Kazaljka je otkucavala posljednje minute susreta u Leskovcu, Dragan Stojković Piksi skvrčio je ruke i s aut-linije preselio na klupu, odajući dojam duboke zamišljenosti. Nemali je broj utakmica nakon kojih je nekoć legendarni igrač mogao postati bivši, nakon kojih bi možda bilo dostojanstvenije otići nego ostati. Stojković to nije želio priznati, na koncu je možda i požalio jer bi svaki trenutak rastanka bio ljepši od subotnje večeri u kojoj Srbija gubi od Albanije (0:1) pred svojim navijačima. Ili, još tužnije za susjede, "navijačima"...
Stojković nije podnio ostavku nakon što je izgubio samo utakmicu. Izgubio je i svako opravdanje, posljednju šminku kojom bi prikrio stagnaciju srpskog reprezentativnog nogometa. Kako se to zbilo u ogledu "većem od utakmice", bilo je i više nego jasno da, ovaj put, baš nitko neće povjerovati u imidž odlučnog vođe koji tvrdi da je sve pod kontrolom, koji u pravilu ne voli kritiku i na pitanja o mogućnostima bilo kakve problematike nerijetko odgovara u banalizirajućem ili protunapadnom tonu. Kao što je u jednom trenu činio i na posljednjoj presici.
- Jesam li izgubio kontrolu? Imate stvarno glupa pitanja. Vidite li vi nekoga da se tuče na terenu? Imao sam 120 posto kontrole - ustrajao je izbornik čija je ostavka prihvaćena u nedjeljno podne. Na kraju se i ispričao što je pitanje nazvao glupim...
Stojković je od ožujka 2021. vodio Srbiju u 55 utakmica, potpisavši 26 pobjeda, 14 remija i 15 poraza. Pod njegovim se vodstvom reprezentacija kvalificirala na Euro 2024. nakon pet uzastopnih promašaja (2004. još kao Srbija i Crna Gora), isto tako i na katarski Mundijal dvije godine ranije. No, u oba slučaja nisu probili barijeru grupne faze, a s izvrsnim igračima kao što su Aleksandar Mitrović, Dušan Tadić, Dušan Vlahović, Sergej Milinković-Savić... snažan je dojam da se moralo napraviti više.
Osim toga, poneki slučajevi ne govore o "120 postotnoj kontroli". Dušan Tadić, nekoć kapetan i do danas igrač s najviše nastupa za reprezentaciju (111), nakon Eura 2024. javno je kritizirao Stojkovića tvrdeći da ne postavlja najbolje igrače (misleći i na samoga sebe) od prve minute. Potom će otići u reprezentativnu mirovinu. Sergej Milinković-Savić od istog turnira tvrdi da "nije psihički spreman" za reprezentaciju, iz računice je ispao (ili se odbio uključiti) i njegov brat, vratar Vanja. I danas se na spomen braće, premda to nikada nisu javno potvrdili, ističe da su problem vidjeli u izborniku. Nemanja Radonjić je, pak, odigrao samo još dvije utakmice nakon Eura i, čini se sudeći po posljednjeoj objavi, Stojkovića doveo u kontekst "izdajice".
Potrebno je, stoga, spomenuti i dimenziju bez koje se Stojkovićeva priča u aktualnom kontekstu ne može ispričati. Način kojim je utakmica Srbije i Albanije zakazana u Leskovcu dovoljno govori o (ne)funkcionalnosti političko-društvene stvarnosti susjeda. Naime, predsjednik Aleksandar Vučić prije mjesec dana javno se žalio što su Srbi dočekali Engleze u Beogradu.
- Beograd nikada nije razumio što znači reprezentacija, ovi navijači nisu došli navijati za Srbiju, a u Leskovcu bi izginuli navijajući svim srcem - govorio je Vučić.
Predsjednik se obrušio na navijače na Rajku Mitiću jer je dio njih uzvikivao slogane koji su obilježili sada već skoro godinu dana antivladinih prosvjeda. Navodi koji se još uvijek vode pod neslužbene, a popratile su ih i snimke, govore o "batinašima" koji su imali zadatak ušutkati prosvjednike na tribinama. Nedugo nakon spomenutih uzvika, nastao je fizički obračun i neki dijelovi tribine misteriozno su se ispraznili.
Stadion u Leskovcu, pak, ima šest puta manji kapacitet od beogradskog, dakle oko 8.000 mjesta, još i manje s obzirom na kaznu u vidu 20 posto zatvorene tribine s Albanijom. Mnogi će zato zaključiti da lokacija nije odabrana zbog opće sigurnosti, već da bi Vučićeva vlast lakše kontrolirala situaciju, te dodati da se do ulaznice moglo jedino uz blikost Srpskoj naprednoj stranci... Pa i da TV-režiseri već duže vrijeme stišavaju ton kada navijači zvižducima izražavaju politička nezadovoljstva ili skandiranjem vrijeđaju predsjednika.
Vučić je, dakle, za stotine tisuća revoltiranih Srba čovjek koji je, između ostalog, "privatizirao" i sport ne bi li pokušao očuvati imidž, a Dragan Stojković čovjek koji se i ranije hvalio njegovom podrškom, pa 18. svibnja čvrsto stao na Vučićevu stranu dolaskom na miting SNS-a u Niš. I pritom bio istaknutije "reklamno lice", kojeg je Vučić naglasio u svom govoru kazavši da mu je drago što se "Piksi ne skriva kao drugi". Nepunih pet mjeseci kasnije, u čini se isceniranom ambijentu Leskovca, Stojković je doživio pad kao jedini logičan scenarij nakon svih nelogičnosti.
Javnost je nerijetko bila sumnjičava, što prema taktici, što prema odabiru igrača, no vožnja je ipak trajala sve dok Srbi možda i nepovratno nisu promašili rutu. Srbima za SP 2026. sada treba omanje čudo, prije svega pobjeda u Andori u utorak, kada će ih voditi dosadašnji izbornik mlade reprezentacije Zoran Mirković. Tada će druga Albanija (11) i treća Srbija (7) imati jednak broj utakmica (6), a Srbija bi im trobodom stigla na minus jedan. Za drugo mjesto i play-off zatim su im u preostale dvije utakmice potrebna ukupno dva boda više od Albanije ili jedan uz nadoknadu gol-razlike. U te dvije utakmice Srbija igra s Engleskom u gostima i doma protiv Latvije, dok Albanci putuju u Andoru, pa dočekuju Engleze.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....