Marco Pašalić ušuljao se početkom tjedna u nacionalnu momčad kroz ulaz za poslugu, i pet dana poslije saznao da je - njezina budućnost. Nekoliko zagrebačkih treninga, i desetak minuta utakmice u Rigi, bilo je dovoljno Zlatku Daliću da se zaljubi u energiju, emociju i nogometno znanje 23-godišnjeg krilnog napadača.
"Sada mogu i umrijeti"
- Pašalić i Baturina budućnost su reprezentacije. Dolaze u ovo okruženje sretni i ponosni, za razliku od nekih drugih, pokazuju veliku želju. Lijepo je što imamo takve igrače, komentirao je Dalić nakon pobjede protiv Latvije kojom su "vatreni" preskočili Velšane i utrčali u predsoblje Eura 2024. Nekoliko metara dalje Pašalić se pred novinarskim mikrofonima doslovce rastapao od sreće - "sada mogu i umrijeti, majke mi".
Putovanje Pašalića juniora u najmanju je ruku neobično, ako ne i filmsko. Prije dvije ili tri godine, ulazeći u seniorski nogomet, on se, nesiguran u vlastitu igračku klasu, kolebao između treninga u Dortmundu i "bauštele" u rodnom Karlsruheu. Onda je ljetos spustio razinu aspiracija, privremeno je odustao od Bundeslige i sletio na Rujevicu, kako bi svojoj karijeri pružio novu priliku. Rezultat znamo: u međuvremenu je Pašalić meteorski obasjao nebo hrvatske lige, dugo ovdje nismo gledali nogometaša s tako ubojitom ljevicom, a Damir Mišković se po tko zna koji put pokazao ekspertom za njuškanje i prekopavanje tuđih skladišta. Pašalića je doveo za sitniš, kroz godinu ili dvije, na njemu će okrenuti veliki novac.
Brzo premotavanje do sredine studenoga: još u ponedjeljak ujutro, tijekom Dalićeve uvodne presice, Pašalića nije bilo niti na mapi (čitaj: pretpozivu). Kada je nekoliko sati kasnije postalo jasno da je Mateo Kovačić otpao za završne dvije utakmice kvalifikacijske kampanje, izbornik je avionskom kartom odlučio počastiti mladog riječkog asa, ali bila je to više kurtoazna gesta nego izbornikovo pismo namjere. Dotad je, naime, Dalić sa suradnicima već pripremio teren za promociju drugog talenta, regrutiranog iz kvote dijaspore. Okolnosti su se namjestile tako da Luka Sučić napokon zaigra od prve minute.
Sučića je, međutim, viroza izbacila iz pogona, i on je u petak propustio let prema Baltiku. Dalić je i bez njega skrojio strategiju za šetnju do bodova; onaj alarm koji su potegnuli s dva poraza u listopadu mobilizirao je "vatrene" do te mjere da je svejedno bilo tko će započeti utakmicu, a onda je na kraju meča izbornik iskoristio i manevarski prostor za afirmaciju dvojice igrača za budućnost.
Ako je ovaj kvalifikacijski ciklus odradio u promjenljivoj formi, uz previše rezultatskih oscilacija, Dalić barem nije zakazao, kada je u pitanju novačenje i osvježavanje kadra. Od ranih dana izborničkog mandata, 57-godišnjak pokazuje tu crtu da se u nevolji okrene mladim igračima, ili onima čiji potencijali zbog različitih razloga nikada na međunarodnoj pozornici nisu otključani do kraja. Odmah nakon Rusije, u Ligi nacija provjeravao je klasu Santinija i Livaje. Uvodio je ubrzo u program i igrače koji su se izlegli u inkubatoru mlade reprezentacije, Vlašića i Brekala, nadopunjavao kadar pozivnicama Melnjaku i Uremoviću. Dopisivao je i precrtavao, odustajao od još mladih Jedvaja i Ćalete-Cara, jer je veći potencijal i motiv prepoznavao u Sosi, Ivanušecu, Šutalu, Stanišiću, Erliću i Gvardiolu. Posljednja petorica započela su utakmicu u Rigi, i odradili je manirom starih rutinera. Ivanušec je asistirao za vodeći gol, a kvartet Stanišić - Šutalo - Erlić - Gvardiol nije dopustio Latvijcima da ozbiljnim udarcem zagriju Dominika Livakovića, koji je meč završio neocijenjen.
Bilo je to prije tri godine
Sada je red došao na Marca Pašalića i Martina Baturinu. Oni su počašćeni privilegijem da se širokoj publici predstave u pobjedničkom ambijentu, na kraju već dobivene utakmice. Pašalić je te mrvice minutaže iskoristio za nekoliko furioznih sprinteva i jedan ulazak u priliku. Centimetri su ga dijelili od jackpota u prvom nastupu, uzdrmao je vratnicu, i lopta se u nastavku priče prošetala po gol-crti, ali uz takav stav i energiju, Pašalić neće dugo čekati na pogodak u dresu nacionalne momčadi.
Jesenska avantura hrvatske reprezentacije 2023. još do jučer je podsjećala na najturbulentniju epizodu Dalićeva mandata, onu otprije tri godine. Tada su "vatreni" uletjeli u zonu nemirnog leta i tresli se od listopada 2020. do ožujka 2021. godine, nanizavši pet utakmica bez pobjede (porazi protiv Francuske, Švedske, Portugala i Slovenije, uz remi s Turskom). Onda su napokon pobijedili Cipar i mirno krenuli prema finalnom turniru Eura.
"Uvijek smo nakon takvih iskustava dobri na velikim natjecanjima", Dalić već diskretno najavljuje novi veliki rezultat sljedećeg ljeta...