Analizira Tomislav Stipić, bivši trener Slaven Belupa
Prije ovog dvoboja identična je bila startna pozicija obje reprezentacije. U grupnoj fazi tek su se u trećoj utakmici i Hrvatska (3:1 protiv Škotske) i Španjolska (5:0 protiv Slovačke) probudile i zadovoljile načinom igre i rezultatom. To je bilo dovoljno da naši navijači okupiraju Kopenhagen, vladaju atmosferom i pobijede, kao i inače, na tribinama.
Na terenu u prvom poluvremenu Španjolska dobra i dominantna u posjedu kroz poznatu “tiki-taku”. Kroz rošade pozicija stvarali su prostor kroz centar, ali i po bokovima. Opasnost su sijali kroz ubacivanje veznih igrača iz drugog plana te nakon dijagonalnih ubačaja na utrčavanje bekova. Centaršutevi s bokova u kazneni prostor i statistika kornera od 6:0 u prvom poluvremenu dovoljno ilustriraju dominaciju Španjolske.
Hrvatska je svjesno bila u podređenom položaju s čekanjem na tu pogrešku koja se dogodila kod vodećeg zgoditka. Kopirali smo uspješnu taktiku Švedske protiv Španjolske, samo što je za Skandinavce to “radno” prirodno, a za nas, na žalost, neprirodno. Kao da smo od prve minute priželjkivali izvođenje jedanaesteraca.
Problem je bio u tome što je Španjolska bila bolja u tranziciji po izgubljenoj lopti, nego Hrvatska u tranziciji po osvojenoj lopti.
Vodstvo Španjolske i pogodak za 3:1 u drugom poluvremenu stigli su po istoj šabloni - nakon centaršuta i dijagonale, pa utrčavanje njihovog beka gdje hrvatski igrači rade individualne pogreške u defenzivnom pozicioniranju. Nakon toga Luis Enrique radi zamjene, malo podcjenjuje rezultat i širi osjećaj da je utakmica dobivena.
Ali, kad god se Hrvatska hrabro podigla, došla s loptom na njihovu zadnju liniju i vršila “stres”, bili smo u prilici za gol, kao u 67. minuti preko Gvardiola. Ipak, za to smo trebali igrati više “hrvatski”. Tek nakon 1:3, kad je utakmica bila gotovo izgubljena, Hrvatska je pokazala veliki moral i “comeback” kvalitete. U produžecima smo bili euforični i išli smo “all inn”.
Međutim, situacijski se nismo uspjeli smiriti na terenu jer smo kroz razne zamjene koje su donijele produžetke imali poteškoća naći izbalansirani raspored igrača na terenu, pogotovo nakon tranzicije po izgubljenoj lopti i centaršuteva kao kod četvrtog gola, kad je Brekalo igrao desnog beka.
Imali smo u ovoj utakmici dobrog suca, kao i taj poznati djelić sreće i vatrene navijače, ali jednostavno zbog količine individualnih pogrešaka i neprirodnog pristupa naše momčadi u dužem razdoblju utakmice nismo mogli ostvariti više.
