Jako je lijepo danas biti Joško Gvardiol. I jako je lijepo je imati u reprezentaciji Joška Gvardiola.
U petak je La Gazzetta dello sport, kao i SN definirala stopera Hrvatske kao "obrambeni Modrić". Nije još, jer ne može biti, okvir karijere velike nam desetke, no svi su preduvjeti tu da Gvardiol kroz koju godinu preuzme tu lidersku poziciju. U našim ali i očima svijeta. Kod takvih klasnih talenata ne može se pogriješiti, i zato nije čudo da je sa 20 godina osvojio svjetsku kritiku. U Hrvatskoj bi smo barem za kratko trebali stati i njegov primjer promatrati kroz poželjnije dioptrije za naš nogomet i nogometaše...
Kad ga je Dalić uvrstio u reprezentaciju u lipnju 2021.godine, Gvardiol je imao 19 godina i 4 i pol mjeseca. Nakon poluvremena u prijateljskom srazu sa Belgijom, odmah je bio standardan na EURU. Nemali je broj onih koji su kritički tretirali takvu odluku i negativnim tonovima tretirali igre Gvardiola protiv Engleza i Španjolaca. Nes(p)retna epizoda sa pijenjem vode pred akciju suparničkog pogotka izazvala je dodatno mnoštvo negativnih komentara, uglavnom površnih procjena njegove igre na tom EURU. Gvardiol je, međutim, čvrst momak što je vidljivo i po samopouzdanosti kojom je pratio te reakcije. Činjenica je da je on preveliki talent pa su se mnoge uobičajene analitičke predrasude prema mladim igračima i njihovim bržim iskoracima, zaustavile u bojazni da se ne bi vremenom dogodilo ono što se upravo događa u Kataru. To je iskorak do najviših razina vrijednosnih sudova u globalnom eteru. OK, Gvardiol je poseban i sve je nekako na valu te tehničke, fizičke, taktičke i karakterne posebnosti brzo poravnala i domaće vrijednosne sudove o njemu. Danas svi trče "u isti zagrljaj" jer će Gvardiol biti velika faca...
Stvar međutim nije u tome, nego je bit u mentalitetu nepovjerenja kojeg Hrvatska ima prema mlađima, novim snagama, sve do trenutka kada se prelome karijere. One koji uspiju nadvladati to nepovjerenje i posljedično otežan put sazrijevanja, uskoro više manje svi stanu hvaliti i veličati. One koji ne uspiju izdržati teret sumnji i posrnu, ili se redimenzioniraju u odnosu na očekivanja, samo su marginalizirani i gdje god tretirani "alatom ega" da se nekome pokazuje da zna ili ne zna...
Nisu svi mladi talentirani igrači toliko uvjerljivi kao Gvardiol da odmah iskorače i pokažu se vrijednim svih razina povjerenja. No, puno je mladih talenata koji sporije sazrijevaju i koji su u velikom riziku od neispunjenja iskoraka jer nisu prepoznati i za koje posljedično nema dovoljno strpljenja. Vrlo često u tom smislu je ziheraštvo trenera, koji neće riskirati ako i nazire talentiranog igrača, ili nerijetko ne prepoznaju potencijale pa im traže mane kako bi imali alibi eventualnom promašaju.
Jedan igrač je u tom smislu jako glasan primjer, a zove se Luka Modrić. Koji je išao na dokazivanja talenta u BiH, potom u Zaprešić i koji je pravu šansu dobio u Kužeovoj eri sa 21 godinom. U reprezentaciji mu se "otvorilo" u 22. godini, kada je Slaven Bilić 2006. startao sa mladim valom iz U-21 i hrabro ih i konkretnim povjerenjem unaprijedio u status A reprezentativaca. Prije deset godina, kada je u finalu svoje šest godina duge izborničke ere pozvao Ivana Perišića, tada igrača u 23. godini bez povijesti u HNL-u, bilo je puno sumnji je li logično pozvati tog još neetabliranog člana Borussije. No, Bilić je vjerovao u Perišića i ne dugo potom svi su se kunuli u njegove vrijednosti.
Da bi svi mladi iskoračili nužno je da prođu proces prilagodbe višim razinama. Nitko nije postao dio tih razina sa odlikama dobivenim prilikom rođenja. To je proces do iskoraka kojeg netko prođe prije (Gvardiol), netko kasnije (Modrić, Perišić...), a netko ne uspije. Vjerovati u mlađe snage treba u svakom slučaju, pa ako se na tom putu negdje pogriješi u pretjeranoj procijeni, to će biti manja šteta nego da se izgubi nekog talentiranog igrača jer nije bilo dovoljno strpljenja. Među inima i otrpiti neke greške, što je cijena koju se mora platiti da bi netko postao velik. Gvardiol je u tom smislu vrlo jasan pokazatelj i primjer koji može pomoći da struka, pogotovo, više vjeruje i uloži strpljenja i razumijevanja za razvoj mladih igrača. Naravno, i da bude hrabrija, u korist nogometa, a ne kalkulantska za svoj status...
POGLEDAJTE NOVI MUNDOCAST:
Hoće li Borna Sosa biti spreman za utakmicu protiv Japana? Treba li izbornik Zlatko Dalić mijenjati još nešto u momčadi? O tim i svim ostalim pitanjima vezanim za utakmicu osmine finala između Hrvatske i Japana razgovarali smo u novom Mundocastu u kojem nam je u gostima bio Ilija Lončarević. Pogledajte Mundocast: