Čekali smo čekali i - dočekali. Po onoj staroj, tko čeka, dočeka. Hrvatska je usred Pariza konačno pobijedila Francusku, nakon 24 godine bezuspješnih pokušaja. Najteži porazi od Tricolora bili su oni u polufinalu Svjetskog prvenstva 1998. godine, te u finalu ruskog Mundijala. Tih 1:2 i 2:4 ostali su kao gorka uspomena, jer su to dakako bile naše najvažnije utakmice u povijesti. Dan nakon pobjede porazgovarali smo s tri bivša hrvatska reprezentativca koja su svjedočila tim porazima. I koji su naravno bili presretni zbog činjenice da smo napokon uspjeli na obje plećke položiti te za nas strašno nezgodne Francuze.
- Zaista smo u Parizu igrali odlično. Sjajno smo držali posjed lopte, a obrana je bila odlična. Kad igraju Modrić, Kovačić i Brozović onda zaista imamo strašnu veznu liniju. Još kad se ubaci Majer, onda sve to izgleda, jako, jako dobro. Htio bih da smo još malo opasniji prema naprijed, ali dobro, igrali smo protiv Francuske, protiv svjetskih prvaka - kaže nam Silvio Marić
Marić je u onom polufinalu 1998. godine u igru ušao u zadnjih 25 minuta umjesto Zvonimira Bobana.
- Hrvatska je u Parizu pokazala da može biti neugodna za sve, a s takvom igrom kakvu je pokazala protiv Francuske u Parizu, može daleko dogurati na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Neću kazati da ćemo biti favoriti za naslov svjetskog prvaka, ali ćemo za sve najjači reprezentacije svijeta biti nagazna mina. Vjerujte, s Hrvatskom nitko ne želi igrati, svi bi nas najradije izbjegli. Jer smo mi u stanju s posjedom kontrolirati igru, a to ne voli niti jedan suparnik. Još samo da stvaramo više šansi i zabijamo više pogodaka. To je jedan segment koji bi nas onda svrstao u zaista najbolje reprezentacije na svijetu.
Pitamo Maru zašto do ponedjeljka, svih tih silnih godina nismo uspjeli pobijediti Francuze?
- Moje je mišljenje da su oni tjelesno nadmoćniji od nas i da je to bio glavni razlog. Jednostavno nam nisu odgovarali. Kao što nam recimo ne odgovaraju niti Portugalci primjerice. Naravno, osim te tjelesne nadmoćnosti, uvijek su bili kvalitetni, uvijek su imali veliki broj vrhunskih nogometaša u svom rosteru.
Sjetili smo se onog polufinala u Francuskoj 1998. godine...
- Bilo je 'na knap'. Bili su gotovi, da smo malo duže izdržali... No dobro, imali smo u posljednjih pola sata igrača više, a nismo ništa napravili, nismo mogli zabiti gol. Prije nego sam tada ušao u igru umjesto Bobana, bile su polemike da li da uđem ja ili Prosinečki, ili obojica. Kasnije je Ćiro govorio da je prije trebao ubaciti Prosinečkog, ali taj brod je već bio otplovio - zaključio je Marić
Goran Vlaović je bio u udarnom sastavu te 1998. godine kad su Vatreni posrnuli od Tricolora nakon vodstva od 1:0.
- Konačno pobjeda nad Francuzima, zaslužena. Bili smo i dosada u nekoliko utakmica blizu taj trijumf, nažalost nije se dogodio. Sad smo u Parizu stvarno bili odlični, zabili smo gol, očito na vrijeme. Francuzi su bili da tako kažem, 'u banani' - kaže Vlaović
Kaže nam kako se ne slaže s konstatacijom da su Francuzi uvijek bili bolji kad su nas pobjeđivali.
- Da, rezultatski su bili bolji, to jest činjenica. No na terenu nije to tako uvijek izgledalo. Mislim da je činjenica da ih nikad nismo pobijedili zapravo neka slučajnost! Kad ih nismo dobivali, počele su priče oko toga da ih ne možemo dobiti, stvarala se napetost. Tako da smo stalno u utakmicama protiv njih igrali pod pritiskom. Neke posljednje utakmice s njima, uključujući i finale Svjetskog prvenstva nismo bili slabiji. Zapravo, bili smo i bolji. I to protiv Francuske koja je po meni jača nego što je bila u ona naša
I s Goranom smo se prisjetili tog polufinala 1998. godine.
- To je po meni bila izjednačena utakmica. Igrački su tada bili nešto malo jači od nas. Međutim, kad pogledate sada, Francuska je po imenima zaista jača od Hrvatske. Ne samo dana svakoj poziciji imaju neku svjetsku zvijezdu koja je ostvarila transfer od 30 na više milijuna eura, nego imaju i zamjenske igrače s istim takvim ciframa. A mi smo već i u Splitu odigrali s njima izjednačenu utakmicu. S ovakvom igrom kakvu smo ponudili u Parizu, možemo biti itekako konkurentni na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Nemojte zaboraviti da su nam u ponedjeljak nedostajala dva bitna igrača, Gvardiol i Perišić. Perišić nam prema naprijed daje ofenzivnu snagu, koja nam je vidljivo nedostajala na ovim utakmicama Lige nacija - zaključio je Vlaović
Josip Pivarić je pak bio dio nacionalne vrste u Rusiji, finale s Francuzima je odgledao s klupe.
- Super smo igrali u Parizu i eto, konačno se dogodila ta pobjeda nad Francuzima. Najviše se divim našoj veznoj liniji koja je trenutačno najbolja na svijetu. Kako su samo usklađeni Modrić, Kovačić i Brozović... To je čisto savršenstvo. Kad oni tako igraju, onda je svima lakše. Baš sam uživao gledati utakmicu s Francuzima - kaže nam Pivarić
Veli da je impresioniran i igrom obrane.
- Dečki iz obrane su sjajno rješavali sve situacije. Bez ikakvih problema. Imao sam osjećaj da nam Francuzi ne mogu zabiti pogodak. Eventualno iz nekog prekida, ali nikako drukčije. Tako smo sigurno djelovali.
A na pitanje zašto do ponedjeljka nikad nismo uspijevali pobijediti društvo iz Francuske kaže.
- Pa Francuska je uvijek bila strahovito moćna. Nije to tako čudno što ih dosada nismo uspijevali dobiti. Pa i druge reprezentacije, one najbolje teško ih pobjeđuju, nismo samo mi takav slučaj. Nekad su nam se utakmice krivo otvarale, baš nam se to dogodilo u finalu Svjetskog prvenstva u Rusiji. Igrali smo mi s njima u nekim utakmicama jako dobro, samo što je rezultat odlazi na njihovu stranu. Ona finalna utakmica, kao što je otišla na njihovu, isto tako je mogla otići na našu stranu. Neka se ovom pariškom pobjedom tradicija okrene na našu stranu - zaključio je Pivarić