Kad je Marušić glavom poslao loptu u mrežu za 1:0, a nakon optimalnog centaršuta Guendouzija, na rimskom Olimpicu zavladala je neviđena euforija. Pobijediti Juventusu golom u sudačkoj nadoknadi je gušt na guštima. Igor Tudor je bio emotivno suzdržan. Nije čudno. Torinski klub je, nakon matičnog Hajduka, najvažnija Tudorova stvarnost.
Igrao je u Staroj dami s fantastičnim igračima, osvajao trofeje, učio od takvih trenerskih velikana kao što je Marcello Lippi. Prije dvije sezone bio je i asistent Andrea Pirla na klupi Juventusa, iako su mnogi tvrdili da je vodstvo kluba, tada na čelu s Andreom Agnellijem, pogriješilo u pozicioniranju dva svoja bivša igrača. Tudor je trebao biti prvi trener a Pirlo asistent, ako zbog ničeg drugog onda zato što je tada 44-godišnji Splićanin imao važna iskustva na klupi u odnosu na "zelenog" Pirla.
Kada je prije koji tjedan Claudio Lotito odabrao Tudora za nasljednika Maurizija Sarrija, istakao je nekoliko važnih faktora te odluke...
- Dok sam razgovarao s njim osjetio sam njegovu čvrstinu, jasne stavove i vizije kako ih ostvariti. Ne volim, odnosno ne ulijevaju mi povjerenje oni treneri koji su slatkorječivi i obećavaju sve samo da dobiju posao. Tudor je imao jasne vizije i osjetio sam mu u gardu da će raditi onako kako je to kazao.
Trenerski talent
Nema boljeg poguranca od važne pobjede u prvenstvu, i to protiv velikana kao što je Juventus. No, da je utakmica završila i 0:0 dojmovi bi bili debelo u korist Tudora i Lazija. Torinska momčad je u slobodnom padu, u devet utakmica osvojila je tek 7 bodova (26%), akcije trenera Maxa Allegrija su sve niže vrijednosti u kontekstu ostanka na klupi Juvea. Da su i remizirali u Rimu, kako su naveli klupski kroničari, bio bi to bod muke i loše igre. Allegriju malo tko više vjeruje i bit će veliki preokret ako ga klupski operativci zadrže na poziciji i za novu sezonu.
Igor Tudor jest pobijedio i teško je susprezao sreću pogotkom Marušića u posljednjim sekundama utakmice. No, Tudor s 45 godina više nije onaj Tudor koji će podignuti ton i nakriviti pogled na svako novinarsko pitanje ili opasku koji mu ne odgovaraju. Tudor se, uvjerljiv je dojam, naučio zrelije tretirati stvari i retorički i govorom tijela odaje da je napravio velike iskorake. Na tehničko-taktičkom planu imao je manje tereta, jer je već s Udineseom pokazao trenerski talent. U Veroni se maksimalno potvrdio jer je tada njegova momčad igrala jedan od najdojmljivijih nogometa Serie A. Zato je kasnije i dobio šansu u Marseilleu. Kad je shvatio da u tom velikom klubu, istovrsno velikih problema pogotovo s okruženjem, neće moći normalno funkcionirati, odlučio je zaključiti suradnju. Još jedan pokazatelj iskoraka zrelosti...
Prije više mjeseci Aurelio de Laurentiis je pozvao Tudora na razgovor oko preuzimanja Napolija. Još uvijek u statusu prvaka Napoli je daleko od prošlosezonskih izdanja. Tudor je iznio svoja zapažanja De Laurentiisu i tražio je godinu i pol dana ugovora, odnosno dužno vrijeme da može svojim radom učiniti nešto da se Napoli vrati u pravu formu. De Laurentiis nije prihvatio dužinu ugovora jer se, kao, opekao s prethodnicima i želio je da Tudor dođe do ljeta, pa će se vidjeti. Splićanin je odbio i ostao pri svome, a koliko je on bio u pravu a De Laurentiis u krivu, prepoznajemo i po brzoj smjeni trenera kojeg je pretpostavio Tudoru. Walter Mazzarri bio je De Laurentisov izbor, i nije izdržao. Zašto? Prije svega zato što nije iskazivao hrabrost u odlukama, ponudio je staru verziju nogometa iz vremena kada je već bio trenerom Napolija.
Igor Tudor je po svojoj doktrini već u startu drugačiji od mnogih (konzervativnih) kolega. Kao i Ivan Jurić u Torinu (prije toga Verona), tako i Tudor promiče nogomet s puno trke, agresije, presinga i okomitosti. Kad je preuzeo Lazio tvrdio je da ima ideju kako će organizirati momčad nebeskoplavih. To je odmah potvrdio upravo u dvoboju s Juventusom. Pokazao je odmah jasan čvrst gard. Ostavio je na klupi dva senatora, Ciru Immobilea i Luisa Alberta, te svog igrača iz Guendouzija. Taktički je složio postavu u 3-4-2-1 sustav, koji je u ofenzivnijoj varijanti mijenjao u 3-2-4-1. Kad je Allegri reorganizirao svoju postavu u 3-5-2 Tudor je odmah Lazio repozicionirao u 4-2-3-1. To čitanje igre, uz pogođene izmjene, doveli su do toga da je rimska momčad u finišu pritisnula i naposljetku postigla gol za pobjedu.
Snažan vjetar u leđa
Recenzije prvih Tudorovih dana u Laziju su, tipično za Rim, euforične. Oduševljen je predsjednik (vlasnik) Claudio Lotito, oduševljeni su navijači, a i kroničari ne štede komplimente. To je, zapravo, logično nakon startne pobjede i prilično uvjerljive igre. No, sada slijedi teži dio priče.
Već u utorak Lazio igra u Torinu polufinalni dvoboj Kupa Italije s Juventusom. Nedvojbeno je da će Torinezi biti dodatno motivirani da se revanširaju Laziju, a i da će dinamika utakmice biti drugačija kad je Juventus domaćin. Dojam je da će taj stereotip očekivanja na temelju domaćinstva biti u Tudorovu slučaju drugačiji. Naime Tudor će inzistirati na "istoj" igri, a to znači visoka energija, agresivnost, ofenzivni pristup, okomitost i brza tranzicija. Danas se može zaključiti bez tereta kako je Tudor ipak puno iskusniji, prekaljeniji trener i spreman za velike iskorake.
Pobjeda kod kuće s Juventusom daje mu snažan vjetar u leđa, pogotovo u kontekstu ovotjednih izazova. Naime, nakon Kupa s istim suparnikom u Torinu, idući vikend (subota) Lazio očekuje veliki derbi s Romom. Ona se preporodila pod vodstvom De Rossija i pokazala je zapravo koliko je Jose Mourinho i njegova zastarjela doktrina bila teretom iskoraka Rome.
Tudor u Laziju ima ugovor do lipnja 2025. godine, te dovoljno vremena da s tim klubom napravi važne iskorake. No, nema dvojbe, da bi mu eliminacija Juventusa u Kupu, odnosno osiguranje finala, uz pozitivan ishod u gradskom derbiju s Romom, bili od ogromne pomoći da stekne maksimalno povjerenje okruženja, često važnijeg od doživljaja koje ima uprava...