Jasno mi je da nisu svi oduševljeni ovim natjecanjem, ali kada vidim da Francuska utakmicu s Danskom počinje u najjačem sastavu, znam da motivacija nije upitna, odmjereno Ralf Rangnick nakon pobjede u Gradskom vrtu pronalazi mjesto za Ligu nacija u novom svjetskom natjecateljskom poretku.
Taj se poredak sada već na godišnjoj bazi mijenja poput plastelina pod dječjim prstima - upravo smo postali bogatiji za "finalissimu" - ali nije na Rangnicku da bagatelizira vrijednost novih formata.
Stoperi su veliki problem
Pogotovo ne u trenutku kada manirom Usaina Bolta izlijeće iz startnog bloka: 63-godišnji Nijemac je prvi austrijski izbornik u modernoj povijesti koji se može pohvaliti pobjedom protiv Hrvatske i osvajanjem do jučer nepokorenog osječkog stadiona. On će do kraja ove mini-lige ostati itekako motiviran jer 34. momčad s Fifine ljestvice planira vratiti u krug dvadesetak najboljih na svijetu i učiniti je globalno relevantnom što ona danas ipak nije jer austrijski nogometaši će, za razliku od francuskih, hrvatskih ili danskih, Katar 2022 gledati na televiziji.
Ovaj uvod shvatite manje kao alibi 'vatrenima' i Zlatku Daliću, a više kao podsjetnik da jedan pametno osmišljen i atraktivno zapakiran Uefin format polako postaje vrući krumpir u rukama favorita, koji svoje prioritete očito slažu drukčije od gladnih vukova iz drugog ešalona. Francuska je, za ilustraciju, u petak izvela najjaču momčad protiv Danske i kapitulirala na Saint Denisu (1-2). U isto vrijeme Belgija se s De Bruyneom, Lukakuom i Hazardom u početnom sastavu pred svojom publikom raspala u 'klasiku' protiv Nizozemske (1-4). Hrvatska se lako uklopila u mozaik. Rekao bi cinik - to je ionako ono što Hrvatska redovito čini, već treću kampanju LN-a zaredom započinje kraljevskom porcijom.
Problemi nastupaju u trenutku kada jedan ovakav XXL doručak otvori apetit momčadi, pa ona onda nastavi gutati golove i izbornik se začas nađe u 'životu na vagi'. Jedan poraz izazvat će negodovanje u javnosti, dvije vezane čvrge poslužit će kao dovoljan razlog za masovno trolanje na društvenim mrežama, a treći (u paketu od četiri lipanjske utakmice) već bi mogao uskomešati strukture i zakotrljati priču o nasljednicima.
Tako jedno objektivno najmanje važno i naizgled tupo natjecanje može kroz desetak dana naoštriti, a možda i otpustiti vječno spremnu giljotinu iznad izborničke glave. Svjestan opasnosti koja se valja iza brda Dalić je odmah u Osijeku hladno i racionalno analizirao poraz. Momčad mu je, ocjenjuje, odigrala relativno kvalitetnih tridesetak minuta nakon čega se počela gasiti, da bi u nastavku igre potpuno iščezla s terena. Prelako je Hrvatska prepuštala posjed suparniku nudeći mu prostor za kontranapade.
Bez defenzivnog bloka na centru Austrijanci su brzo istrčavali pred obrambeni red 'vatrenih', a to je društvo u petak funkcioniralo poput Maginot linije. Ćaleta-Car koji taktički uzmiče i tobože čita namjere austrijskih napadača, Pongračić koji ga pogrešnim odlukama prati u stopu, Juranović kojeg suparnici preskaču kao čunjeve.
Analizirajući učinak momčadi po linijama, obrana se pokazala njezinim najslabijim dijelom i vodećim razlogom za brigu. Biologija polako miče s pozornice Domagoja Vidu i Dejana Lovrena, a kada njihova štafeta neočekivano ispadne iz Gvardiolovih ruku (20-godišnjaka nema niti u preostale tri utakmice) suočite se s nimalo ružičastom perspektivom da bedem gradite oko dvojice stopera koji zasad ne ulijevaju veliku vjeru ni suigračima niti navijačima.
Opća indisponiranost
Od veznog reda komponiranog od najskupljeg hrvatskog nogometaša (Kovačić), prvog veznjaka Serie A (Brozović) i člana udarne momčadi 'le championnata' prema L'Equipeu (Majer) definitivno se očekivalo više kontrole i napadačke inicijative, ali tu se nešto pitalo i Rangnicka. On je započeo utakmicu spuštenog garda (3-5-2) i shvativši na startu da mu stoperi plivaju na brisanom prostoru brzo se prešaltao na oprezniji (prema vlastitoj definiciji) 4-2-2-2 raspored. Umrtvio je utakmicu i dočekao da se klatno okrene na stranu njegove momčadi.
Indisponiran je, na koncu, bio i Zlatko Dalić. Iz teškog nokdauna nakon sat vremena igre htio je ustati uz pomoć Modrića, kao da je kapetanova desna vanjska džoker prikladan za svaku nevolju. Ako je trčao za rezultatom, izbornik je Modrića trebao na terenu od prve minute. Ako je tražio odgovore na otvorena pitanja, onda je odgovornost trebao podijeliti igračima koji traže svoje mjesto pod suncem...