Hrvatska je zaslužila ovaj remi jer neodlučeno je pošten rezultat. Premda Vatreni i dalje nemaju pobjedu nad Francuskom i ostaje da nikad nisu svladali nijedne svjetske prvake, rezultat je to koji vraća raspoloženje, samopouzdanje, vjeru da se može više i u konačnici ostati u elitnoj kategoriji.
Andrej Kramarić je u stilu Marka Livaja s bijele točke doveo Poljud u ekstazu, a kako je na njemu i napravljen kazneni udarac, on je još jednom hrvatski junak večeri. U završnom jurišu mogli smo doći i do pobjede, hrabri što je nakon izlaska Luka Modrića reprezentacija proigrala, narasla, te pokazala da hrvatski nogomet ima kapacitete. Štoviše, Luka Sučić imao je šansu za pobjedu koju nije zabio...
Šteta, reći ćemo još jednom što nismo bili malo pametniji i pažljiviji jer moglo se napraviti više, mogao je to biti prvi trijumf nad Tricolorima, ali moramo biti svjesni da smo do 83. minute bili primorani komentirati "deja vu", kako bi rekli Francuzi, a mi "najskuplja je škola na vlastitim pogreškama". Pogotovo ako je ne svladaš.
Priča je ponovno djelovala isto kao u finalu SP-a i svaki put potom – dojam je da Hrvatska nije igrala loše, a Tricolori su vodili. Francuzi su se postavili u kompaktan blok i čekali. U isti vrijeme, Vatreni vezu i daju svoje, no suparnici koriste pogreške i pukotine da ubodu i poentiraju. Hoćete u Moskvi, Parizu, Zagrebu ili Splitu, svejedno. Ljudi znaju kako igrati protiv nas i svaki put to naplate. Naravno da je Hrvatska mogla više, da je Budimir imao zicer kod 0:0, ali nije zabio, da su naši više napadali, ali svjesno su im taj posjed gosti dali.
Netko će reći "merci, monsieur Deschamps", što danas možemo pisati kako se Hrvatska pristojno nosila i nije izgubila, ali zar nije jedna od glavnih teza snage Tricolora bogat izbor igrača, pa kad nema glavnih zvijezda ulijeću drugi, jako dobri! Vatreni su demonstrirali klasu u veznom redu, Kovačić je radio dobre stvari, iako Modrić nije bio na svojoj najvišoj razini i kod njega je očit umor, ali Kockasti nemaju napad potreban za pobjedu nad svjetskim prvacima. Usto, u obrani je opet bilo kikseva, kao što je gol Rabiota primljen preko Juranovića. Kad Livaković ne bi spašavao, završilo bi gore.
Nakon svega, čini se da bi Dalićeva Hrvatska i Deschampsova Francuska mogle igrati još stotinu puta i izgledale bi slično. Srećom, rezultat prvi put nije na našu štetu. Vidjeli smo odličnog Livakovića, moćnog Kovačića, strijelca Kramarića, dobrog Brozovića, ali samo ćemo konstatirati - Martin Erlić pokazao je da ako išta vrijedi u Serie A, onda su to obrambeni igrači.