp, samopouzdanje do neba i fantastično ozračje. Guštali smo i maštali. Nižni Novgorod zvao nas je ponovno na osminu finala.

Linker
26. travanj 2024 21:31