Još nismo vidjeli sportaša koji se tako efikasno obračunava s kritičarima. Triput su ga žestoko podcijenili, a on ne mari za to. Sve im je oprostio, ali nismo sigurni da nekima ne zadaje bol...
Luka Modrić u Osijeku je zabio iz slobodnjaka još za Dinamo 19. kolovoza 2007. godine vrataru Marinu Skenderu u Gradskom vrtu. Čak i tada, a kamoli kroz tri ranije sezone mnogi su tvrdili da nikad neće biti veliki igrač. Ako ne s drugim argumentima onda da je fizički slab i nema šanse u gladijatorskoj areni.
- Propali smo, s kim ćemo igrati, pa ne misliš valjda da je Luka Modrić taj? Ne može on, kako? - kao skicu toga doba prenosimo događaj od 23. lipnja 2006. godine, nakon ispadanja od Australije na SP-u u Njemačkoj, kako su unisono u redakciji Sportskih novosti prema autoru ovog teksta krenuli i direktor i dugogodišnji urednik...
Dok su neki vjerovali kako je Modrić igrač za Barcelonu, koja je tada bila pojam kvalitete s Xavijem, Iniestom, Messijem... nemalo je onih koji su tvrdili da će završiti u Sturmu iz Graza, a čak i neka najzvučnije imena hrvatskog nogometa uvjeravala su kako nema šanse da netko za njega plati deset milijuna eura. Dinamo je na kraju od Tottenhama inkasirao 22,5 milijuna eura, a on postao legenda još većeg kluba od Barce - Real Madrida.
Ništa manje nisu ga podcijenili niti kad su od 2017. i repova nakon svjedočenja na sudu u Osijeku krenule tvrdnje da se treba oprostiti od reprezentacije. Nisu vjerovali da će ikad postati Zlatna lopta i osvojiti tri medalje s Vatrenima, osim toga igrati finale te biti najbolji na Svjetskom prvenstvu. Ništa od toga ne bi imao da je tada prestao igrati za Hrvatsku, nedostajala bi mu bolja polovica karijere.
U novije doba i treći su put pokazalo kako mnogi pratitelji nogometa niti nakon što je 21 godinu u profesionalnom svijetu zapravo ne poznaju i ne razumiju Luku Modriću. Njegov način razmišljanja, energiju i vječnu inspiriranost s loptom te želju za novim pobjedama i uspjesima. Koliko je samo bilo "hračkanja" po najvećem od najvećih na Euru u Njemačkoj, stekao se dojam da su neki isti koji su prije dvadesetak godina tvrdili da neće biti igrač danas ljuti što se još nije oprostio. Pa što i dalje radi na terenu, graktali su.
Jedan od trenera koji su s njim radili u HNL-u govorio je piscu ovih redaka uoči Njemačke.
- Kad bih ja bio izbornik, Modrić bi kraj mene sjedio na klupi i eventualno dobio dvadeset minuta.
Nakon Osijeka čitamo komentare u kojima mu se ispričavaju oni koji su pisali da treba u mirovinu, da uzima mjesto mlađima, a vjerojatno će nakon prvog sljedećeg poraza biti – što taj starac još radi u reprezentaciji? Luka Modrić ima 39 godina, danas u vrhunskom sportu ima i starijih od njega, dovoljno je spomenuti Cristiana Ronalda i LeBrona Jamesa. Kao što oni neće vječno trajati neće ni on, ali Luka Modrić sa 39 godina igra takav nogomet da se pitamo hoćemo li tako skoro opet imati nogometaša koji će na svojem vrhuncu biti dobar kao Luka sa 39. Svi bi hrvatski igraći sve dali da ikad zaigraju kao Luka sa 39. I ne samo hrvatski, 99 posto svjetskih.
U Hrvatskoj niti danas mnogi nisu svjesni kakva je Luka legenda. Na svakom stadionu u Španjolskoj dobiva ovacije, a ogromna većina Hrvata ga obožava. Što se lijepo vidjelo na Opus Areni. Narod se po pitanju Modrića ne može prevariti. Ako izuzmemo dežurne internet trolove.
Tri puta su ga brutalno, grubo i ružno podcijenili, pa i ponizili, tri puta je dokazao svu bedastoću, šarlatanstvo, a u nekim slučajevima zacijelo i malicioznost tih teza. Je li vrijeme da se svi okane ćoravog posla i prestanu baviti s time dokad će Modrić igrati. Koliko je god sarkazam dio ljudskog karaktera. Sam je rekao, igrat će dok će se osjećati moćno i biti sposoban Hrvatsku činiti boljom. A kad jednom kaže "kraj" ostat će nam tiskati knjige i otvarati muzeje o velikom Luki kakvog u Hrvata nije bilo. Čovjeku besmrtnih djela.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....