Nakon karambola u Portugalu izbornik Zlatko Dalić podesio je oštećenu momčad nazad na tvorničke postavke. U Parizu je, dakle, trebalo krenuti ispočetka, umiti se, počešljati, oprati zube i očistiti nokte, pokazati poniznost i prizemljenost, vratiti na teren zdravu sportsku energiju, demonstrirati ponos i karakter svjetskog doprvaka. I 'Vatrenima' u tom pogledu niste imali što predbaciti, bilo je to uredno i odgovorno, ali ako u gostima kod svjetskog prvaka niste opremljeni "faktorom x", računajte da se kući u najboljem slučaju vraćate samo s podnošljivim porazom u prtljazi.
Premda nije bilo Modrića ni Mbappea, a utakmicom nije zapovijedao Nestor Pitana, utakmica je na koncu imala sve elemente finala Svjetskog prvenstva. Za početak, još jednom je završilo pobjedom 'trikolora' 4-2. U tu pobjedu naši su igrači ugradili jedan nesretan autogol i jedan nategnuti jedanaesterac dosuđen nakon Brozovićeva nehotičnog igranja rukom. U najvećem dijelu prvog poluvremena, baš kao i u Moskvi, gledali smo sudar dvije ravnopravne momčadi, ali na koncu su set vještina fracuskih igrača i njihov izbrušen pobjednički mentalitet priču odveli u uvijek istom poznatom pravcu. Francuska ostaje penicilin za našu nacionalnu momčad.
U potrazi za odgovorima na otvorena pitanja izbornik je u Parizu bacio u vatru nekolicinu novih igrača. Ne bismo se kladili da je negdje posebno profitirao. U perspektivi bi mogao ojačati obrambenu konkurenciju snažnim i samouvjerenim Uremovićem prije nego li sa Ćaletom-Carom, dok je Melnjak u bogatoj konkurenciji ljevaka u obrani ipak samo prolaznik kroz ovu priču. Sada smo saznali da Mateo Kovačić u okruženju senatora (Perišić, Brozović pa i Rebić) igra s više sigurnosti, u stanju je prekoračiti Rubikon i dubinskim dodavanjem proći kroz obranu velike momčadi u Asanovićevom stilu, kao nožem kroz putar. Vidjeli smo i da Brekalo zasad bolje funkcionira kao džoker s klupe. Neustrašiv je u duelu, okomit, moderan igrač, ali i dalje u igri prisutan samo na mahove. Na Vlašića u izdanju s ruskih terena očito ćemo morati pričekati još izvjesno vrijeme, barem kada su protivnici visoke klase u pitanju.
Ako je Dalić u Parizu pokušavao vratiti ponos, njegov kolega Deschamps utakmicu je shvatio kao pokaznu vježbu za Ronalda Koemana pod radnim naslovom 'novo lansiranje Griezmanna u orbitu'. Nogometašu koji je prošlu sezonu pored Lea Messija u klubu izgledao kao komad precijenjene bižuterije Deschamps je pronašao ulogu iza dvojice napadača, a 'mali princ' je suptilno štrikao u toj zoni terena, povezivao redove, uvodio napadače u prilike, zabijao i asistirao. Kada malo bolje razmislite, predstavio se kao jedini izvanserijski nogometaš što je bilo dovoljno za visoku pobjedu njegove momčadi...