Zanimljivo da je ostavku podnio još u petak navečer, ali računali su u Hajduku da vijest neće izaći u javnost do ponedjeljka. Želja je bila mirno dočekati utakmicu sa Osijekom, pa onda nakon tog dvoboja predstaviti medijima ostavku sportskog direktora. Ali ostavka se nije uspjela sakriti, jer po poljudskim hodnicima se već u subotu glasno šaputalo kako Bjelanović više nije u Hajduku.
Razlog odlaska može se naslućivati, objasnit će nam jednom to i sam Bjelanović, ali do tada se može jasno kazati da nije tajna kako je bivši sportski direktor ušao u sukob sa trenerom Burićem, a predsjednik Brbić stao iza svog trenera. U takvom odnosu više nije se moglo više zajedno raditi i klub je ostao bez sportskog direktora. Pritom treba kazati da je Bjelanović kreator aktualne momčadi koja ne pruža igre adokvatne ovoljetnim ulaganjima, pa je shodno tome posljednjih dana, čak i tjedana, opravdano bio izložen velikim kritikama.
Jakobušić, Bjelanović.... tko je sljedeći pita se navijački puk koji je već navikao na stalne promjene u Hajduku. Ako ne idu predsjednik ili trener, što su proteklih godina bile najkrhkiji mandati na Poljudu, onda za promjenu odu sportski direktor i dopredsjednik. Jesu li i posljednji koji ovog mjeseca napuštaju Poljud reći će nam utakmica sa Osijekom.
Jer, crni scenarij, o kojem nijedan navijač ni ne razmišlja, događa se u trenutku trećeg poraza u nizu poslije dva neuspjeha sa Goricom. Jasno, navijači ne žele ni pomisliti na takav rasplet, ali novinarski je posao nezahvalan, treba sve opcije pročešljati. Dakle prvo treba reći, ako Bijeli i izgube treću u seriji, svanut će ponedjeljak, igrat će se nogomet i neće biti smaka svijeta. Dapače, i sa trećim porazom u nizu opet bi Hajduk ostao na drugom mjestu.
Doduše, na svoje bi došli svi oni koji potiču histeriju oko Poljuda, razvukao bi im se osmijeh od uha do uha jer, eto, baš su oni bili u pravu kada su vrijeđali Burića još sredinom listopada poslije remija sa Lokomotivom u Kranjčevićevoj. Od tog susreta sve je jača "atmosfera linča" u kojoj trener sigurno ne bi preživio još jedan poraz na klupi Hajduka. Nakon Gorice je Brbić dao podršku Buriću, premda su navijači poslije poraza postrojili igrače i pritom vrijeđali trenera. Ali, razvidno je da bi treći poraz u nizu bio prevelik teret, kako za Brbića tako i za Burića. Ne bi Brbić imao više argumenata kako sačuvati trenera, jer Osijek bi došao na bod zaostatka, Lokomotiva na dva i problem je na vidiku. Drugo bi mjesto bilo ozbiljno ugroženo.
Da, drugo mjesto, jer unatoč svim crnim scenarijima, zazivanjima Burićeve smjene, Bijeli su čvrsto drugi. I pritom imaju jak adut uoči današnjeg gostovanja Osijeka, a to je sedam pobjeda na domaćem travnjaku. Bio ravan ili neravan, Poljud je Bijelima odličan. Uzeli su hajdukovci rekordnih sedam splitskih pobjeda ove sezone i zato su se smjestili na drugo mjesto. Što su rekli prije početka sezone? Da žele biti drugi! I gdje su sada? Drugi su, premda je jasno da nisu “cementirani” i da recentnim rezultatima unose sumnje u krajnji doseg. Ali još uvijek su suvereni na svom terenu.
Za kraj odgovorimo na pitanje kada su Bijeli zadnji put upisali tri poraza zaredom. Dogodilo se to krajem travnja i početkom svibnja 2016. godine. Klub koji je na čelu s privremenom predsjednicom Marijom Bošnjak kroz javni natječaj tražio nasljednika Brbiću poražen je u tri prvenstvena susreta zaredom. Rijeka je slavila na Poljudu, zatim Osijek u Gradskom vrtu pa Inter na Poljudu. Trener je bio, pogađate, Damir Burić. Ali, ne samo trener - bio je tada i sportski direktor u trenutku kada se potvrđivalo da na Poljudu samo mijena stalna jest. Otada su prošle tri i pol godine, ali malo se toga promijenilo. Jedino je Hajduk danas drugi, Bijelima u fokusu više nije treće mjesto. Godinama su napadali ili branili treću poziciju, a sada ostatak lige njih napada na drugoj poziciji. I opet je pritisak, opet smjena visi u zraku, opet je pitanje hoće li Hajduk u istom kadrovskom sastavu dočekati derbi s Dinamom. Ma što Dinamo, već je u srijedu prijateljska s Omladincem, treba i do Vranjica dogurati. Zato Burić poslijepodne kreće sa ofanzivnom koncepsijom od prve minute. Napad i pobjeda za ostanak na klupi, jer poraz bi ga svrstao u istu izlaznu kolonu sa Bjelanovićem i Jakobušićem.