Srna uoči 100. utakmice: 'Toliko nastupa za domovinu, to je nešto posebno'

Darijo Srna u srijedu će na Craven Cottageu odigrati 100. utakmicu za hrvatsku reprezentaciju. On, Stipe Pletikosa i Josip Šimunić dostići će rekordera Darija Šimića, a u dvoboju sa Srbijom u Zagrebu 22. ožujka vjerojatno i nadmašiti. Srna, koji je već četiri godine kapetan Vatrenih, u tom je društvu najmlađi, 1. svibnja imat će 31. rođendan.

Za A-vrstu debitirao je u Temišvaru. Era je to Otta Barića, susret prijateljski s Rumunjskom 20. studenoga 2002., i odmah je bio dodavač za pobjednički gol Tomislava Marića (1:0). Zabio je 19 pogodaka. Brzo je prošlo tih stotinu nastupa...

- Strašno brzo. Ne mogu dočarati riječima koliko sam ponosan i do koje mi je mjere drago što sam odigrao stotinu utakmica za hrvatsku reprezentaciju. Zbog toga se zbilja odlično osjećam. Kako to veliko i uzvišeno zvuči - kazao nam je Srna s kojim smo razgovarali na kraju priprema u španjolskoj La Mangi, odakle zajedno s Eduardom ide u London. Dudu je bio strijelac u trijumfu 3:0 nad poljskim Widzewom u finalu turnira.

- Dobro smo se spremili u Emiratima i Španjolskoj, orni smo za nove pothvate.

Njemu je to zapisano u genima...

- Mislim da sam u tim utakmicama i jako puno pomogao. Neke su bile izvrsne, druge dobre, treće lošije, pojedine sam rješavao... Hrvatska je moja država, sa srcem igram za nju, još sam kapetan ove generacije, prema tome ja sam svoj životni san ispunio. Toliko nastupa za svoju domovinu, pred svojim navijačima, to je nešto posebno. Mnogo smo lijepih trenutka skupa proživjeli, radovali se svi zajedno, istina je da sam i plakao i tugovao. Kad se podvuče crta to je velika čast.

I HNS bi trebao prigodno obilježiti...

- Pretpostavljam da ćemo uoči početka dvoboja sa Srbijom dobiti priznanja.

Na “prvu loptu”, za koji biste ogled rekli da je - najdraži.

- Ne znam. Puno je bilo uspješnih, malo manje loših. Ništa ne bih promijenio u životu, tako niti u reprezentativnoj karijeri. A jasno da je bilo traumatičnih večeri, u prvom redu tu mislim na ispadanje protiv Turske u Beču, kad smo primili gol tri sekunde prije kraja. Opet, mi smo mala država, a toliko smo velikih stvari napravili, često donosili veselje navijačima. Jako mi je drago što se mogu usporediti sa Šimićem, Pletikosom i Šimunićem, to su legende hrvatskog nogometa, a oni su do stotke došli sa 33-34-35 godina, ja sam to napravio mlađi.

KOMPLETAN INTERVJU PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI!