U ponedjeljak prijepodne zakazali su sastanak u klupskim prostorijama. No, već na terenu Meazze, prilikom posljednje utakmice sezone s Veronom, primijetili su mnogi kako vlasnik Milana Gerry Cardinale i direktor nogometa Paolo Maldini diskutiraju sve samo ne prijateljski. Malo je tko mogao pomisliti da između gazde i legende kluba, koji četiri godine "ureduje" u sportskom sektoru, stvari stoje tako loše.
Na sastanku je, kažu upućeni, frcalo. Maldini je tražio od gazde da napokon ozbiljnije posloži proračun za ljetni prijelazni rok, jer se s novcem koji je na raspolaganju njemu i sportskom direktoru Massaru ne može okupiti momčad za visoke ambicije kluba kao što je Milan. Cardinale nije ostao dužan Maldiniju, jer mu je spočitnuo da je izborena Liga prvaka samo zato što je Juventus kažnjen oduzimanjem bodova, izgubljeno je polufinale LP s Interom, ispalo se u Kupu i izgubilo u Superkupu s Interom. Dok je Maldini pokušavao objasniti da je kadar momčadi takav kakav je i teško je održati visoku natjecateljsku razinu bez pojačanja, Cardinale je izvukao "asove iz rukava", predbacujući Maldiniju da je "bacio" 35 milijuna eura na jednog igrača koji uopće ne igra (De Ketelaere), a visoku plaću je dao drugom igraču koji malo i loše igra (Origi). I tu su, kažu analitičari Milana, stvari poprimile dimenziju velike svađe nakon koje je bilo jasno da ta dva čovjeka više ne mogu zajedno.
Cardinale je 11 mjeseci nakon što je potpisao Maldiniju novi dvogodišnji ugovor dao otkaz simbolu Rossonera, te uz to je uskratio daljnje povjerenje sportskom direktoru. Ricky Massara bio je desna ruka Maldinija i jedan od najzaslužnijih što se klub nakon dugo vremena izdigao. Spominjalo se u utorak i Zvonimira Bobana, koji je bio dio trijumvirata (Boban - Maldini - Massara), a kojeg se tretira kao onog koji je pridonio najboljim odlukama (promjena trenera Giampaola, inzistiranje na dovođenju Ibrahimovića, Leaoa, Bennacera...) kluba dok mu otkaz nije dao prijašnji vlasnik Paul Singer zbog sukoba s predsjednikom uprave Gazidisom. Nekoliko godina kasnije u Milanu nema ni Singera (prodao klub Cardinaleu), nema Bobana, otišao je i Gazidis, a sada su eto otjerani Maldini i Massara. Za Milan je takva fluktuacija najbolji znak da stvari ne idu dobro.
Oni koji pažljivije prate zbivanja u Milanu sjetit će se da je Cardinale, kad je lani kupio klub, u prvim medijskim istupima kazao kako ima jasnu ideju vođenja, te da će u razgovoru s Maldinijem spoznati poklapaju li im se vizije. Kada je ugovor potpisan činilo se da je tako, no tijekom ove sezone, kada rezultati nisu bili na razini očekivanja, bilo je vidljivo kako između vlasnika i glavnog nogometnog direktora nema zajedničkog djelovanja. Maldini, kao i Boban te svi koji su bili akteri velikog Berlusconijevog Milana, imaju jasne ideje kako bi klub trebao funkcionirati da bi bio na razinama barem približnima onom Milanu. No, odlaskom Berlusconija, odnosno globalnim epohalnim mijenama u vođenju nogometa, kojeg su preplavili milijarderi iz Azije i Amerike, šeici... Milan je izgubio pozicije koje je čvrsto držao 1987-2007.
Kratka vladavina kineskog ulagača, kojeg je kreditirao fond Elliot (Paul Singer) i potom mu ovršio dionice zbog kašnjenja u vraćanju kredita, ozbiljno su narušili kredibilitet Milana, ionako načetog općim padom talijanskog nogometa. Prvi američki vlasnik dao je naslutiti da ga ne zanima stil rada Berlusconijeva vremena, već želi stvoriti biznis klub, koji će "nalaziti mlade i neafirmirane igrače male cijene, koje će dograditi igrački i onda ih skupocjeno prodati". To je bio grijeh za Milanove navijače koji su negodovali, pa je u toj atmosferi i pozvan Boban iz FIFA-e da usmjeri u logičnije vode zbilju posrnulog kluba. Kad se na tome počelo raditi bilo je jasno da se njegova i Maldinijeva ideja kosi s američkim pristupom.
No, pokazalo se da je to bila ispravna ideja i Singeri su uočili pozitivne reakcije okruženja, te su prešli preko dovođenja Ibrahimovića ili ulaganja tridesetak milijuna eura u neafirmiranog mladića kao što je Leao, što je cijena koja je njima zvučala suludo. Danas je njegova odštetna klauzula 180 milijuna i već postoji klub koji to želi platiti (Chelsea)... Boban je načelno išao svojom idejom i to se pokazalo dobrim za evoluciju momčadi, koja će kasnije osvojiti scudetto. No, cijenu tog stava Bobanu su vlasnici naplatili otkazom, kojeg su doduše morali visoko (5 milijuna eura) platiti nakon sudske tužbe.
Maldini je ostao u Milanu, iako su mnogi bili uvjerenja da je trebao solidarno s Bobanom se povući, i nastavio raditi kao šef nogometa. Imao je više dvojbenih transfera, ali su bili "pokriveni" naslovom prvaka. No, ove sezone pad moći momčadi je poklopljen s nejasnim "ludovanjem" zbog De Ketelaerea, kojeg je Milan platio 35 milijuna eura, ali se pokazalo da nije na razini ni ovog, a kamoli nekog moćnijeg Milana. Cardinale, međutim, sMaldinijem nije ionako imao dodirnih točaka u promišljanju perspektive momčadi. Maldini je tražio kupovinu "pravih pojačanja", a Cardinale je na liniji američkog pristupa. Što među inim znači i ‘Moneyball‘ pristup, selekcioniranje igrača temeljem statistika (kao u filmu kojeg je glumio Brad Pitt) i baze podataka. Čovjek koji je inspirirao Pittov film je Billy Beane (61), koji je na tom modelu nagovorio Cardinalea kako je kupovina Milana dobar poslovni potez.
Sada Cardinale mijenja i cijelu strukturu upravljanja. Više neće biti direktora i sportskog direktora, nego će uz njega biti dva člana "teama" (iz uprave) koji će voditi cijeli proces selekcioniranja i transfera. Što je možda filozofija u američkom sportu koja daje rezultate, ali u Europi, pogotovo u nogometu, i pogotovo u Italiji, to nema šanse saživjeti uspjehom. Zato su milanisti zabrinuti što će biti s nekoć velikim Milanom...