Bi li bilo ispravnije, domoljubnije, poštenije da je Borna Sosa još neko vrijeme čekao i onda zaigrao za Hrvatsku iako osjeća neko nezadovoljstvo? Skupio bi vjerojatno u budućnosti nekoliko desetaka nastupa, tko zna, možda bi dogurao i do “stotke”, igrao na europskim i svjetskim prvenstvima.
Dakle, Borna Sosa imao je, praktički, siguran reprezentativni put, uz ovakav ili bolji status u Bundesligi, sad, za tri mjeseca, pola godine, stigao bi taj poziv. Stoga je njegova odluka da kaže “da” Njemačkoj iako FIFA još nije dala zeleno svjetlo sigurno bila još teža, još riskantnija i još više govori koliko su Sosi zasmetale neke stvari oko reprezentacije. Nitko ne odlazi u “pečalbu” jednostavno i preko noći, ni pekar, ni građevinac, ni doktor pa ni nogometaš, to je izlazak iz zone komfora, odluka kod koje plusevi moraju jako prevagnuti nad minusima za takav potez. Kod Sose su, očito, prevagnuli.
Nije Sosa prvi niti zadnji igrač koji je osjetio neku nepravdu u reprezentaciji, koji misli da je trebao ranije zaigrati ili da je netko nezasluženo ispred njega. Tumačenja su subjektivna od igrača do igrača, neki su taj osjećaj zauvijek zatomili uime dječačkog sna o igranju za Hrvatsku, neki su nezadovoljstvo pokazali odlaskom iz kampa, neki “pobunom” na Svjetskom prvenstvu, neki su, poput Ademija i Sose, odlučili prihvatiti poziv neke druge reprezentacije.
I potpuno je promašeno reći da su time nekoga izdali, potpuno je promašeno uspoređivati Sosu s Rakitićem ili Vrsaljkom koji je “riskirao karijeru za Hrvatsku”, Modrićem ili - bilo kime. Za reprezentaciju se igra bez upitnika i uvjeta, netko je na to spreman, netko nije iz ovog ili onog, objektivnog ili subjektivnog razloga. A kad je već tako, onda je poštenije i domoljubnije otići, nego igrati uz bilo kakvu negativnu emociju. A je li Sosa dobro odabrao, pokazat će njegova daljnja karijera, je li više izgubio on ili hrvatski nogomet.
U svakom slučaju, osuđivati ga za takvu odluku, prozivati ga zbog izdaje i nedostatka domoljublja nije ispravno. Najteže je otići iz svoje zemlje, mora čovjek imati stvarno dobar razlog, osjećati da je tako najbolje da bi povukao takav potez. Jer, na kraju, on je taj koji se s tom odlukom i njezinim posljedicama mora nositi i ne treba mu zamjeriti!