Zlatko Dalić na startu svoje pete kvalifikacijske kampanje s "vatrenima" nastavlja pomicati granice. Premda je cijepljen protiv karizme Ćire Blaževića i imun na šarm Slavena Bilića, "ponizni izbornik", kojeg bi neupućen netko lako zamijenio za školskog vjeroučitelja, odavno je iskoračio iz kategorije s popularnijim prethodnicima i za sebe je počeo zidati posebnu sobu u HNS-ovoj Kući slavnih. I Ćiru i Bilića 58-godišnjak je višestruko nadmašio: prvo brojem medalja, pa brojem ulaznica za finalne turnire pod kapom Fife i Uefe, a sada se sprema izglancati i novi zlatni standard na planu osvojenih bodova u kvalifikacijskoj skupini. I to s rekordnim brojem veterana u startnoj momčadi...
1) Dalić express juri pored Bilić boysa
U izlučni ciklus za SAD, Kanadu i Meksiko 2026, nacionalna momčad uletjela je kao Dalić express, s četiri pobjede iz četiri početne utakmice, čime ostatak kvalifikacijske priče polako prerasta u formalnost. U pregledu najluđih hrvatskih putovanja prema velikim turnirima famozno putovanje 2006. i 2007. godine, do daljnjeg zauzima posebno mjesto, jer je renovirana momčad pod Bilićevim vodstvom tada protutnjala do završnice Eura 2008, s dvije pobjede protiv Engleske, ispred Rusije, Izraela, Makedonije, Estonije i Andore, s čak devet trijumfa i 29 bodova (iz dvanaest utakmica). Taj je marš ponekad izgledao tako moćno da su u engleskim medijima "vatrene" prekrstili u Bilić boyse, prema uzoru na zloglasni mafijaški gang koji je prije stotinjak godina terorizirao Glasgow (Billy boys).
Igrajući se s tim predloškom, Dalić je zaveo ozbiljan zulum puneći mrežu Češkoj, Gibraltaru i Crnoj Gori. Ova je kvalifikacijska skupina, naravno, neusporedivo slabija od one otprije 19 godina, ali Luka Modrić se ne opterećuje takvim sitnicama. Vječni mladić hrvatskog nogometa predvodio je Bilić boyse do svojeg drugog velikog turnira, a sada kao strojovođa upravlja Dalić expressom dok juri po svoje peto svjetsko prvenstvo. Prema uvjerljivosti, uz bok Hrvatskoj u kvalifikacijama trenutačno su Španjolci, Norvežani i Englezi.
2) Imamo bekove, imamo forove...
Da su "forovi" nacionalne momčadi vrući, jasno je od prve kvalifikacijske utakmice (7-1 protiv Gibraltara) kada su se u strijelce upisali svi napadači iz protokola utakmice (po dva gola Andreja Kramarića i Franje Ivanovića, po jedan Ivana Perišića i Ante Budimira). U međuvremenu su Budimir i Ivanović nastavili isporučivati pogotke na klupskim adresama, a Perišić i Kramarić zakopali mali golgeterski rat u jurnjavi za rekordom Davora Šukera. Perišić se na sredini kvalifikacija zaustavio na brojci 37, dok mu Kramarić puše za vrat s 36. Šukerova letvica (45 golova) više zaista ne izgleda nedokučivo.
Ali posljednje dvije utakmice Daliću su bile barem jednako važne u pogledu zaoštravanja konkurencije za bekovske pozicije. Lišen pomoći Joška Gvardiola, izbornik je u petak u Torshavnu krpao bekovske pozicije iz robnih rezervi, provocirajući među Dinamovim navijačima pitanje - a gdje je Moris Valinčić? Nekoliko dana poslije Valinčić je u razredu nada za budućnost, jer je Jakić protiv Crnogoraca odigrao veliku utakmicu na desnom boku, a Josip Stanišić na suprotnoj strani terena uopće nije zaostajao. Iza njih u hijerarhiji su Sosa i Ivan Smolčić, a ispred svih, naravno, Gvardiol. Teško da za sve nabrojene može biti mjesta u avionu za Ameriku.
3) Jedan Sučić naprijed, drugi Sučić stoj
Potraga za novim licem koje bi moglo oplemeniti igru veznog reda "vatrenih" spletom okolnosti postaje mala obiteljska drama. Luka Sučić ogriješio se o izbornikov kodeks i završio u frižideru, iako je u ovom trenutku s 23 navršene godine i 17 nastupa za reprezentaciju već mogao zacementirati status 12. igrača, onog koji neizbježno upada u sastav čim se ozljedi netko od senatora, prije Lovre Majera ili Martina Baturine. U neobičnom zapletu dvije godine mlađi Sučić, nova zvijezda "nerazzurra", zgrabio je dres i nema ga namjeru tek tako ispustiti iz ruku. Dalić je odmah nakon Crne Gore poslao poruku Luki Sučiću, Bruni Petkoviću i ostalim kandidatima koji su se s terena preselili na margine rostera: niste otpisani, sve ovisi o vama.
4) San o Americi i američki san
Nakon što su reprezentaciju pratili na Dalekom i Bliskom istoku (Japan, Katar), s njom obišli Brazil, navijači danas sanjaju o Americi kao o obećanoj nogometnoj zemlji. Svjetsko prvenstvo 2026 bit će čudo neviđeno, od formata turnira preko mješavine kultura do različitih vremenskih zona na istom kontinentu, a mi ovdje dotad registriramo da san o Americi nije isto što i američki san. O tome bi vam više mogli kazati Marco Pašalić i Petar Musa, nogometaši koji su selidbom preko velike bare dramatično napucali svoj nogometni rejting, nazabijali se golova u MLS-u, ali su potonuli u Dalićevoj hijerarhiji. Pašaliću je 14 golova u 35 nastupa za Orlando bila dovoljno dobra preporuka za deset minuta protiv Farskih otoka, a Musa je potpuno nestao s radara, iako u dresu Dallasa brusi zavidnu golgetersku statistiku.
5) Prosinečkog "pratila zla kob"
"Veliki Žuti" planirao je na račun Češke dogurati do baraža, i onda uz osmijeh sreće Crnu Goru odvesti na njezino prvo veliko natjecanje od samostalnosti, ali plan se izjalovio već do sredine kampanje. Predsjednik Saveza Dejan Savićević u neformalnom razgovoru Prosinečkog će poštedjeti kritike - "Robija je, kao i njegove prethodnike, od prvog dana pratila zla kob s ozljedama i izostancima" - ali na kraju ovog ciklusa dvije strane će uz ovakav rezultat teško pronaći motive za nastavak suradnje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....